Počevši od 1981. godine, KGB-ova glavna misija postalo je hvatanje bilo kakvih znakova da se zapadne sile pripremaju za nuklearni rat. National Security Archive objavio je donedavno tajne dokumente gdje je očigledno koliki je strah od neizbježnog nuklearnog napada vladao u najvišim sferama sovjetske vlasti.
"Ključna uloga u ispunjavanju ciljeva pripada inozemnom dijelu KGB-a. Naša obavještajna služba ima mnogo iskustva, slavnu tradiciju, raspolaže odanim i dobro obučenim kadrom, opremljena je modernom specijalističkom opremom. Hrabro se suočava s neprijateljem. Danas, međutim, moramo razmišljati kako povećati učinkovitost obavještajne službe suočene s novim i složenijim zadacima. Ukratko, obavještajne agencije moraju naučiti djelovati usmjerenije, točnije i brže. Ne smiju propustiti vojne pripreme neprijatelje, glavnog neprijatelje (SAD-a), pripreme za nuklearni napad i ne smiju propustiti stvarni rizik izbijanja rata", stoji u govoru Jurija Andropova, tadašnjeg šefa KGB-a, iz ožujka 1981. godine svojim kolegama.
Spomenuti govor pronađen je u arhivi ukrajinskog KGB-a i ustupljen je istraživačima NSA, ali predstavlja samo jedan dio šireg mozaika dokumenata koji dovode samo do jednog zaključka. Andropov je bio uvjeren da će NATO svakog časa napasti Sovjetski savez, a NATO nije bio sasvim nevin u stvaranju takvog privida. Nuklearni testovi, brojne vojne vježbe, ali i poprilična doza obične paranoje tako uobičajene kod obavještajaca navela je Andropova na to uvjerenje. Pokrenuo je operaciju RJAN u svrhu otkrivanja američkih priprema za nuklearni napad. Ronald Reagan je volio teatralno prijetiti "slanjem Sovjetskog saveza u ropotarnicu povijesti", a kad takav čovjek može narediti nuklearni napad, razumljivo je zašto je Andropov bio zabrinut.
1983. godina bila je ključ svega, ali "psihološki rat" počeo je nekoliko godina ranije. Kako stoji u tajnim dokumentima poslanima u američko veleposlanstvo u Moskvi, Sovjeti su oštro prosvjedovali zbog američkih prijetnji. Još od prvih dana mandata Ronalda Reagana su američki vojni zrakoplovi polijetali s nosača u međunarodnim vodama i uputili se izravno prema sovjetskom zračnom prostoru. Tek u posljednji trenutak bi skrenuli i okrenuli se natrag prema sigurnosti. Sovjeti bi morali podizati svoje ratne zrakoplove za slučaj da Amerikanci stvarno planiraju kakav napad.
Travanj i svibanj 1983. godine bili su najteži za sovjetske pilote zato što je 40 američkih ratnih brodova simuliralo otvoreni napad na sovjetske snage oko Tihog oceana. Išli su tako daleko da su nadletjeli sovjetsku vojnu bazu na otoku Zeleni gdje su se pretvarali da je bombardiraju.
Iste te godine dogodio se i incident kada je sovjetski radarski sustav pokazao mnoštvo nadolazećih raketa. Malo iza ponoći 26. rujna te godine oglasio se alarm koji je signalizirao da je SAD ispalio interkontinentalne balističke projektile, a na tada 44-godišnjem pukovniku Stanislavu Petrovu bilo je da odluči, brzo, je li napad na Sovjetski Savez pravi ili ne.
"Shvatio sam da moram donijeti neku odluku, a istina je da sam bio 50/50 siguran da je, tj. nije, riječ o napadu", prisjećao se Petrov. Unatoč zabrinjavajućim podacima sovjetskih satelita koji su se nalazili iznad SAD-a, Petrov je odlučio razmotriti mogućnost da je riječ o lažnom alarmu. Da je on pak odlučio da je riječ o pravom napadu, sovjetski vođe su mogli odgovoriti na način da su naručili atomski napad na SAD. Ono što je još strašnije jest činjenica da se u to vrijeme Sovjetski Savez iskreno pribojavao iznenadnog američkog napada, budući da je bila riječ o izrazito napetom razdoblju Hladnog rata. Štoviše, svega mjesec dana ranije Sovjeti su srušili putnički zrakoplov koji je iz SAD-a letio za Južnu Koreju, jer su vjerovali da je riječ o špijunskoj akciji.
