“Je l’ čemu ovo?”, pitanje je koje svaki komičar postavlja kolegi nakon štosa koji mu je ispričao, nakon nastupa, nakon ideje... Kako kaže Jerry Seinfeld, jednako kad tek počineš, kao i kad si čovjek koji na računu, od smijeha koji je proizveo, ima nekoliko stotina milijuna dolara.
“Je l’ čemu ovo?” nije biografija Jerryja Seinfelda, u njoj nema zadimljenih newyorških klubova i restorana brze hrane otvorenih cijelu noć u kojima se na nekoliko četvornih metara okupljaju noćne ptice velegrada - od policajaca, prostitutki, osamljenika do zvijezda i stand up komičara. Jerry Seinfeld na kapaljku daje bilo kakvu intimnu informaciju o sebi, o svom djetinjstvu, tek tu i tamo poneku rečenicu poput toga da ga je bitno odredio biografski film o komičaru Lennyju Bruceu, koji je gledao kao tinejdžer. Umjesto nabrajanja mjesta, događaja, uspješnih i manje uspješnih ljubavnih veza, uspješnih u manje uspješnih prijateljstava, umjesto “agonije i ekstaze”, Jerry Seinfeld piše jedinu svoju biografiju za koju misli da ima nekakvog pravog smisla - svoje skečeve, nastupe, šale... Jer većinu svojih materijala, većinu svojih skečeva napisao je sam i marljivo ih sačuvao kroz sve ove godine. I u ovoj knjizi daje nam ih kronološkim redom, rekao bih, one koji su preživjeli test vremena. Većinu kratkih crtica, jer knjigu bi bilo bolje nazvati zbirkom kratkih priča ili zbirkom crtica (možda čak i poezije u prozi), nego autobiografijom ili zbirkom šala i skečeva. Iako, strogo gledajući, što je autobiografija stand up komičara, nego zbirka njegovih materijala za nastupe. Gotovo svaku crticu ili kratku priču (vrlo kratku priču) ljubitelji serije “Seinfeld” i oni koji su pratili njegove nastupe (ima ih nekoliko na Netflixu) će prepoznati. Često se one nadovezuju jedna na drugu čineći cjelinu, a nekad preskaču koje desetljeće i pojavljuju se ponovno oživjele, pomalo izmijenjene u nekom drugom vremenu i kontekstu, ali podjednako smiješne.
Odmah moram reći da je svaki Seinfeldov nastup mnogo, mnogo, smješniji nego kada te iste riječi čitamo u ovoj knjizi, kad ih on izgovora one su smješnije nego kad ih izgovaramo mi u svojoj glavi čitajući ih. Ali zbog toga je ova knjiga vrednija, ona nam pruža uvid neku drugu stranu šale, točnije šala, nastup, skeč postaju ono što su u svom prvotnom obliku i bili - kratka priča. Izostavljajući komičara, njegove geste, grimase i pokrete, ostaje sama riječ i otkrivaju nam se neka druga, previđena vrijednost i mnoštva značenja koja smo gledajući sam nastup, žudeći za smijehom, previdjeli, zaboravili. Ovako ogoljene, sve te priče otkrivaju duboku slojevitost Seinfeldova humora. Uostalom, gledajući ponovno samu seriju, svaki put otkrivamo nove štoseve, nešto što u prvom ili drugom gledanju nismo ni primijetili a bilo je stvarno smiješno, odnosno postalo je smiješno u trenutku kad smo toga postali svjesni.
Priče, šale, podijeljene po dekadama djeluju jednako svježe sad kao i u sedamdesetima i osamdesetima, kad su nastale. Gole riječi s njih skidaju smiješnu i nezgrapnu frizuru komičara, de mode košulju i sako kakav više ni ovi u Saboru ne nose (iako im se modni izričaj nije mnogo popravio) i čine sve te šale onakvima kakve one jesu - uglavnom bezvremenske.
Doduše, knjiga krije i jednu opasnost, ovako zapisane i pročitane one se čine jednostavnima i lakima, ali nemojte se zavaravati, nije nimalo lako biti duhovit. A još je teže pisati duhovito, ali Jerryju Seinfeldu to uspijeva. Rekao bi čovjek, zaradio je onih par sto milijuna dolara na računu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
U USA je to luk i voda. Onaj Woody Allen samo malo digne naočale i cijela država se razvalja od smijeha. Tužno.