Nakon Alvarove smrti 1976., Elissa preuzima vođenje ureda, dovršava projekte i nadgleda izvedbu Alvarovih natječajnih radova. Ured će pod njezinim vodstvom izvesti adaptacije i nadogradnje Paimio sanatorija
Otprilike sat i pol traje vožnja od središta Turkua, grada na jugozapadu Finske, autobus vozi kroz finsku ravnicu, staje u malenim selima što su sva od tipskih drvenih kuća, sela crvenih i žutih, među njima duga, duga polja. Možda će pasti kiša. Paimio je gradić, petak je, rano poslijepodne i sve je već zatvoreno. Još petnaestak minuta vožnje od pustog središta nalazi se sanatorij poznat svakome tko se ikad susreo s djelom Alvara Aalta. Od posljednje autobusne stanice još je desetak minuta hoda kroz borovu šumu. Debla kao štapovi, tanka i crvenkasta u ovo doba godine. Zgrada sanatorija se jasno bijeli, pale se svjetla unutra, četiri su sata poslijepodne i mrak samo što nije pao.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
