Želio bih pričati priče ljudi koji su morali otići, od sredine 19. do sredine 20. stoljeća, prikazati mnogobrojna pisma malih ljudi koji pate za zavičajem,kaže kolekcionar Igor Goleš
"Dragi roditelji! Dajem vam znati da se nalazim hvala Bogu zdrava... Malo prije sam primila tvoje pismo dragi brate... Dragi moj brate što mi pišeš da bi došao ovamo to je lako doć ovamo ma piši mi jeli ti kontenat otac i majka... Meni bi bilo puno drago da biš došao, ali reci mi kako biš ostavio to siromašnih roditelja ko će pogledati na njih i ako su oni kontenti to je lako da biš mogao dovest ih ovamo i izbaviti od te pokore tamo. Bilo bi mi žao da biš ih ostavio da poslije nitko na njih ne pogleda ja znam da bi majka bila uvijek žalosna za tobom i svi jer Bog znadekad bi ste se vidili..., pisala je obitelji Dragutina Barbić, koja je sredinom 1920-ih iz sela Pitve na Hvaru krenula put Argentine, gdje je radila kao služavka.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
