Jevgenij Vladimirovič Brik bio je ilegalni operativac KGB-a, porijeklom iz Kijeva u Ukrajini. KGB ga je 1951. godine poslao u Kanadu. Zbog činjenice da su kontrole na granici Kanade i SAD-a bile prilično loše, plan KGB-a je bio da Kanada posluži kao neka vrsta tranzitne zone iz koje će se njezini ilegalni operativci, koji su djelovali s lažnim identitetima, prebaciti na teritorij njihovog najvećeg neprijatelja – Sjedinjenih Američkih Država.
Dvije je godine živio kao “dvostruki” špijun
Nakon dvije godine treninga i obuke Brik je poslan u Kanadu, pri čemu je koristio dva lažna identiteta, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa KGB-a. S prvim je ušao u zemlju, da bi ga potom odmah zamijenio s drugim identitetom, pod kojim je jako dugo vremena radio i djelovao.
Nakon izvjesnog vremena, skrasio se u Verdunu, predgrađu Montreala u kojem je mogao jeftino iznajmiti stan, a to je učinio s identitetom profesionalnog fotografa.
Ispostavilo se, međutim, da Brik nije bio najpametniji izbor za KGB. Imao je ozbiljnih problema s alkoholom, koji je prema svemu sudeći postao još gori zbog njegovog tajanstvenog načina života.
Suprugu je morao ostavio u Rusiji, što je za agente KGB-a bilo uobičajeno, a u Kanadi je imao ljubavnu vezu sa suprugom kanadskog vojnika kojoj je nakon nekog vremena priznao tko je zapravo i što radi.
Ona ga je nagovorila da ode na policiju. Predali su ga Kraljevskoj kanadskoj policiji (RCMP), koja je odlučila da Brik postane dvostruki agent i dali su mu špijunsko ime Gideon.
Dvije je godine živio kao “dvostruki” špijun. Svaki njegov pokret RCMP je budno pratio, odlučan u namjeri da što više sazna o djelovanju KGB-a u Kanadi. Na taj su način otkrili nekoliko izvora iz KGB-a, ali jako su se namučili dok su do tih otkrića došli: dvostruki agent Brik je zadavao glavobolje svojim kanadskim šefovima, isto kao što je izluđivao i svoje šefove u Moskvi.
Brik, odnosno Gideon, jednoga je dana pozvan da dođe u Moskvu, navodno zbog unaprijed dogovorenog informativnog sastanka nakon tajnog zadatka i kako bi proveo neko vrijeme sa suprugom.
Unatoč strahovanju da je možda osumnjičen, Brik je precijenio svoje sposobnosti i odlučio je otputovati, uvjeren da će prilikom ispitivanja nadmudriti KGB-ovce. Njegovi šefovi iz RCMP-a nisu bili toliko sigurni u to, ali šansa da dobiju širi uvid u operacije KGB-a iz same Rusije bila im je jako primamljiva, pa su ga pustili da ode.
Obzirom da se Kanađani nisu dobro pripremili kako bi mogli imati Brika na oku dok je u Moskvi, za pomoć su se obratili britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi SIS, poznatijoj kao MI6, koja je od samog početka bila obavještavana o Briku.
SIS je barem teoretski imao resurse i kapacitet da Brika drže pod nadzorom dok je u Moskvi, pa su prihvatili molbu za pomoć. Mogućnost da dođu do izvora iz srca KGB-a, makar i na samo nekoliko mjeseci, djelovala je vrlo privlačno. Nisu imali pojma o unutarnjem mehanizmu sovjetskog sigurnosnog sustava.
KGB-ovci su ignorirali žene špijune
Zbog toga je britanski agent Leslie Mitchell poslan u Ottawu kako bi Brika proveo kroz različite operativne procedure. Mitchell je imao težak posao. Brik je ponekad reagirao isuviše emotivno, iracionalno i arogantno - ponašanje koje je zapravo često kod agenata, naročito kod dvostrukih agenata. Mitchell je, međutim, bio stari lisac i dobro je prošao kroz sve poteškoće s Brikom.
