Life
259 prikaza

Profesija novinar - ali samo bez dosade, molim!

1/2
Dreamstime
Brey daje sasvim konkretne savjete ili preporuke. To je škola njemačkog agencijskog novinarstva koja znači da se ništa ne podrazumijeva, da se s malo riječi kaže puno, da se ništa ne uljepšava...

Za sve one koji žele postati novinari, koji postaju novinari ili one koji to već jesu, ali žele preispitati vlastite metode, imamo dobru vijest: na tržištu se (u papirnom i digitalom izdanju) pojavio udžbenik u kojemu je na jednome mjestu moguće naći abecedu zanata. Tu je sve, od početnice novinarskih formi, preko opisa medijskih transformacija do kojih je dovela eksplozivna digitalizacija, do analize brojnih novinskih uradaka iz regionalnih medija. Sve je pregledno, teorijski utemeljeno, ilustrirano primjerima. Autor knjige je ugledni njemački novinar, dr. Thomas Brey (1953.), dugogodišnji dopisnik DPA iz ove regije. Kao praktičar, ali i predavač na brojnim katedrama politologije i novinarstva, godinama je prikupljao paradigmatske članke iz  regionalnih medija (uglavnom srpskih, ali i hrvatskih, bosanskih te crnogorskih). Uz svaki od njih ispisao je kritiku iz koje se može dosta naučiti. Novinarstvo je, naime, zanat (a ne znanost, umjetnost ili filozofija) pa su njegove osnove nedvosmislene. One su u knjizi prikazane na  popularan, “nespektakularan način”, utemeljene teorijski, a izložene “vrlo praktično”. Na koja pitanja mora odgovarati vijest? Koliko riječi smije imati rečenica? Kako treba tretirati događaj, a kako publiku? Što je lead, što feature, što teaser? Kako voditi intervju? Što svaki put treba reći publici? Kako tretirati žrtve? Što pisati u slučaju samoubojstva? Kako zakucati na vrata obitelji žrtve? Kako tretirati sliku? Može li slika ići bez potpisa? Odgovori na mnoštvo takvih dvojbi ispisani su na 230 stranica. 


Brey daje konkretne savjete ili preporuke (bazirane na internom pravilniku Deutsche press agentur “Kompass”). To je škola njemačkog agencijskog novinarstva koja “znači da se ništa ne podrazumijeva, da se s malo riječi kaže puno, da se ništa ne uljepšava, da se uz utemeljenu kritiku nude i rešenja. Vijest je duža od 25 redaka? Skrati je! (ali to nije dogma, postoje izuzeci). Izvor ti je majka? Ne vjeruj joj - ako pišeš tekst, provjeri tu tvrdnju (koja izgleda samorazumljivo). Novinar(ka) u vijesti (izvještaju) treba odmah prijeći na najvažnije i najzanimljivije, ali treba izbjegavati “birokratske ili protokolarne načine izražavanja”. Strane riječi treba koristiti jedino ako nema domaćih. Treba bježati od pojmova koji su nerazumljivi širokoj publici. “O najvažnijem se treba izvijestiti što jasnije i što kraće, ali u dužini koja je neophodna”, “vijest ne smije biti pretrpana detaljima” itd. Svi su žanrovi dopušteni, osim jednog: dosade... 


“Najvažnije kod dobrog leada”, čitamo u knjizi - je prva rečenica. “Ona je presudna za svaki izvještaj. Ona je ta koja treba probuditi pažnju čitatelja i ohrabriti ga na daljnje čitanje. Uspjeh nekog izvještaja, pa i većeg rezimea, ovisi od tome je li prva rečenica uspjela. Sastojci za dobar lead su jak glagol za središnju tvrdnju, ako je moguće neka provokativna riječ, te prije svega sposobnost da se odreknemo stvari od drugorazrednog značaja.”

 | Author:

“Ima puno tekstova koji su neugodni za čitanje, jednostavno rečeno - dosadni”, rekao je Brey u intervjuu za Deutsche Welle. “To su tekstovi koji su, posve očito, preuzeti jedan kroz jedan iz priopćenja za tisak, političkih izjava ili iz sudskih spisa.” To, dakle, ne treba raditi. Svako političko priopćenje, svaku presudu, službenu objavu, treba “prevesti” na normalan, svakodnevni jezik, zadržati sve dimenzije informacije, ali tekst treba biti i zanimljiv. Savjet? “Zamršene, te stoga i komplicirane rečenice moraju se podijeliti na više rečenica jednostavnijih za čitanje. Dovoljno je da se najbitnije navede u prvom pasusu. U leadu stoji suštinski iskaz. Često je to prijevod ili interpretacija nekog slučaja. Leadove treba pisati tako da budu pamtljivi i što kraći. Prije svega, kod izvještaja u elektroničkim medijima kao okvirno pravilo važi dužina od red i pol do maksimalno dva reda. To je po pravilu između 14 i 20 riječi.” Knjiga je obogaćena i vježbama novinarskih tehnika rada. “Citira se nadugačko i naširoko, pretjeruje se s detaljima”, rekao je još  Brey za DW dodajući kako se taj trend osjeti u većini regionalnih medija. “Mnogo toga sliči političkoj i komercijalnoj reklami. I to nije problem samo tabloida, nego i takozvanih kvalitetnih medija. S druge strane, često čitam članke u kojima se novinari razmeću svojim znanjem kako bi čitaocu pokazali kako su upućeni, a jadni čitatelji nisu. To je neprofesionalno”, rekao je dr. Brey, i dodao: “U stvari, to je sramota”.


Slikama uz tekst treba obratiti dužnu pažnju. “Vrhovno načelo mora biti da svaka slika sadrži takozvani caption, odnosno potpis, i to bez izuzetka”, piše u udžbeniku. “Problem širom regije je da fotografije nisu potpisane. To se ne smije zanemariti i poći od toga da publika zna tko je ili što je na slici.” Fotografija mora biti sastavni dio teksta, njegova nadopuna i informacije više. U novinarstvu su važna, možda i presudna, etička načela. Novinarstvo mora biti “neovisno, kritično, posvećeno istini”. Bez kvalitetnog novinarstva nema pune demokracije, smatra Brey. “Mislim da bi novinarstvo u jugoistočnoj Europi trebalo reformirati, a za to su nužni stručno obrazovanje i, naravno, svakodnevni rad. Ali trend ide u upravo suprotnom smjeru. Nema dovoljno mogućnosti za pravo stručno obrazovanje novinara i sve je više mladih koji karijeru počinju po onoj - bacam te u vodu pa ti plivaj”, kaže Brey. Ovaj udžbenik olakšava plivanje kroz tu vodu. 
Moguće ga je dobiti i u digitalnolm obliku na adresi: 
https://www.freiheit.org/sr/western-balkans/kvalitetno-novinarstvo-u-jugoistocnoj-evropi

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.