Kad se Petrov prisjećao te kobne noći u kojoj je radio u tajnom kontrolnom centru Serpukov-15, sjeti se zvuka alarma koji se provukao kroz inače potpuno tihu noć. Svi su bili u šoku, jer, iako su tamo bili upravo zbog takve situacije, na nju se niste mogli pripremiti. Ustao je i opazio da svi zbunjeno gledaju u njega. "Moja ekipa je bila na rubu panike i tad mi je sinulo da će - ako svi budemo u panici - sve biti gotovo. Nisam imao vremena razmišljati o tome hoću li ja biti taj koji će pokrenuti Treći svjetski rat, nego sam morao odlučiti koliko je istinita informacija koju mi je upravo pokazao kompjuter." Još nije čvrsto odlučio kad se, unutar nekoliko minuta, oglasila još jedna sirena, koja je ukazala da je lansirana i druga raketa. Uskoro se čulo još sirena, te je uskoro zvučalo kao da je pet atomskih bombi poletjelo s američkog tla.
Kasnije je otkriveno da je lažni alarm pokrenuo kvar na satelitu, koji je krivo interpretirao odsjaj sunčeve svjetlosti na visokim oblacima - kao rakete.
Nedugo nakon toga održane su i vježbe Autumn Forge 83 i Able Archer 83 gdje su stotine tisuća NATO-vih vojnika uvježbavali invaziju na Sovjetski savez kojoj bi prethodilo lansiranje nuklearnih oružja. Pukovnik V.L. Levadov, pišući za tajni časopis Vojna misao iz veljače 1984. godine, tvrdi da su prethodne vježbe imale toliko sudionika i toliko uvjerljive scenarije da ih je bilo gotovo nemoguće razlikovati od priprema za invaziju.
General-pukovnik Viktor Ivanovič Jesin u jednom intervjuu je ispričao kolika je panika vladala tijekom tih vježbi. "Na vrhuncu NATO-vih vježbi, kada su strateške projektilske snage bile na visokom stupnju uzbune, mogu reći s visokim stupnjem sigurnosti da je tadašnji šef glavnog stožera maršal Nikolaj Ogarkov boravio u zaštićenom središnjem zapovjedništvu oružanih snaga Sovjetskog saveza".
Tadašnji sovjetski ministar obrane Dmitri Ustinov upozoravao je putem novina Pravda da je sve teže razlikovati vježbe od priprema za invaziju što je bila izjava bez presedana. Praktički priznati strah od mogućeg napada pod izlikom vježbi bilo je nešto što bi si tek rijetki mogli dopustiti u bilo kojoj državi i bilo kojem političkom sustavu.
Britanski i američki obavještajci su kasnije donosili informacije da su sovjeti spremili neviđen vojni odgovor na vježbe. Prebacivali su nuklearna oružja na lokacije za lansiranje, zaustavili su sve letove osim špijunskih, ali i visoku vojnu spremu 24 sata dnevno.
"Primorani smo donijeti određene zaključke na temelju činjenica da je SAD poslao vojne formacije spremne za rat u blizini granice SSSR-a, ali i stvorili sustave upravljanja tim jedinicama. Moramo se suočiti sa sve širim spektrom vježbi i sve opasnijom prirodom vježbi za strateške napade koje provodi američko zapovjedništvo, ali i vježbe unutar NATO-a", stoji u tekstu Dmitrija Ustinova u Pravdi od 19. studenog 1983. godine.
Sovjeti su i javno i tajno bili uvjereni da je pitanje dana kad će Amerikanci lansirati nuklearne bombe, Amerikanci su voljeli pokazivati svoju vojnu moć i nisu bili pretjerano uvjerljivi u skrivanju nakana za provođenjem napada. Sa sve većim vremenskim odmakom, sve smo sigurniji u zaključak da je nuklearni rat i uništenje čitave ljudske vrste izbjegnut potpuno slučajno.
