Rebecci Schaeffer bilo je baš simpatično to što joj jedan obožavatelj često šalje plišane igračke i nekakve sitne darove koji su prečesto stizali u studio u kojem je snimala sitcom 'Moja sestra Sam'.
CBS-ova serija u kojoj je glumila hrabru tinejdžericu koja odlazi u San Francisco da bi živjela sa sestrom fotografkinjom bila je pravi odor nakon nekoliko glumačkih uloga i ubrzo je zahvaljujući toj seriji postala omiljena mlađoj publici. Bila je pravo osvježenje na ekranu - novo lice, brineta koja se u ožujku 1987. godine prvi put pojavila na naslovnici jednog magazina.
Nakon što je 1988. snimila zadnju epizodu 'Moje sestre Sam', poslovne ponude počele su se množiti. Dobila je ulogu u odličnom filmu 'Scene iz klasne borbe na Beverly Hillsu' koji se počeo prikazivati u kinima 1989. Uslijedila je uloga u filmu prema istinitom događaju o prvoj otmici putničkog broda 'Achille Lauro' 1985. u Egiptu, u kojem su igrali i Eva Maria Saint i Burt Lancaster, da bi nakon toga dobila ulogu u filmu 'Kraj nevinosti' redateljice Dyan Cannon u kojem je glumila mladu Cannon.
U to vrijeme Rebecca se spominjalo kao moguću glavnu žensku ulogu u filmu 'Lijepa žena' koju je kasnije glumila Julia Roberts, piše ovih dana na godišnjicu njenog ubojstva portal Eonline.
A onda je, prije točno 30 godina, 18. srpnja 1989., Rebecca s nestrpljenjem očekivala poštu koja bi joj, kako je vjerovala - mogla promijeniti cijeli život. Tog dana, nešto kasnije trebala je krenuti na audiciju za ulogu Mary - kćeri Michaela Corleonea u trećem nastavku slavnog serijala 'Kum' Francisa Forda Coppole. Tog dana trebao joj je na kućnu adresu u Zapadnom Hollywoodu, stići scenarij.
Kad joj je napokon u 10 i 15 ujutro netko pozvonio na vrata, odjurila je da ih otvori, no umjesto dostavljača, na vratima je stajao 19-godišnji Robert John Bardo i ubio je. Tri godine bio je opsjednut mladom glumicom, pa je na kraju privatnom detektivu platio 300 dolara ne bi li saznao njezinu adresu.
Privatni detektiv dobio je adresu iz odjela za izdavanje vozačkih dozvola, a Stariji brat Edward kupio je Bardou pištolj, što je i sam pokušao no nije uspio jer je vlasniku prodavaonice priznao da boluje od duševne bolesti.
Edward je pak Robertu rekao da pištolj može koristiti samo kad su zajedno i kad idu na streljanu. A kupio mu je Magnum .357. Kako je sam ubojica priznao psihijatru s kojim je razgovarao kasnije u zatvoru, jedino što je Rebeca uspjela izgovoriti bilo je:
"Zašto? Zašto?"
Bardo je bio prvaš u srednjoj školi kad je prvi put vidio svoju žrtvu u reklami za seriju 'Moja sestra Sam'. Bilo je to u ljeto 1986. I - osjetio je da su "srodne duše" - oboje sramežljivi i iskreni. I počeo joj je ubrzo slati signale svoje krajnje poremećene ljubavi. Pisao joj je pisma, a kad je na jedno od njih odgovorila, shvatio je to kao znak da mora iz Tucsona u Arizoni otputovati u Los Angeles da ju vidi.
Otišao je u studio i donio cvijeće i medvjedića, ali nikada nije prošao kroz osiguranje, pa se na kraju vratio kući.
"Mislio sam da je samo jako zaljubljen, što je zapravo i bio", prisjetio se Jack Egger, koji je bio šef sigurnosti u Burbank Studios. "Baš je jako inzistirao da ga pustimo unutra. Rebecca Schaeffer mu je bila u svakoj rečenici. Stalno je ponavljao:'Moram je vidjeti. Volim je. Kad bih je samo mogao vidjeti na trenutak'."
