Misteriozni otok Vozroždenija na granici Kazahstana i Uzbekistana, okružen je kilometrima toksične pustinje. Aralsk-7 područje je kojeg su ranije Sovjeti koristili za testiranje biološkog oružja. Lokacija je pravi povijesni relikt Hladnog rata.
Od 60-ih do 80-ih taj je otok bila jako dobro opremljena tvrđava, spremna na otpor "kapitalističkim morskim psima", kako su sovjetski mediji nazivali NATO zemlje. Prije toga tijekom 40-ih sovjetska vlada počela je s testiranjem antraksa, kuge, tularemije i drugog biološkog oružja u pripremi za mogući Treći svjetski rat.
To je ostavilo brojne posljedice.
Bolesti poput antraksa, boginja i kuge koje su nad tlom lebdjele u velikim oblacima upile su se i u tlo, zahvaljujući kišnici. Ovaj izolirani otok postao je skladište za najveće zalihe antraksa u povijesti.
Otok je, tvrde neki, danas prekriven slojem slanog pijeska, te prepun kancerogenih pesticida, a temperatura redovito prelazi 60 stupnjeva Celzijusa. Biljni pokrov je potpuno uništen i vide se samo kosturi sasušenog drveća. Godinama su u tom području ribari izvlačili mrtve ribe i do danas se ovo smatra jedno od najsmrtonosnijih mjesta na svijetu.
Evakuacija otoka trajala samo 24 sata
I sve je to bilo sakriveno ispod zemlje, usred ničega u Uzbekistanu i još uvijek nema službene potvrde je li ovo mjesto sigurno za posjet ili nije.
U gradu nazvanom Aralsk-7 trebalo je živjeti 1500 stanovnika, bila je izgrađena škola, restoran, vojna baza, laboratorij, zračna luka i luka, a bio je tu i disko klub, i kino, piše Ozy.
"Sudjelovali smo u testiranju biološkog oružja. Mislili smo da radimo nešto korisno i služimo našoj zemlji. To su nam govorili političari", rekao je Dmitrij Istomin koji je na otoku služio od 1987. do 1989. godine.
Tijekom 1992. godine ruski vojnici napustili su otok, evakuacija je trajala samo 24 sata, pa ne čudi što je mnogo toga ostalo iza njih. Oprema, zgrade, kamioni, automobili i dokumenti. Sa sobom su ponijeli svoje kalašnjikove a spalili tenkove i oklopne transportere.
Sada taj otok vrebaju oni u potrazi za starim metalom, a preuzima ga je i priroda. Aktivisti ga pokušavaju zaštiti, njegovu jedinstvenu faunu, koja uključuje 127 vrsta, kao što je rijedak ljubičasti flamingo, turkmenska čančara, i sajga antilopa.
Pentagon tvrdi da je otok siguran
Uzbekistan je svoje nekad tajne lokacije počeo otvarati za posjete turistima nakon smrti predsjednika Islama Karimova 2016. godine.
Iako ovaj otok još nije službeno nova turistička lokacija, on bi to uskoro mogao postati, kaže Yusup Kamalov, lokalni znanstvenik i predsjednik Union for the Defense of the Aral Sea and Amu Darya. Uspoređuje to i sa sličnim lokacijama, poput one Pripjata u Ukrajini.
Otok može posjetiti tko god želi, nema nikakve službene zabrane, ali ni oglasa za organizirano razgledavanje. Do njega vodi put od oko 320 kilometara kroz pustinju, bez ikakvih izvora vode ili signala za mobitel.
I to više nije otok jer se Aralsko jezero koje ga okružuje smanjilo, presušilo. Kompanija za proizvodnju pamuka izvukla je većinu vode iz ovog četvrtog po veličini jezera na svijetu, koji je do 2001. godine izgubio oko 70 posto svoje vodene površine.
Po podacima Pentagona na otoku 2002. godine više nije bilo tragova nikakvog biološkog oružja.
U kolovozu 2018. godine Kazahstan, koji je vlasnik polovice otoka, objavio je da je Vozroždenija sigurna i da ju se može posjetiti, no to nije rekla i uzbekistanska vlada.
No ako ćete vjerovati lokalnim glasinama moći ćete čuti kako se ljudi i dalje boje ovog područja, i pričat će različite priče, one da biološka opasnost još postoji, i da i dalje ima znakova koji upozoravaju na antraks.
Može se posjetiti i obližnji grad Muynak, nekadašnju luku sa slavnim grobljem brodova. U rujnu se održava poznati elektronski glazbeni festival Stihia na kojem se okupi stotine plesača.
