Chhaupadi - tisućljećima stara tradicija u Nepalu odnosi svake godine mnoge živote. Naravno - ženama. Pravo značenje riječi chhaupadi je 'onaj tko donosi nečistoću', a to su, prema lokalnom vjerovanju, žene u danima kad imaju mjesečnicu. U tom periodu moraju spavati izvan svojih kuća u minijaturnim improviziranim nastambama, gdje vrlo često umiru ili od smrzavanja ili od napada divljih životinja.
To je bio i slučaj s Bayak, koja je umrla upravo zato jer je zaspala uz slabašnu vatru koju je zapalila u svom privremenom boravištu, ali se ugušila od dima.
U ovom kutku Nepala, duboko ispod Himalaja, žene se u doba menstrualnog ciklusa smatraju onečišćene, pa čak i otrovne, a a iz ovog praznovjerja razvio se strogi režim života.
Neke od nastambi u kojima žene borave i po nekoliko dana u mjesecu nisu veće od ormara. Sagrađene su najčešće od blata i slame koja je, kad se zapalila, ubila i sirotu mladu Bayak.
U lipnju, još jedna mlada žena pronađena je mrtva u "menstrualnoj kolibi" nakon što ju je ugrizla zmija otrovnica. Njezina obitelj pokušala je prikriti smrt pa su ju sahranili prije dolaska policije, no nakon što je tijelo ekshumirano, istražitelji su shvatili što se zapravo dogodilo.
Nepalska vlada počela je kažnjavati ove običaje, a s početkom kolovoza uvode se i stroge zatvorske kazne u trajanju i do tri mjeseca. No, s obzirom na duboko ukorijenjenu tradiciju, teško da će se, unatoč kaznama, išta bitnije promijeniti.
Mnoge žene nastavljaju dragovoljno s izolacijom što zbog pritiska okoline, a što zbog osjećaja krivnje, dok stotine drugih ipak koristi novu situaciju i ostaju kod kuće, piše The New York Times.
U nepalskim zabitima žene žive iznimno teško u gotovo nemogućim uvjetima, a tretira ih se isključivo kao korisnu radnu snagu. Mnoge nikad nisu ni išle u školu, a nerijetko ih se može vidjeti kako nose terete i teže od 200 kilograma.
Zbog toga nerijetko pate od prolapsa materinice - iznimno bolnog stanja u kojem uterus izlazi izvan vagine, a uzrokovano je nošenjem teških tereta ili pak nakon vrlo teških poroda, što je čest slučaj u ovim krajevima.
"Sve je to dio patnje i poniženja koje žene moraju podnijeti zbog oštre tradicije", rekao je Pashupati Kunwar, koji vodi malu dobrotvornu skupinu koja pomaže ženama. "Nasilje u obitelji još uvijek je veliko, visoka je i stopa dječjih brakova pa pokušavamo uvjeriti ljude da se vremena mijenjaju, te da trebaju mijenjati i običaje, ali ide vrlo sporo."
Tradicija chhaupadi će se posebno teško iskorijeniti jer se ljude uči da će im se dogoditi velika nesreća ukoliko spavaju u istoj prostoriji s 'nečistom' ženom ili s njom imaju bilo kakav kontakt.
"Ako žena uđe u obiteljski dom tijekom ciklusa - dogodit će se tri stvari", objasnio je poljoprivrednik po imenu Runcho. "Doći će tigar; kuća će zapaliti; i glava kuće će se razboljeti. "
Gospodin Runcho je govorio bez sumnje ili procvjetao. Na pitanje je li ikada vidio tigra u svom selu, on se nasmiješio i nije odgovorio da ili ne, ali tada je ispričao dugu priču o tome kako je, možda prije 10 godina, slučajno brijao blizu kćeri koja je imala mjesečnicu, pa je na nekoliko dana izgubio vid.
"Bila je to noćna mora", rekao je, a njegova nećakinja se upravo spremala napustiti dom na nekoliko dana.
"Sretna sam tamo dolje jer ne želim da se mojim roditeljima dogodi nešto loše. Samo je jedini problem što nam tamo ne radi mobitel pa moram izlaziti da provjerim Facebook", rekla je.
U nekim selima, žene tijekom mjesečnice odlaze u štalu sa ostalom stokom. I žene koje su rodile također se smatraju zagađenima, a mnoge su izolirane s novorođenčadi na nekoliko dana.
"Prije dvije godine", rekla je gospođa Kunwar, inače primalja, "majka je ostavila svoju novorođenu bebu na nekoliko minuta da bi oprala odjeću, no u tih nekoliko minuta sletio je šakal i zgrabio joj dijete."
Ova regija Nepala siromašna je, relativno homogena, nadmoćno hinduistička i vrlo udaljena, a kuće imaju tendenciju da budu male. (U ostalim hinduskim subkulturama, tijekom menstrualnih ciklusa žene mogu ostati u svojim domovima, ali ne smiju ustati i ne smiju kuhati, što smatraju privilegijom.
Također ne smiju dirati stoku, pa ako u njihovu nastambu zaluta tele ili koza, moraju vikati i dozivati da ih drugi odvedu. Tijekom dana rade na polju kao i svi ostali, iako ne smiju doći u kontakt s drugim seljanima.
Iako seljane educiraju o opasnostima oni se oglušuju i uzvraćaju:" Žao nam je, ali to je naša kultura."
