Kad bi vam upravo odsječena ruka upala u septičku jamu, imali biste više šanse da je spase, nego ako katapultirana završi u loncu vrućeg kelja, saznanje je koje, pretpostavljam, teško da ćemo imati gdje iskoristiti, ali ga za razliku od primjenjivijih informacija vjerojatno nećemo tako brzo zaboraviti. Opisana scena čisti je art garniran uvrnutim humorom i kao takva antologijski moment filma o kojem će se još puno govoriti, bez brige, ne zbog kuhanih ekstremiteta, nego zbog mnogočega bitnijeg ili barem kompleksnijeg. “Sunce” (A Sun) - s itekakvim razlogom obasut nagradama i kritičarskim laudama peti po redu uradak tajvanskog sineasta Chunga Mong-Honga - slowburner je za šmekere gdje se u gotovo svakoj sekvenci 156 minuta duge radnje pažljivom gledatelju nudi užitak sićušnih pomaka ili malenih obrata, ukratko niz prilika za epifaniju. U nastavku nas, doduše, čeka više poetičnosti, manje humornosti, a oba segmenta fino su balansirana u realističkom prosedeu filma koji je u svojoj ishodišnoj namjeri punokrvno dramsko ostvarenje. Atmosferski i žanrovski mogli bismo ga razdijeliti u dvije cjeline jer obiteljska drama promeće se prema kraju u gangstersku, da bi se katarzični closure odigrao ponovno u privatnosti obiteljskog okvira.
456
prikaza
Sunce - tajvansko čudo u odsjaju neonskih svjetala!
1/5
Film je ušao u užu listu nominiranih za Oscara, a autor je majstorski razradio karakterizaciju likova i potom nas ostavio da empatiziramo ili osuđujemo, da se vežemo ili distanciramo
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