Judy Crown, iskusna frizerka koja je radila na seriji opisala je Schaeffer kao vrlo lijepu, slatku i pomalo naivnu. Crown se prisjetila da ju je upozorila kako nije dobro da odgovara na pisma i darove koji su stizali na set:
"Rebecca, nemoj odgovoriti. Samo nemoj odgovoriti. Nemam dobar osjećaj u vezi toga, nemoj odgovoriti. Ljudi su ponekad ludi, i mislim da bi to trebalo ignorirati."
Međutim, Bardovo se mišljenje o Schaeffer promijenilo nakon što ju je promatrao u ljubavnoj sceni u filmu 'Scene klasnih borbi iz Beverly Hillsa'. Osjetio se izdanim. S pištoljem i mecima u šaržeru zaputio se autobusom u Los Angeles.
Schaeffer nije imala pojma da je glumom izazvala kratki spoj u glavi autora slatkih pisama. Po svemu sudeći, ona je također bila beskrajno ljubazna i puna povjerenja u ljude. Osim toga, s velikim je nestrpljenjem očekivala taj scenarij, pa je to vjerojatno razlog zašto je bez provjere širom otvorila vrata svog stana potpunom strancu i to dva puta. Naime, interfon kojim je trebala otvoriti ulazna vrata od zgrade tog dana nije radio.
Stoga se Schaeffer najprije spustila do ulaznih vrata zgrade i Bardo joj je pokazao pismo koje mu je jednom bila poslala i njezinu fotografiju s potpisom. Rekao joj je da je njezin veliki obožavatelj. Uljudno mu je rekla da upravo ima audiciju i da se mora za nju dobro pripremiti.
"Molim vas, čuvajte se", rekla je Bardou prije no što se s njim rukovala. Otišao je u obližnji restoran i nešto pojeo, a zatim se, kako je ispričao psihijatru, vratio do njezinog ulaza. Tvrdio je da joj je zaboravio dati još jedno pismo i ploču koju joj je donio.
"Rekla je:'Opet si došao na moja vrata?' Zvučalo je kao da ju gnjavim. 'Požuri, nemam puno vremena' Meni se činilo da je vrlo nemilosrdna prema obožavatelju."
Zatim joj je rekao: "Zaboravio sam ti dati nešto" i upucao je. Ubrzo nakon toga, u bolnici Cedars-Sinai udaljenoj samo dva kilometra od njezinog doma, Schaeffer je proglašena mrtvom. Dva sata kasnije Tom Noonan, njezin prijatelj ostavio je poruku njezinoj majci Danni Schaeffer, profesorici na Portland Community Collegeu, u Oregonu. Oko 10 minuta kasnije, odmarajući se od predstave čiji je rukopis upravo bila dovršila, vratila mu je poziv.
"Još se sjećam kako je moj glas zvučao radosno kad mi je Tom podignuo slušalicu", prisjetila se njezina majka 2017.. "A onda je rekao, i ove su riječi zauvijek upisane u moj mozak - 'Gospođo Schaeffer, imam strašne vijesti. Ujutro je ubijena Rebecca'."
Danna je nazvala bolnicu , ali oni joj nisu htjeli potvrditi preko telefona bilo što osim da su im dovezli žensku osobu i da je umrla.
"A onda me nazvao inspektor i potvrdio moje najgore sumnje. Sve je bilo gotovo", rekla je.
Dvije godine kasnije, Danna je pronašla telefonski račun koji je pokazivao točno vrijeme kada je dobila vijest: 18. srpnja 1989. u 12:15 sati.
Rebeccina je smrt bila poguban osobni gubitak za njezine roditelje, prijatelje i druge osobe koje su ju voljele, a naročito za njezinog tadašnjeg dečka, redatelja Brada Silberlinga. Okolnosti ubojstva potresle su naročito holivudsku zajednicu, ali i cijelu Kaliforniju.
Nezdrave opsesije poznatim ljudima ostaju, uznemirujuće, previše uobičajene, jer su svi od Taylora Swifta i Keanua Reevesa do Kendall Jenner i Sandre Bullock bili meta opsesivnih obožavatelja, od kojih su neki uhićeni zbog neovlaštenog upada, provale i drugih zločina koji se uklapaju u obrazac uznemiravanja.
Premda njezina smrt nije bila jedini poticaj za djelovanje, tek nakon Rebeccinog ubojstva, uhođenje se počelo tretirati kao zločin. Godine 1990. Kalifornija je postala prva država koja je donijela zakon protiv uhođenja - jer osim Schaeffer, samo godinu dana ranije njihovi su partneri ubili četiri žene u okrugu Orange, unatoč zabranama da ih viđaju. Većina država u SAD-u slijedila je primjer Kalifornije i donijela takav zakon.
