Life
2384 prikaza

Stoljetni misterij: Nepoznati detalji iz života ruskih vladara

Romanovi
Wikipedia
Britanski dokumentarac na Viasat Historyju svakog četvrtka u 21 otkriva nove detalje iz života vladara dinastije

Nekoliko minuta iza dva sata iza ponoći, 17. srpnja 1918., okončalo se 305 godina povijesti Rusije, razdoblje dinastije Romanovih. 78. dana otkako su ih boljševici zatočili u vili Ipatjev kraj Ekaterinburga, 1300 kilometara istočno od Moskve, obitelj cara Nikole II. vojnici su usred noći probudili te im naredili da se odjenu i siđu u suteren. Zbog njihove sigurnosti, rekli su im.

Tri stoljeća povijesti Romanovih i danas fasciniraju i povjesničare i umjetnike. 

John Das, redatelj koji je u 30 godina rada za BBC snimio brojne povijesne dokumentarce, sad je za Viasat History režirao trodijelnu seriju “Imperij careva: Rusija Romanovih”.

Moskva je bila okupirana, zemlja je bila u kaosu

“U tri stoljeća njihove vladavine Rusija se jako promijenila. Početkom 17. stoljeća, kad su tek došli na vlast, zemlja je bila u kaosu, Moskva je bila pod okupacijom. Rusija je bila zatočena u srednjem vijeku, nevjerojatno zaostala u odnosu na ostatak Europe. Da bi 1917. bila jedna od najvećih sila u Europi, respektirana, jer ju se i zbog moći i zbog bogatstva nipošto nije moglo ignorirati”, objasnio je Das za Express strast koja ga je ponukala na snimanje.

Romanovi | Author: Wikipedia Wikipedia

Te noći u srpnju 1918., dok su silazili niz stube, car je 13-godišnjeg sina Alekseja nosio na rukama jer je dječak bolovao od hemofilije, a četiri kćeri i carica išli su za njima.

Sovjet je odlučio da je gotovo, a Čeka je pucala

Ušavši u prostoriju šest metara dugu i pet metara široku, carica se začudila što nije bilo stolaca, ali su dobili dvije kad je car zatražio od svojih četvero službenika. I čim su sjeli, u prostoriju je ušlo 11 pripadnika Čeke, prve sovjetske tajne policije, predvođenih Jakovom Jurovskim, tada 40-godišnjim zapovjednikom Čeke za Moskvu, jednim od prvih boljševika uopće.

“Rekao sam Nikoli otprilike to da ga njegova kraljevska i druga rodbina u zemlji i inozemstvu pokušava spasiti, ali da je Sovjet radničkih poslanika odlučio strijeljati ih. On je pitao: ‘Što?’ i okrenuo se prema Alekseju. Istog trenutka pucao sam u njega i ubio ga na mjestu. Nije imao vremena niti okrenuti mi se”, tako je Jurovski opisivao kako je započeo pokolj.

Nakon pucnja u cara svi su započeli paljbu. Meci su treštali, odbijali se od zidova i iznova pogađali žrtve. Po podu su se za samo nekoliko trenutaka slijevali potočići krvi.

Romanovi | Author: Wikipedia Wikipedia

Aleksej je ostao sjediti skamenjen. Ubio sam i njega. Ostali su pucali u kćeri, ali ih nisu pobili. Tada je Jermakov pokušao bajunetom, ali nije uspio. Konačno smo ih pobili hicima u glavu”, tako glasi priča koju je Jurovski ponavljao, praktično se hvalio, sve do smrti od puknuća čira na dvanaesniku 1938.

Titov plavi safir vrijedan deset milijuna dolara

Danas su poznata imena devetorice boljševika ubojica Romanovih te mnoštvo pikantnih, zanimljivih, nekad i morbidnih detalja. Poput onoga da je tonski zapis ispovijesti jednog od svjedoka iz te noći u 1980-ima obožavao stalno i iznova preslušavati šef KGB-a Juri Andropov, koji je od 1982. do smrti 1984. vodio SSSR kao generalni sekretar CK KP.

Ili da je veliki plavi safir koji je nekoć pripadao Romanovima, navodno vrijedan i do 10 milijuna dolara, pronađen u sefu Josipa Broza Tita nakon smrti maršala 1980. Ili da je, pri ekshumaciji Romanovih 1991., pored tijela Tatjane pronađen i kostur njezina psa, francuskog buldoga Ortipa, kojega je dobila kao štenca četiri godine prije ubojstva.

Svaka nova vijest o toj obitelji i danas plijeni pozornost. Tako je u studenom prošle godine istaknuta vijest bila da je u australskoj zabiti, 300 kilometara od Darwina, tijekom šetnje psa u 72. godini umro Leonid Kulikovsky, unuk Olge Aleksandrovne, velike vojvotkinje i sestre cara Nikole II.

