U filmu “Sicario” iz 2015. godine, jedan od ponajboljih redatelja današnjice Denis Villeneuve, Kanađanin, donosi jednu brutalnu i neuljepšanu sliku današnjeg svijeta koja je u najmanju ruku apokaliptična, pa čak i postapokaliptična, što se odnosi na dijelove priče koji se odvijaju u Meksiku. Film je premijerno prikazan u Cannesu 2015. i daje jednu šokantnu, potpuno drugačiju filmsku sliku Amerike od one na koju smo navikli. Nešto slično se dotad moglo vidjeti jedino u filmu “Savjetnik” Ridleya Scotta iz 2013. godine, koji je nastao na osnovu originalnog scenarija književnika Cormaca McCarthyja. Tema oba filma je identična: borba protiv narkokartela, u ratu gdje ne postoje nikakva pravila i gdje vladine agencije, da bi se uopće nosile s dobro organiziranim kartelima, moraju preuzeti i njihove metode. Radnja oba filma odvija se najvećim dijelom na američko-meksičkoj granici.
U “Sicariju” postoji jedna scena koja spada među najbrutalnije scene filma uopće, a radi se o sceni iz same završnice, kad se tajanstveni Alejandro Gillick (glumi ga Benicio del Toro), koji vodi svoj privatni rat protiv narkokartela, osveti šefu kartela koji je svojevremeno naložio ubojstvo njegove supruge i kćeri. Gillick mu upada u kuću, na obiteljsku večeru, te mu polako i sistematično likvidira ženu i oba sina, a naposljetku i njega. Gillick je neka vrsta vladina “zaposlenika”, odnosno ova brutalno smaknuće možemo podvesti pod kategoriju “u ime zakona”. U posljednjim scenama filma Gillick pod prijetnjom oružjem tjera policajku Kate da potpiše dokument na kojem stoji kako su se američke službe u svojim operacijama ponašale u skladu sa zakonom. Nakon što se ona tome odupire, Gillick joj kaže: “Trebala bi se preseliti u manji grad, gdje još vlada zakon. Ovdje nećeš preživjeti. Ti nisi vuk, a ovo je sad zemlja vukova”. Savršen opis svijeta koji se pretvorio u ratnu zonu u kojoj više ne vrijede nikakva pravila. Tri godine kasnije, 2018. godine, “Sicario” je dobio i svoj nastavak, “Sicario - Rat bez pravila”, koji je režirao Talijan Stefano Sollima. Unatoč skepsi uoči prikazivanja, pokazalo se da se i ovaj put radi o briljantnom filmu koji nije podbacio niti u jednom segmentu u odnosu na Villeneuveov film.
Sollima je profesionalnu karijeru posvetio organiziranom kriminalu, uglavnom onom na tlu Italije, gdje je ranije režirao kriminalističku dramu “Suburra” te seriju “Gomorra”, prema romanu talijanskog novinara Roberta Saviana, što ga je i “preporučilo” za nastavak visokobudžetnog “Sicarija”. Prva sezona serije “Nula nula nula”, o kojoj će ovdje biti riječ, svojevrsni je kompendij svega onoga čime se bavio ovaj redatelj i producent. On u njoj na fascinantan način spaja “točku A” iz drugog nastavka “Sicarija”, Meksiko, i “točku B” iz “Gomorre”, Italiju, odnosno Kalabriju. Serija od osam jednosatnih epizoda nastala je na osnovu Savianove istoimene knjige. Treba podsjetiti da je Saviano, talijanski pisac i novinar rođen u Napulju 1979. godine, od 2006. godine, kad je objavio svoju knjigu “Gomorra”, na meti napuljske mafije te da i danas, petnaestak godina nakon toga, živi pod jakom policijskom zaštitom. Zbog svojeg društvenog angažmana i prijetnji smrću kojima je izložen, poznati nobelovci poput Orhana Pamuka, Darija Foa, Güntera Grassa i Desmonda Tutua potpisali su javni apel u kojemu podupiru Saviana u borbi protiv Camorre. Serija “Nula nula nula” svoju je svjetsku premijeru imala u rujnu 2019. godine, na 76. izdanju Venecije, gdje su izvan konkurencije prikazane prve dvije epizode, upravo one koje je režirao sam Sollima, dok su preostalih šest režirali svjetski poznati danski dokumentarist Janus Metz i argentinski redatelj Pablo Trapero, svaki po tri epizode.
Serija je premijerno prikazana na televiziji u veljači 2020. godine na kanalu Sky Atlantic u Italiji. Naziv serije potječe od oznake za najfinije i najčistije brašno, koja je u narkosvijetu ujedno i oznaka za najčistiji kokain. Radnja serije odvija se na tri kontinenta: od Amerike, preko Afrike, pa do Italije. Snimana je na autentičnim lokacijama u pet država: Italija, Meksiko, SAD, Senegal i Maroko. Priča prati put goleme pošiljke najčistijeg kokaina od Meksika, preko Atlantika, pa do Kalabrije. Sollima i drugi autori serije, dakle, razotkrivaju mehanizam međunarodne trgovine kokainom, i to preko tri gotovo zasebne priče. Prva se odvija u Meksiku, u Monterreyu, druga na Atlantiku i u saharskoj Africi, a treća u Kalabriji. Prva priča ima mnogo dodirnih točaka s filmom “Sicario: Rat bez pravila”, a treća s “Gomorrom”. Možemo čak govoriti o tri zasebna filma koji su na izvrstan način ukomponirani u seriju, s tim da je druga priča nešto lošija od druge dvije. Kadriranje u seriji je tipično za film, gdje je Sollima u prve dvije epizode postavio visoko ljestvicu, a u čemu ga Metz i Trapero manje-više dosljedno prate.