Ceh filmskih glumaca također se uključio u lobiranje kako bi ojačao zaštitu privatnosti, a država je nakon toga ograničila pristup osobnim podacima, kao što je kućna adresa, iz Odjela za vozačke dozvole. Naime, ovaj je odjel tijekom 1988. dobio ukupno oko 16.000.000 upita za adrese vlasnika vozačkih. Kongres je donio Zakon o zaštiti privatnosti vozača 1994. i zahtijevao od svih država da ga provedu.
U svjetlu ovog slučaja aktualizirao se problem posjedovanja oružja, a u akciju su se uključili i svi glumci koji su radili s Rebeccom, kao i njezini roditelji, tražeći od zakonodavaca da pooštre kontrolu tko može kupiti oružje. majka Danna je pokrenula 1990. lobističku grupu Oregonians Against Gun Violence i otišla u Washington, DC, kako bi pomogla u lobiranju za donošenje Zakona o prevenciji nasilja.
"Svako jutro se suočavamo sa smrću", rekao je otac ubijene glumice Benson Schaeffer, inače dječji psiholog, u listopadu 1991. "Ponekad ste obuzeti očajem. Pištolj nam omogućuje da usredotočimo svoj bijes."
Željeli su da se prije donošenja odluke o prodaji oružja uvede obavezni vremenski period čekanja, te da se oružje prodaje samo u ovlaštenim trgovinama. Dvadeset godina kasnije ovo ubojstvo još uvijek se nije zaboravilo. Johnatan Howard, njezin agent prepričao je njihov zadnji razgovor: "Sjećam se kad sam zadnji put razgovarao s Rebeccom. Pričali smo o audiciji za 'Kuma III'. Bila je silno uzbuđena, a ja nisam mogao ni zamisliti da je to bio naš posljednji razgovor."
Prema njezinoj mami, Schaeffer je najprije htjela proučavati Toru, a onda kad se preselila iz Oregona u New York htjela je biti model i počela ju je zanimati gluma. Upisala se u školu na Manhattanu:
"S mojega stajališta, to je bilo razumljivo", ispričala je Rebecca jednom novinarima i priznala da je svojim odabirom roditeljima pripremila pravi pakao.
"Bila je vrlo ozbiljna u svemu što je radila”, rekao je za nju Douglas Ashe, koji je radio s glumicom u početku karijere kad je bila u agenciji 'Prestige Models'. "Osim nje imali smo još šest drugih djevojaka, ali ona je uvijek bila to dobro dijete koje se nikad nije svađalo niti je skretala s puta."
Također je nakratko radila kao model i u Japanu prije no što je 1985. debitirala u sapunici 'Jedan život'. Njezin prvi film bila je mala uloga u filmu Woodyja Allena 'Dani radija'.
"Bila je iznimno znatiželjna i živahna", kazao je Sean Six , glumac koji je hodao s Rebeccom u to vrijeme.
"Putovali bismo, išli u parkove, imali piknike. Voljela je jahati na konjima ili provoditi vrijeme na planini. Ona je bila jedina glumica koju sam ikad upoznao i koja je uspjela postati slavna, a opet je živjela mirnim životom, gotovo bih rekao da je bila usamljena."
"Rebecca je voljela ostati kod kuće i čitati i igrati se s mačkom", rekla je Sue Cameron , njezina bivša agentica. "Voljela je klasičnu glazbu. Voljela je ići na Hollywood Bowl. Živjela je zdravo, vježbala, išla u šetnje i izbjegavala holivudske partyje."
Jenny O'Hara koja je igrala Rebeccinu stariju sestru fotografkinju Sam rekla je da je s Rebeccom znala voditi tinejdžerske razgovore o dečkima i druženju, i da je znala tražiti neki savjet u vezi toga, a onda bi se pojavila pred kamerama i ponašala se samouvjereno kao da je odrasla.
"Bila je tako prirodna, bila je svoja. Nije u njoj bilo ničeg lažnog. Bila je nevjerojatno pouzdana osoba i bila sam sigurna da će jednog dana biti odlična majka", rekla je O'Hara.
