Petar Veliki (1672-1725)
Pod pretpostavkom da je imao ulogu modne ikone, car Petar Veliki proveo je veći dio svog života njegujući tanke brčiće.Petar je bio zadivljen europskim stilom vladanja, kao i muškom njegom i brigom za izgled, pa je učinio sve kako bi moskovsku gornju klasu odviknuo od nošenja brade, pa je čak uveo i kazne od 100 rubalja za svakog tko bi se držao tradicije i puštao da mu iz lica rastu dlake.
Brkovi su bili moderan, "civilizirani" prema Petrovoj zabrani da vojnici uzgajaju i duge dlake ispod pazuha a sve u namjeri da stvori respektabilnu oružanu silu koja će i izgledati zadivljujuće. . Novim pravilima nisu baš bili oduševljeni Bojari, pripadnici više feudalne aristokracije ali je Petar utro put budućim ruskim ljubiteljima brkova.
Nikola I (1796-1855)
Po svemu sudeći, car koji je vladao sredinom 19. stoljeća bio je poznat po svom izgledu i veličanstvenosti. Povjesničar Constantin de Grunwald nazvao je cara Nikolu I "bez sumnje najljepšim čovjekom u Europi'. Puškin ga je čak uspoređivao s Mojsijem.
Ključni element carevog izgleda bili su mali, uredni brkovi sa zavijutkom. Tu svoju pedantnost nadopunio je samouvjerenom pojavom autokrata koji je slomio poljsku ustanak 1830-31 i odbio ukinuti kmetstvo. Ipak u središtu careve brige bio je njegov lik i izgled. Pravi preteča metroseksualaca.
Aleksandar II (1818-1881)
Nije jasno može li se Aleksandrov zapušteni izgled smatrati bradom ili brkovi imali Ovaj carev morževski izgled bio je nesumnjivo impresivan, ali ovdje je riječ o tolikoj zapuštenosti da se ne može procijeniti gdje počinju brkovi a završava brada i obratno. Njegov uzvišeni topli pogled djedice s mekim zelenim očima dalo je Aleksandru dozu ranjivosti koja mu je i odgovarala.
Naime, u povijesti će ostati upamćen kao 'car osloboditelj' koji je emancipirao kmetove. Iako je izgledao ranjivo, nekoliko je puta preživio pokušaj atentata, dva puta pištoljem, dva puta bombama, a konačno je to uspjelo zagovarateljima oslobođenja Poljske 1881. godine.
Aleksandar Borodin (1833-1887)
Kopozitor opere 'Knez Igor', bio je čovjek s mnogo talenata, pa osim što je bio glazbena zvijezda svog vremena, bio i ugledni kemičar. Njegovo prezime Borodin zapravo bi se moglo prevesti kao 'bradonja' (brada - ruski:борода), no nikad ju nije puštao,a brkovi više podsjećaju na simbol za Movember (mjesec brige za muško zdravlje).
Ipak Borodin je učinio nešto drugo - u Sankt Peterburgu je 1875. godine utemeljio je Medicinsku školu za žene.
Pjotr Stolipin (1862-1911)
Ova njegova brada s brkovima je kombinacija koja je tehnički izvan svih pravila Movembra njegovi pažljivo održavani brkovi su možda najcjenjeniji na cijelom ovom popisu. Treći premijer u povijesti ruske imperije jedna je od najznačajnijih figura.
Kao jedna od najznačajnijih figura u vrijeme vladavine Nikole II. Stolypin je proveo niz ključnih zemljišnih reformi i bio je presudan za gušenje revolucije iz 1905. godine, a sve uz ležerni izgled bruklinskog hipstera.
Maksim Gorki (1868-1936)
Velikan sovjetske književnosti konkurenciju u brkovima imao je eventualno u nešto mlađem i ozloglašenom državniku Staljinu. Boja brkova Maksima Gorkog, kako ju je opisala britanska novinarka
Ella Winter, bila je kao 'papir žuta, poput starog pergamenta'. Međutim, njegovi brkovi stvarno su stršali iz njegovog blijedog lica koje je s godinama postajalo sve blijeđe.
U svojim mlađim godinama, Gorky je često nosio i polucilindar, pomalo nemarno uz nezaobilaznu notu egzistencijalizma. Možda se studenti umjetnosti od tada do danas i nisu mnogo promijenili.
Josip Visarionovič Staljin (1878-1953)
Glasoviti ruski vođa povezao je dva stila brkova - nemarne i čupave s onima koji se pomno oblikuju prstima. Njegovi debeli grmoliki brkovi spuštali su se iznad gornje usne. Nakon što je u mladosti njegovao izled sličan Jamesu Deanu, Staljin je ubrzo preuzeo brkove kakve je prvi počeo nositi Friedrich Nietzsche, koji je upućivao na pobunjeničku narav i pretvorio ga u simbol autoritarnog oca.
Staljin je navosno bio iznimno ponosan na svoje brkove, jer ga je to vizualno razlikovalo od bradatih tipova komunizma kao što su to bili Marx i Lenjin. Izgled također odgovara njegovoj surovoj vojničkoj odori i kožnatim čizmama, za razliku od civilnih odijela kakve su nosili Lenjin i Trocki. Da bi bio siguran da će njegovi brkovi ući u povijest, Staljin je navodno imao brojne fotografe zadužene da ovjekovječe njegove brkove iz svih perspektiva.