O kanonizaciji obitelji 1981. i 2000. da se i ne govori.

“Car Nikola II. bio je jako religiozan čovjek, vrlo posvećen idejama duhovnog i ideji božanskog poslanja ruskih monaha. Vjerovao je da je njihova vlast poslanje samog Boga”, rekao nam je Das.

Djeda su bombaši ubili iz šestog atentata

Takva upućenost na crkvu značila je da je Ruska pravoslavna crkva pogubljenje takve vladarske dinastije doživjela kao nenadoknadivi vlastiti gubitak. No životna filozofija cara i obitelji imala je kobne posljedice.

Car i carica bili su sasvim upućeni u rusku narodnu duhovnost, što ih je naposljetku dovelo i do prijateljstva s mistikom, hodočasnikom i iscjeliteljem Grigorijem Raspućinom. Pitanje tolike emocionalne ovisnosti o prijateljstvu s Raspućinom, kaže Das, o povjerenju u njegove nadnaravne moći, unatoč tome što je bila riječ o visoko obrazovanoj, uz to carskoj obitelji, seže u samu srž uzroka pada Romanovih.

Romanovi 1917. godine | Author: Wikipedia Wikipedia

“Nikola II. i supruga bili su emocionalno potreseni svih tih godina zbog zdravstvenog stanja njihova sina i u jednom su se trenutku uhvatili Raspućina kao posljednje nade. A tu onda možemo primijetiti još nešto. Početkom 20. stoljeća Rusija se industrijalizirala, cvjetala je umjetnost, pojavio se film. Intenzivno se razvijala, modernizirala, dok su oni nastavljali živjeti u sasvim drugačijem svijetu, odvojeni od realnosti”, ispričao nam je Das i to.

Oko njih je cvjetalo buđenje pokreta za građansko i socijalno oslobođenje, čega oni nisu bili svjesni, kao ni jačanja revolucionarnih kretanja. I to unatoč tome što su njegova djeda Aleksandra II. 1881. ubili upravo takvi, i to u šestom atentatu na njega u samo 15 godina.

Sasvim drugačiji bili su carevi preci koji su dinastiju i Rusiju učinili silom kakvu je on baštinio naslijeđenom titulom. Petar Veliki je početkom 18. stoljeća Rusiju izrazito proširio, reorganizirao i učinio je pomorskom silom.

Petar Veliki, utemeljitelj svjetske sile koja traje

“On je postavio Rusiju na put da postane sila kakva je danas. Rusija je svoj jedini izlaz na more imala samo na Arktičkom oceanu, Baltik prije njega i poslije njega naprosto nije bio isti. Petar je imao viziju kamo Rusija treba ići da bi postala snažna zemlja.

Zato je i išao kroz reforme bez obzira na cijenu koju su plaćali njegovi ljudi. Shvatio je da Rusija mora biti sigurna da bi bila sila”, rekao nam je redatelj dokumentarca koji će Viasat History u Hrvatskoj premijerno počeo prikazivati 11. kolovoza, svakog četvrtka u 21 sat.

Na prijestolje je 37 godina nakon Petra Velikog došla Katarina Velika. Rođena kao Sophia u pruskoj plemićkoj obitelji koja je vladala Anhaltom, udali su je za Petra III. 1745. sa samo 16 godina.

“U Rusiju je došla kao jako mlada i provela nekoliko vrlo nesretnih godina. I ona i njezin suprug bili su nezadovoljni, imali su odnose s drugima. Ali upravo taj osjećaj nesretnosti ponukao ju je da pokuša dovesti po kontrolu svoj život i svoju budućnost. Rekao bih čak da je to utjecalo i na određenu razinu njezine bezobzirnosti."

Katarina Velika, tračevi o seksu kao političko oružje

"Ubrzo je ostvarila prve vojne pobjede, Rusiju je učinila velikim svjetskim igračem, njezin se položaj potpuno promijenio. Ipak, mislim da je cijeli život ostala nezadovoljna. Jer imala je loš odnos sa sinom, a i jako ju je mučilo što će se dogoditi s Rusijom nakon njezine smrti. Bila je vojno uspješna, provela je reforme, uvela obrazovanje za žene. Bila je doista uspješna, koliko god da reformama nije obuhvatila siromašne”, rekao nam je Das.

O njoj se i danas u povijesti piše kao o vrlo promiskuitetnoj vladarici, čak i dozlaboga perverznoj.

“Smatram da su je politički rivali pokušavali diskreditirati kroz njezin seksualni život. Vladari diljem Europe pokušavali su je na taj način ocrniti, iako nije bila ništa promiskuitetnija od ostalih kraljeva i kraljica u Europi tog doba. Jasno je da je to bilo zato što je bila suparnik i zato što je bila žena”, objasnio nam je Das.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.