Uspio je Briku objasniti da je od izuzetne važnosti da upamti mjesto sastanka s agenticom Park, SIS-ovkom u Moskvi koja će ga voditi dok je u ruskoj prijestolnici, te je morao zapamtiti lozinku od dvije riječi.
Također mu je objasnio lokacije i način funkcioniranja “mrtvih poštanskih sandučića” koji su se koristili za komunikaciju. U slučaju da bude morao bježati, dobio je informaciju o skloništu, gdje su se nalazile radio stanica preko koje može komunicirati, lažne putovnice, dozvole za putovanje po zemlji, novac, zemljopisne karte i pištolj s prigušivačem.
Zadatak agentice Park u Moskvi bio je da uspostavi vezu s Brikom i uvjeri se da KGB ne nadzire Brika. Ukoliko posumnja, operacija se prekida, a u slučaju da je sve sigurno, normalno nastavlja komunikaciju s Brikom. Nagrada je bila atraktivna, ali trebalo je izbjeći sramotu koja bi uslijedila ukoliko bi akreditirani britanski diplomat bio uhvaćen u tajnom kontaktu sa sovjetskim dužnosnikom.
Sastanak s Brikom, prvi operativni sastanak agentice Park, nije išao prema planu, ali ne zbog njezine nepripremljenosti. Njezin prvi zadatak je bio da se pobrine da neće biti pod nadzorom KGB-a u trenutku kada se bude sastala s Brikom.
Taj proces obično traje dva do četiri sata, a tijekom njega se analizira eventualno prisustvo neprijateljskog nadzora. Plan agentice Park bio je da iskoristi slabosti koje je otkrila u nadzornim procedurama KGB-a. Ona je, naime, uočila da KGB-ovci, koji se uopćte nisu ni trudili prikriti svoje prisustvo, svaki put, nakon što bi ona izašla iz ureda s nekim muškim kolegom, prate muškarca kada bi im se putevi razdvojili.
U takvoj je metodi rada vidjela samo jedno objašnjenje – špijuni (svi su bili muškarci) polaze od pretpostavke da su muškarci važniji te da njih moraju pratiti, dok o njoj misle da je neka od nižih uredskih djelatnika.
Bilo je nesmotreno što su KGB-ovci išli od pretpostavke da britanski SIS ima isti stav prema zaposlenim ženama kao i Sovjeti. Zato je agentica Park odlučila da njihov šovinizam upotrijebi u vlastitu korist, a planirani sastanak s Brikom joj je to omogućio.
Na dan sastanka napustila je ured puno prije dogovorenog sastanka, u pratnji jednog od svojih kolega, kako bi se u dogovoreno vrijeme razdvojili. Baš kao što je pretpostavila, tim za praćenje otišao je za muškarcem. Kada je bila potpuno sigurna da je nitko ne prati, krenula je na sastanak s Brikom.
Dok se spuštala niz ulicu, srce joj je lupalo kao ludo. Ugledala je muškarca koji je sličio na Brika. Pričekala je da bude sigurna da ga je ispravno identificirala. Nikada se još nisu sreli i imala je samo njegovu fotografiju. Bio je to zaista Brik, ali postojao je problem, odnosno dva. Prvo, bio je u ženskom društvu, iako je bilo dogovoreno da dođe sam. Drugo, lozinka nije bila točna.
U radnom logoru je proveo 15 godina
Parkova je imala samo nekoliko sekundi da odluči hoće li odustati ili obaviti sastanak. Odlučila je odustati, ocijenivši da protokoli postoje s razlogom i da ih treba poštovati. Parkova se vratila u ured i poslala šifriranu poruku u sjedište SIS-a u Londonu. U Londonu, SIS je zaključio da je Brik razotkriven, da ga KGB prati i da je Parkova vrlo dobro uočila pokušaj prevare i postupila ispravno.
Međutim, kasnije je otkriveno da nije sve bilo onako kako je izgledalo. Jevgenij Brik je bio žrtva prevare. Vozač obavještajne službe kanadskog RCMP-a, James Morrison, koji je jednom prilikom vozio Brika iz Službe sigurnosti do njegove kuće, nazvao je službeno sjedište KGB-a u Ottawi i dao im Brikovo ime u zamjenu za 5.000 dolara.
