Na Božić davne 1968. godine, trojica astronauta u kapsuli Apolla 8 obišli su Mjesec i slavodobitno se vratili natrag na Zemlju. Američke vlasti priredile su im doček kakav i priliči takvom povijesnom uspjehu.
Daleko od očiju javnosti, druga grupa astronauta pripremala se za neke slične poduhvate. "Nikome nismo smjeli reći. Doslovno nikome", pričao je prije nekoliko godina viceadmiral Richard Truly, umirovljeni šef NASA-e. On je bio jedan od tih astronauta koji su prolazili obuku za lansiranje i upravljanje tajnog laboratorija u zemljinoj orbiti. On je bio dio programa pod nazivom Orbitalni laboratorij s posadom (MOL), a iza svega je stajalo američko ratno zrakoplovstvo.
Tajni dokumenti
Detalji su otkriveni tek nakon što je jedna obavještajna agencija objavila osamstotinjak dokumenata i fotografija prošle godine. Projekt je bio aktivan tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća i jedan od ciljeva bilo je rušenje sovjetskih satelita. Iako je službeni Washington na sve načine pokušavao skriti te tajne planove, Moskva je doznala i već tada su počeli pripremati protuobranu.
Tajnu svemirsku postaju, Almaz, opremili su 23-milimetarskim topom Rikhter R-23 kako bi se obranili od mogućih američkih pokušaja napada. Kako je to ispričao šef projekta Almaz Vladimir Poljačenko: "Mogli smo uništiti svaku američku letjelicu koja bi nam se pokušala približiti". Dodao je i da su 1975. godine sovjetski kozmonauti isprobali naoružanje i tako je Sovjetski Savez postao prva država s oružjem u svemiru, prenosi Foreign Policy.
Američki projekt MOL nikad nije izišao iz zemljine atmosfere, ali većina astronauta nastavila je karijeru u znatno vidljivijim projektima kao što je space shuttle. Međutim, čak i space shuttle je korišten u vojne svrhe i prava svrha 11 lansiranja između 1982. i 1992. godine je još uvijek najstroža vojna tajna.
Neke pretpostavke postoje među stručnim krugovima, a uzevši u obzir da je već 1985. godine američki vojni pilot srušio satelit u niskoj orbiti, pretpostavlja se da je barem dio tih tajnih misija istraživao rušenje neprijateljskih satelita ili su rušili američke tajne satelite.
Svemirska utrka
Ranije spomenuti tajni dokumenti pokazali su da svemirska utrka nikad nije ni prestala, iako se može činiti da je NASA pobijedila slijetanjem na Mjesec i gradnjom Međunarodne svemirske postaje (ISS). Istraživanje svemira koje provodi NASA bili su tek dio te svemirske utrke. Dok je NASA lansirala znanstvene instrumente i znanstvenike, Pentagon je u tajnosti pokušavao lansirati oružja.
NASA se muči sa sve manjim proračunima, space shuttle je u zasluženoj mirovini, a ruske rakete prevoze astronaute do ISS-a. Istovremeno, Pentagon proučava sve ekstravagantnije zrakoplove spremne za rad u vakuumu zemljine orbite.
Jedan od takvih zrakoplova je eksperimentalni X-37B, koji je nastavak programa iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je zrakoplov kodnog naziva X-20 trebao letjeti u niskoj orbiti i prenositi nuklearna oružja koja bi mogao lansirati u bilo kojem trenutku.
Dok se raspravlja o mogućnostima lansiranja projektila prema satelitima, ostaje činjenica da više od 1.000 satelita leti oko Zemlje. Otprilike polovica su američki, a 120 ih ima isključivo vojnu svrhu. Sporazumi iz šezdesetih zabranjuju postavljanje oružja masovnog uništenja u orbitu, ali ništa ne sprječava konvencionalno oružje. Relativno nedavno su Kina i Rusija predložile strože zabrane oružja, ali Amerika je odbila takav dogovor. Sve dok službeni Washington ne podrži zabrane oružja u svemiru, teško je očekivati od drugih država da se pridržavaju dogovora.
