Marie Kondo poslovno je carstvo i uspjeh sagradila na nečemu što bi mnogi prozvali banalnim - pospremanju nereda i raskrčavanju prostora. Kondo je "konzultantica" za spremanje, bavi se svime - od toga kako složiti krpe i gaće, do toga kako preorganizirati garažu uz pomoć njezinih posebnih kutija za spremanje. Postala je "džoker zovi" svih onih koji žive (ili misle da žive) u kaosu te se svog krameraja ne mogu i ne znaju riješiti - od obitelji iz Brooklyna koja je iz kuće uselila u dvosobni stan skupa sa svim svojim stvarima, do udovice koju guše stvari pokojnog supruga. Kondo obožavaju i slavni, pa je tako gostovala kod Rachael Ray, Katie Couric i Ellen DeGeneres. Bila je gost u njihovim talk showovima te ih učila kako slagati, sortirati i "osjetiti" što baciti.
Čini se potpuno nezanimljivim, ali o Marie Kondo i njezinim savjetima pričaju svi, društvene mreže pune su rasprava o njezinim metodama pospremanja kojima se bave i neki od najuglednijih medija poput New York Timesa i Washington Posta. Slavni i potpuno anonimni stavljaju fotografije izbacivanja vreća i vreća stvari s heštehom "KonMari", što je gotovo sektaška oznaka da ste se odali čišćenju stana na način kako su naučili od Kondo.
Ova 34-godišnja Japanka i njezin show (za sada u osam nastavaka) "Tidying Up with Marie Kondo" trenutno su najveći hit na Netflixu, i gotovo nema komentatora kulture i pop-kulture koji se ne bavi pojavom Marie Kondo.
Jer nije samo stvar u tome da je ona svojim knjigama i sada showom zaradila milijune na nečemu što, mnogi bi rekli, su naše bake znale "same od sebe" nego je poanta i u načinu na koji ona to čini - bez tipično američke pompe, grandioznosti, dociranja ili lažnih emocija, te inspirirano načelima šintoizma.
Sve je krenulo 2011. knjigom "The Life-Changing Magic of Tidying Up: The Japanese Art of Decluttering and Organizing" i filozofijom sreće koju promovira Kondo. Tvrdi kako, prema njezinoj KonMari filozofiji, morate uzeti stvar u ruke te razmisliti potiče li ona u vama osjećaj sreće. Ako da, onda ju zadržite, ako ne, onda ju bacate van.
Kondo je savršeno savladala to da sasvim banalne i svakodnevne stvari prikaže kao "fantaziju potpune kontrole", piše Vox. I sve to dok sa smiješkom na licu otvara ladicu u kojoj se nalaze savršeno sortirane majice, koje su čak složene kao duga, prema bojama i nijansama.
Na tu je temu napisala četiri knjige koje su prevedene na desetke jezika, te su sve četiri bile bestselleri. Radi toga je 2015. bila na Timesovoj listi "100 najutjecajnijih osoba". "Teška" je osam milijuna dolara.
"Važno je znati da njezin cilj nije dizajniranje savršenog doma, nju uopće ne interesira koje su vam boje zidovi. Ona je tu da donese mir u prostor i među stvari. Zamišlja dom kao utočište, a ne kao interijer iz snova. Nakon ulaska u svaki dom, Kondo sjedne i meditira te se upoznaje s prostorom", piše Elena Shepard za NBC News.
Pomalo piskutavim glasićem izrazito krhka Kondo uzbuđeno ponavlja kako "voli nered i uživa u ovome". Sve to čini sa, za realityje, netradicionalnom skromnošću i zahvalnošću.
Kondo je, kaže u jednom intervjuu, odrastala u sobi bez prozora na čije je zidove još kao petogodišnjakinja lijepila slike iz magazina koji su je inspirirali.
"Puno vremena treba posvetiti u razmišljanju o onome što vas ispunjava i veseli. Često se sjetim petogodišnje sebe koja to radi", rekla je.
U školi je, kaže, uvijek htjela biti ona koja čisti i organizira, a ne blagajnica ili predsjednica razreda. Dok su se drugi igrali, onda je slagala knjige (neki bi rekli da je to opsesivno-kompulzivni poremećaj).
"Opsesirala sam oko toga što mogu baciti, a što ne. Jedan sam dan imala svojevrsni slom živaca i pala u nesvijest. Bila sam van sebe dva sata. Kada sam se pribrala, čula sam tihi glas koji mi je rekao da moram bolje gledati. I uvidjela sam svoju pogrešku. Tražila sam stvari koje želim baciti umjesto da se koncentriram na stvari koje želim zadržati. Identificiranje onoga što nas čini sretnim je esencija spremanja", rekla je Kondo koja je pet godina provela kao zaposlenica u šintoističkom hramu.
Na Tokyo Woman's Christian University studirala je sociologiju, a prvu kompaniju osnovala je s nepunih 19 godina.
Ne sprema se po sobama, kaže, nego po kategorijama. I baš se uvijek, tvrdi, mora krenuti s odjećom, ona je temelj svega. Njezina je filozofija spremanja, objašnjava, utoliko povezana s šintoizmom jer naglašava važnost energije ili duše stvari (kami) s pravim načinom življenja (kannagara). Jako je važno da Kondo propagira filozofiju da čak i vaš par čarapa zaslužuje empatiju jer ima "naznake duše".
"Kondo je prepuna osvježavajućeg optimizma koji je dio cjelokupnog šarma i podsjeća na emisije poput "The Great British Bake Off" u svojoj čistoj i neublaženoj dobroti i ljubaznosti. S generalnom klimom negativiteta i političkog straha i užasa svijet Marie Kondo je organiziran, veseo, zahvalan i pristupačan", piše NBC.
"Poanta KonMari procesa nije da se natjerate i prisilite na eliminaciju, već da potvrdite kako se osjećate u svezi svake stvari koju posjedujete", kaže Kondo u posljednjem nastavku. Onim stvarima koje ćete odbaciti valja zahvaliti, makar na tome što su nas naučili da je to nešto što u budućnosti ne želimo.
U neprekinutom nizu "odbacivanja" i "sortiranja" ideja je optimizirati životnu radost i osjećaj kontrole.
"To je pobuna protiv kaosa svijeta, svojevrsna nadogradnja na "Netflix i chill" fenomen", zaključuje o KonMari metodi i njezinoj začetnici, Marie Kondo, kolumnistica NBC-ja.