“Mi smo pokretači globalne ekonomije”, kaže u prvoj epizodi Edward Lynwood, vlasnik obiteljske brodske kompanije koja prevozi preko Atlantika drogu prema Europi. “Izbacite nas iz jednadžbe i cijela ta kamena fasada će se srušiti. (...) Mi jednostavno moramo održati svjetski kapitalistički sistem.” Bez obzira na to koliko ovo cinično zvučalo, Lynwood je u pravu: jedini posao koji postoji u sirotinjskim dijelovima Monterreya ili u Kalabriji je preprodaja i trgovina drogom. Autori su zapravo pokazali koliko je trgovina kokainom kompleksna i opasna te kako je u nju uključen ogroman broj ljudi iz cijeloga svijeta. Čini se kako lik, Edward Lynwood, vjeruje u to što govori. On nema nikakvih etičkih dilema u vezi toga, iako se radi o dobrom i brižljivom ocu, koji je nakon smrti supruge od Huntingtonove bolesti podigao svoje dvoje djece, kćer Emmu (Andrea Riseborough) i sina Chrisa (Dane DeHaan), koji je naslijedio majčinu bolest.
Nakon što je Edward nastradao u napadu vojnog eskadrona smrti, tajne postrojbe meksičke vlade, takozvanih Vampira, koja se bori protiv narkokartela koristeći podjednako brutalne metode, bez obzira na posljedice, posao preuzima njegova kći Emma te u njega uključuje i brata kojemu se počinju pojavljivati prvi znakovi zloćudne bolesti. Najbrutalniji je “meksički” odvojak priče, iako ni “talijanski” mnogo ne zaostaje, bez obzira na to što se u “afričkom” dijelu priče pojavljuju i džihadisti koji su u odnosu na meksičke i talijanske mafijaše neka vrsta pozitivaca te jedini koji imaju neke ideale. Oni su, paradoksalno, u odnosu na njih neka vrsta romantičnih junaka koji svim sredstvima, uključujući i samoubilačke napade, brane svoj svijet. “Meksička priča” se najvećim dijelom odvija u Monterreyu i prati tajnu specijalnu vojnu postrojbu koju vodi dijabolični narednik Manuel Contreras (izvrsni Harrold Torres) koji zapravo želi preuzeti kontrolu nad kartelima u Monterreyu. “Meksiko nas je obučio da budemo najbolji, i to i jesmo”, kaže Manuel na jednome mjestu za svoje vojnike. Manuel je brutalni, sadistički ubojica koji je ujedno i vjerski fanatik. Međutim, on u jednom dijelu pokaže i svoju ljudsku stranu, što vrijedi i za druge likove, podjednako dijabolične, za ostarjelog šefa ‘Ndranghete Don Minua, na primjer. U fokusu “talijanskog” segmenta priče je obitelj, kao u Coppolinu “Kumu”, ali ovdje je to prikazano na mnogo brutalniji i krvaviji način. U središtu priče je Don Minu (Adriano Chiaramida) i njegov unuk Stefano (Giuseppe De Domenico) koji želi ubiti djeda i preuzeti od njega posao.
“Nula nula nula” je sjajno napisana i još bolje režirana serija koja govori o jednom mračnom i okrutnom svijetu, svijetu trgovine kokainom, od njegove proizvodnje do isporuke, svijetu premreženom nevjerojatnom okrutnošću, brutalnošću i izdajama, u kojemu preživljavaju uglavnom najokrutniji, “vukovi”. U prvim minutama serije Don Minu kaže svojem unuku: “Upamti jednu stvar, Stefano, razočaranje ne poznaje milost”. Time mu želi reći da ako ne “nahrani” svoju “gladnu vojsku”, da će biti nemilosrdno uklonjen. Na ovom se temelji i zaplet “talijanske priče”, gdje unuk nastoji ukloniti djeda na način da spriječi isporuku kokaina iz Meksika pa da se zbog toga njegovi ljudi okrenu protiv njega.
Uz Gillickovu izjavu iz “Sicarija” (“Trebala bi se preseliti u manji grad, gdje još vlada zakon. Ovdje nećeš preživjeti. Ti nisi vuk, a ovo je sad zemlja vukova.”) i izjavu Edwarda Lynwooda o narkobiznisu kao pokretaču globalne ekonomije, Don Minuova “filozofija” čini treći vrh ukletog “kokainskog trokuta” u kojemu netragom nestaju brojni životi i sudbine. To je svijet u kojemu je prvo pravilo nahraniti svoje “gladne vukove”, jer će se u suprotnom okrenuti protiv vas i nemilosrdno se obračunati s rukom koja ih je hranila. Svakako pogledati!
