“Sjena i kost” je prvi roman izraelsko-američke autorice Leigh Bardugo, ali i ona sama će reći da knjiga ima određenih mana. “U potpunosti sam svjesna da ima nekih stvari koje bih drukčije učinila da se mogu vratiti i opet napisati knjigu. ‘Sjena i kost’ mi je prva knjiga i malo bih drukčije opisala lik Malyena Oretseva da čitatelju približim njegov životni put”, ispričala je autorica za Esquire. Kad je trebalo razgovarati o adaptaciji knjige, scenaristu Ericu Heissereru (nominiran za Oscara za scenarij filma “Arrival”) rekla je samo da bude bolji od nje. Leigh Bardugo je sama htjela malo se udaljiti od svih onih klišeja fantazije. Zato je inspiraciju potražila u carskoj Rusiji, ali je i tu preskočila svu raznolikost koja je sastavni dio tog područja. Od Kamčatke do Baltičkog mora mnoštvo je naroda i narodnosti s mnoštvom vjerovanja. “Osjeti se utjecaj literature mojeg djetinjstva i odrastanja. Bile su to većinom tradicionalne priče o Odabranome koji spasi svijet”, ispričala je Leigh Bardugo za Polygon.
Najočitije su promjene kod lika Aline koju u seriji glumi Jessie Mei Li. Dok u knjigama nije eksplicitno rečeno koje je boje kože, u seriji je Alina iz mješovitog braka i dijelom je Shu. A Ravka i Shu su u ratu pa to dodatno pojačava osjećaj odbačenosti kod Aline. Scene iz vojnog kampa, gdje bi odora trebala biti jedino što je važno, rasizam i predrasude je prate na svakom koraku. Alina nije mogla dobiti ni jelo zato što su je crte lica razotkrile, a kuhar je bio nepodnošljivi ksenofob. Mal, njezin najbolji prijatelj iz djetinjstva, zato ukrade iz šatora jedne od Grisha malo grožđa pa iskoristi priliku za još malo druženja s prijateljicom iz sirotišta prije odlaska na opasan zadatak prelaska Sjenovitog Rasjeda. Još jedna velika promjena u seriji je i to što se odmah na početku gledatelji upoznaju sa zanimljivim muljatorima iz Ketterdama. U knjizi se pojavljuju dosta kasnije, pa neki strani kritičari preporučuju čitateljima da počnu svoje iskustvo “Grishaverse” s kasnije objavljenim knjigama. Kroz cijelu prvu epizodu serije Kaza Brekkera, jednog od spomenutih lopova, vidimo kao prepotentnog, zlobnog i hladnog šefa omanje bande, ali u nekoliko scena malo se razbija ta njegova fasada. Na početku epizode zanimljiva je scena gdje prijatelju Jesperu brani kockanje. Na prvu će svi pomisliti da je to samo sastavni dio odnosa beskrupuloznoga gada Brekkera s podređenim i neobično simpatičnim Jesperom, ali kasnije ćemo saznati da on ima svoje mračne tajne i teške poroke.
U drugoj epizodi malo više se razradi njihov odnos, ali i osjećaje koje ima prema Inej, prostitutki koju je on, koliko god to grubo zvučalo, dugoročno unajmio od njezine vlasnice. Iako se serija ne libi iskoristiti nasilje, kad se uzme u obzir koliko su mladi glavni likovi u knjigama, stvari su znatno tmurnije. Inej Ghanefa, Kazova prijateljica, u knjigama ima 14-15 godina. A ropkinja je prisiljena na prostituciju. Povremeno će knjige, a sad ih ima već deset, otići mrvicu predaleko u opisima nasilja, ali će i dati nadu da u pravim okolnostima sve rane mogu zacijeliti. Recenzije iz vremena izlaska prve knjige još tamo 2012. naglašavaju slabosti koje je i autorica priznala, a djelomično su riješene tek u seriji. “Sama priča nije pretjerano komplicirana, čime je potpuno jasno da su joj ciljana publika mlade tinejdžerice i tinejdžeri, a malo kompleksnija politička situacija ili pokušaji ubojstva podigli bi priču na višu razinu, ali svejedno je to odličan početak serije”, napisala je britanska književna kritičarka Cat Fitzpatrick.“Htjela sam biti spisateljica još od rane mladosti, ali imala sam lošu naviku započinjanja rukopisa pa ih kasnije ne bih dovršila. Nisam nikad mogla otići dalje od prvog čina neke priče.
Nisam ni znala išta o pisanju knjige ili strukturi priče. Kad sam dobila ideju za ‘Sjenu i kost’, nisam sjela i počela pisati. Prvo sam razmišljala da nije vrijedno truda, da će to biti još jedna započeta i nedovršena ideja u mojem životu. Išla sam na tečaj pisanja scenarija pa sam naučila kako složiti grube crte neke priče te sam odlučila barem to učiniti. I uspjela sam. Ispostavilo se je ključno da znam gdje priča ide. Zatim sam sjela i pomislila da ne mora biti dobro, ali da moram završiti roman. Mislila sam da ću dovršiti knjigu samo da dokažem sebi da mogu i onda krenuti isponova i napisati bolju. Vidjela sam ipak da ima dovoljno materijala u knjizi koji mi se svidio pa sam samo nastavila raditi na njemu i na kraju sam završila”, rekla je Leigh u jednom intervjuu.
