Za glazbu morate biti malo ludi
Uskoro je završen i Drugi svjetski rat i ona se vratila u Čehoslovačku. Ruke su joj bile u užasnom stanju i liječnici su joj otvoreno rekli da može zaboraviti bilo kakvu glazbenu karijeru. "Nisam mogla živjeti bez glazbe", prisjeća se Ruzicková i prepričava kako je po 12 sati dnevno vježbala sviranje da bi vratila staru vještinu. "Nije dovoljno samo biti talentiran. Morate biti i malo ludi. Morate imati taj osjećaj da ne možete živjeti bez glazbe", rekla je Ruzicková.
Kada su komunisti preuzeli vlast u Čehoslovačkoj počelo je više od četiri desetljeća totalitarnih vlasti. "Nisam mogla vjerovati da je došao još jedan režim sličan nacistima. Bili su tako okrutni, tako glupi, tako antisemitski nastrojeni", prisjeća se Ruzicková svog života u malom stanu u Pragu. Usprkos tome što je čitava obitelj bila pod stalnim nadzorom, ona je uspjela postati svjetski poznata čembalistica. Međunarodnu slavu stekla je pobjedom na minhenskom festivalu 1956. godine, a čehoslovačkim vlastima upala je sjekira u med. Puštali su je da nastupa gdje god je htjela zato što je bila odličan izvor strane valute za čehoslovačku državu. Između 1965. i 1976. godine snimala je Bachova djela i postala je prva osoba koja je snimila sva Bachova djela za klavijaturu.
Umirujući Bach
Glazbenica je i danas zahvalna davno umrlom skladatelju. "Bach je jako umirujući. U njegovoj glazbi uvijek osjetite kao da je Bog prisutan. Pomoglo mi je da se oporavim od strašnih iskustava", kaže Ruzicková.
Danas je ona u mirovini i ne nastupa čitavo desetljeće, a više ne može ni svirati zato što boluje od raka i prolazi kemoterapiju. Kada pogleda na svoj život i razmisli što je njen najveći uspjeh ona kaže: "Najveći mi je uspjeh da sam doživjela devedesetu. Pravo je čudo da sam preživjela".