Iako su u prvi mah bili sumnjičavi i mislili da je u pitanju provokacija, KGB je odlučio ispitati slučaj i ubrzo su zaključili da su Kanađani pridobili Brika. Znajući da se njihov špijun treba vratiti u Moskvu, KGB je odlučio pričekati taj trenutak kako bi ga ispitali na domaćem terenu. Ne znajući što ga čeka, Brik je krenuo kući preko Pariza i Helsinkija, a cijelo to vrijeme su ga pratili KGB-ovci.
Uhićen je čim je stigao u Moskvu. Prema arhivskim dokumentima, “pod pritiskom je sve priznao”. Otkrio je detalje o ugovorenom sastanku s kontrolorom SIS-a u Moskvi. Dozvolili su mu da živi u svom stanu sa suprugom kako bi zavarao i SIS i održao privid da nije pod kontrolom KGB-a.
Stan mu je bio prisluškivan, pa tako postoji snimka na kojoj uvjerava suprugu da zajedno s njim napusti zemlju, ali je ona to odbila (kako se ispostavilo, bila je to mudra odluka). KGB je naredio Briku da pošalje poruku SIS-u da prihvaća sastanak u zakazanom terminu. Međutim, prema ostalim dokumentima KGB-a je vidljivo kako mu KGB nije dozvolio da se sastane s Parkovom, već da je samo obavijesti da da pristaje na sastanak.
Nakon toga postaje teško utvrditi što se točno dogodilo, ali sigurna je samo jedna stvar – Brik se nije sastao s Parkovom, što znači da je Parkova očito nekog drugog zamijenila i mislila da je riječ o Briku. Prema pretpostavkama stručnjaka za špijunažu, KGB-ovci su poslali nekoga svog da glumi Brika, te su na taj način identificirali Parkovu kao agenticu SIS-a u Moskvi.
Parkova naime nije imala dovoljno iskustva na terenu i moglo ju se prevariti. S druge strane, stručnjaci navode kako KGB-ovci dokumenti ne moraju biti potpuno točni i da je moguće da je muškarac kojeg je Parkova srela zaista bio Brik, ali ju je on, time što je bio u društvu žene i izgovarajući pogrešnu lozinku upozorio da nije pametno sastati se s njim.
Brik je nakon toga petnaest godina proveo u specijalnom logoru Perm-35, što nije bilo nimalo lako, ali je bilo ipak puno bolje od uobičajene smrtne kazne za izdaju. Sredinom 1980-tih godina, Jevgeniji Brik je pušten iz logora, taman u trenutku da vidi kako se svijet komunizma raspada oko njega.
Otišao je u Rigu gdje je nazvao dužnosnika u britanskom konzulatu i rekao mu lozinku koju je čuvao sve te godine. Šef ispostave SIS-a u konzulatu stupio je u vezu s Londonom, ne znajući je li u pitanju šala ili istina. U službi više nije bilo nikoga iz vremena kada je Brik bio aktivan pod imenom Gideon, ali bilo je dosta umirovljenih špijuna, uključujući i Parkovu, kojih se dobro sjećao. Saznali su da njihov nesuđeni špijun nije osuđen na smrt, kao što su pretpostavljali, već da je poslan u radni logor.
Na osnovu pregleda arhive i sjećanja potvrdili su autentičnost lozinke. Ugovoren je sastanak kako bi se potvrdilo da je on zaista taj čovek. Špijun pod kodnim imenom Gideon, za kojeg su odavno vjerovali da je mrtav, bio je živ. Uz pomoć SIS-a, Kanađani su izvukli Brika iz Sovjetskog Saveza i u Kanadi mu osigurali lažni identitet. Dvostruki agent, međutim, nije mogao uživati u slobodi. Zatvorske godine su ostavile dubokog traga na njemu i ostao je ogorčen i paranoičan sve do smrti, piše Daily Beast.
