Susjedi, trebali bismo se ugledati na izabranike Zlatka Dalića. Hrvatski najveći nogometni uspjeh u povijesti pokriven je kvalitetom jer njihovi reprezentativci igraju u najjačim ligama Europe i svi su standardni, što je škola za sebe. Oni su maksimalno izvukli sve što se moglo izvući, uključujući i način ponašanja nogometaša.
Stvarali su uvijek jednu pozitivnu klimu i njihovi igrači su obrazovani na drukčiji način. Nisu završavali karijeru s novcima koje dobiju u državama gdje igraju, već su išli dalje i to su radili na najbolji mogući način. Ne podcjenjujući nikoga i ne precjenjujući nikoga. A to je najteže, naći neku mjeru da znamo tko smo, gdje smo i što možemo. I to, objektivno, treba iznijeti i oni su to napravili. Sad će biti neke pompe, ali to je zasluženo. Ipak je teren taj koji sve pokazuje. Uspjeli su napraviti jednu vrlo motiviranu ekipu i tu motivaciju su zadržali dugi niz godina. Ta motivacija se prenijela s igrača i na navijače i vremenom je predstavljena kao prestiž u tome. I svi su sudjelovali u tome. Radovali su se kad treba, a tužni su bili također kad treba. Za razliku od ostalih naroda bivše Jugoslavije, Hrvati znaju bolje podnijeti i uspjehe i neuspjehe.
Hrvati će duže vremena ostati "pri sebi" i i njihova priča će trajati duže, neće se završiti "bilo pa prošlo", pa onda krenu kritike i traže se mane. Smatram da je uspjeh Hrvatske u Rusiji velika stvar za bivše republike, ako budemo pametni i izvučemo pouke od Hrvata.
Treba znati učiti, kako kaže Dalić, treba biti ponizan i skroman i treba prihvatiti da netko nešto bolje radi, a na to mi ne pristajemo nikada. Kad pristanemo na to da netko nešto bolje radi i uradi od nas i da nam to bude primjer, a vrlo smo teški na tome, to će biti najbolji put. Ovo je dokaz više zašto su Hrvati došli do finala, a zašto to nije učinila Srbija. Prema tome, ovdje treba biti pametan i iskoristiti iskustva Hrvatske koja su svježa i preispitati sebe, igrače i njihovo ponašanje, kao i medije, pošteno da vam kažem.
(Tekst je objavljen u Blicu)
