Veljaču kao mjesec furminta Mađari obilježavaju godinama, a 2017. odredili su i prvi dan drugog mjeseca u godini kao precizniji praznik ove velike bijele sorte. Pogodna je, ponosni su, za iznimno širok raspon stilova vina: od pjenušavih i laganih, raskošnih suhih pa do odležanih te kasnijih berbi u kojima sa sortama hárslevelű (naš je naziv lipovina) i muškat daje tokajce, najpoznatija slatka vina na svijetu.
Furmint je u svijetu najprepoznatljiviji naziv sorte moslavac. Navodno je nastao u 13. stoljeću, u vrijeme kralja Bele IV., iskrivljavanjem francuske riječi za pšenicu (froment) zato što je zlatnožuto vino bojom podsjećalo na žito. I danas ga Francuzi zovu jaune, a Talijani giallo: obje riječi znače žut. A Slovenci ga zbog Francuza zovu šipon. Navodno su Napoleonovi vojnici kušali vina za boravka u našim krajevima i govorili “si bon”, što znači “tako dobro”, a tijekom godina pretvorilo se u šipon.
Naša “Zelena knjiga: Hrvatske izvorne sorte vinove loze” navodi kako je “podrijetlo moslavca nepoznato, ali vjerojatno potječe s ovih prostora”. Pozivaju se na njemačkog ampelografa Hermanna Goethea. Taj stručnjak za sorte vinove loze opisao ga je u priručniku “Handbuch der Ampelographie” iz 1887. kao autohtonu sortu Moslavine koja se raširila u Mađarsku i Štajersku.
U Austriji je mosler, a Goethe je pisao kako je taj naziv nastao po vojnoj graničnoj pokrajini Moslavini.
Dodaju Austrijanci mosleru i riječ gelber koja znači žutiji ili žući. Nijemci ga zovu zapfner ili zopfner. Potonji je naziv vjerojatno nastao prema riječi zopf za pletenicu, zbog oblika grozda koji je duguljast te nejednako gust i širok.
Genska istraživanja su pokazala i da je moslavac dijete beline starohrvatske koja je roditelj najmanje 81 sorte vinove loze, među ostalima i chardonnaya, frankovke, rizlinga... Francuzi je zovu gouais blanc, a Nijemci weißer heunisch. Jedna je od prvih sorata koje je čovjek uzgajao, uz pinot i traminac (savagnin), a stari su trsovi pronađeni pokraj rodne kuće Ljudevita Gaja u Krapini. Glasovita britanska sommelierka Jancis Robinson u knjizi “Wine Grapes”, u kojoj je opisala 1368 sorata loze, navodi hipotezu kako je rimski car Marko Aurelije Probus u drugoj polovici 3. stoljeća Galima darovao lozu iz svoje domovine Panonije te da je bila riječ baš o sorti gouais.
I dok struka traži dokaze za hrvatsko podrijetlo moslavca, internetska stranica Hrvatske turističke zajednice croatia.hr već ga se odrekla. Izričito tvrde kako nije domaća autohtona sorta, a dodaju kako su Međimurci usvojili naziv pušipel i pretvorili ga u oznaku brenda.
- Najkvalitetniji primjerci pušipela dolaze upravo iz Međimurja. Vina od ove sorte koja nastaju u sjevernoj Hrvatskoj stoga nose i naziv moslavac - pomalo je čudan zaključak članka u kojem Moslavinu nisu ni spomenuli.
Činjenica je da su se Međimurci kod nas najviše posvetili moslavcu i hvala im što rade odlična vina od njega, od pjenušavih, preko mirnih svježih, odležanih, dugo maceriranih do slatkih predikatnih vina. Od moslavca je i Urban White Extra brut vinarije Štampar iz Svetog Urbana, koji je osvojio 95 bodova 2020. na Decanterovu ocjenjivanju i prvi je naš pjenušac s tom zlatnom medaljom.
Vinari iz Moslavine, pak, puno truda ulažu u svoju nedvojbeno autohtonu sortu škrlet, no ni moslavac nisu svi zaboravili. Marko Miklaužić napravio je odličan zreo pjenušac od njega, a Zoran Jančar je 2021. moslavcem prosušenih bobica iz berbe 2017. bio prvak ocjenjivanja MoslaVina u Kutini.
Međimurci imaju posebnu butelju i čašu za Pušipel
O moslavcu su Međimurci osmislili najljepšu vinsku priču oko jedne sorte u Hrvatskoj. Stvorili su robnu marku Pušipel u kojoj svježa vina imaju i oznaku Classic, a odležana Prestige. Sami se vinari svake godine dogovaraju čija ih vina zaslužuju. Pune ga u bocu čiji je oblik lako prepoznatljiv na polici, a naručili su i posebne čaše od glasovitog proizvođača Riedela. Svježi pušipeli pristaju sočnim jelima od svinjetine, a stoje, ovisno o proizvođaču i prodavaonici, između osam i 11 eura.