Svjedoci su se kasnije prisjetili da su Roberta Johna Barda vidjeli u Rebeccinoj ulici, u istoj onoj u kojoj je tada stanovao još jedan mladi i kasnije planetarno poznati glumac - Brad Pitt. Svjedoci su ispričali da ih je Bardo zaustavljao i raspitivao se znaju li gdje živi Rebecca Shaeffer. Kad je stigao do njezine zgrade, pitao je taksistu koji je bio parkiran blizu njezinog ulaza, je li to privatna kuća ili u njoj ima više stanara. Nešto kasnije susjedi su čuli pucanj i vrisak. Bardo je pobjegao niz ulicu.
"Ležala je na zemlji ... nosila je samo mali crni kupaći ogrtač", ispričao je Kenneth Newell, koji je živio u susjednoj zgradi i istrčao van kad je čuo pucanj. "Oči su joj bile otvorene. Činilo mi se kao da je već mrtva."
Sigurnosna služba u studiju je kasnije potvrdila da nijedno od pisama koje je Schaeffer primila nije imalo prijeteći ton. Mislili su da ih šalju njezini obožavatelji.
"Mogu samo pretpostaviti da je to bio netko tko ju ne zna, ali je opsjednut njome. Mislio sam da joj se to nikad ne bi moglo dogoditi jer je bila vrlo intuitivna i djelovala zrelo," rekao je Paul Bartel, koji je pomagao Rebecci oko pripreme scena u filmu 'Prizori klasne borbe u Beverly Hillsu'.
Dan nakon što je ubijena, policija u Tuscanu je primila dojavu da neki čovjek ometa promet na glavnom gradskom raskrižju. Bio je to Bardo koji je trčao niz autocestu i vikao da je ubio Rebeccu Schaeffer. Uhitili su ga policajci i u njegovom džepu pronašli njezinu fotografiju. Odmah su kontaktirali vlasti u Los Angelesu. Policija je već primila dojavu od jedne žene iz Tennesseeja koja je rekla da je Bardo bio opsjednut Rebeccom. Poslali su u LA njegovu fotografiju a susjedi su odmah prepoznali Bardoa kao čovjeka koji se dan ranije u njihovoj ulici raspitivao za Rebeccu.
Pokazalo se da ga je prijavila njegova sestra, jer joj je poslao pismo prije nego što je ponovno otišao u LA: "Imam opsjednutost nedostižnim i moram eliminirati nešto što ne mogu postići."
Prije nego što je pronašao Rebeccu, imao je drugih problema. Jednom je otišao u Maine u potrazi za Samantom Smith, mladom mirovnom aktivisticom koja se pojavila na naslovnicama kada se dopisivala sa sovjetskim vođom Yurijem Andropovom i putovala s obitelji u Moskvu kao njegov gost. Nakon toga, Bardo se vratio u udomiteljstvo u Arizonu, ali je pobjegao, a onda završio u psihijatrijskoj bolnici. Godine 1985. otpušten je i smješten u drugi udomiteljski dom, iz kojeg je također pobjegao. Neko je vrijeme radio kao domar u Jack-in-the-Boxu.
Samantha Smith poginula je u avionskoj nesreći 1985. godine kada je imala 13 godina, nakon čega je Bardo skrenuo pozornost na pop zvijezdu Debbie Gibson. Otišao je u New York da bi ju upoznao, što nije uspio, a dok je bio tamo, posjetio je mjesto na kojem je Mark David Chapman 1980. godine ubio Johna Lennona. U trenutku kad je pucao u Rebeccu kod sebe je imao primjerak knjige 'Lovac u žitu'.
Ideju da unajmi privatnog detektiva dobio je kad je pročitao teks u časopisu o Arthuru Richardu Jacksonu koji je služio zatvorsku kaznu zbog napada na glumicu Theresu Saldan 1982., i koji ju je pratio uz pomoć privatnog detektiva. Jackson inače Škotlanđanin, boravio je u SAD-u ilegalno a nije uspio nabaviti pištolj jer nije mogao dobiti vozačku dozvolu u SAD-u. Glumicu je tad spasio dostavljač koji je uspio zaustaviti Jacksona i pomogao Theresi Saldan da pobjegne.
Jackson je osuđen za pokušaj ubojstva i nanošenje teških tjelesnih ozljeda i osuđen je na maksimalnu zatvorsku kaznu od 12 godina. Maksimalna kazna je kasnije proširena na doživotnu, ali se nije retroaktivno primijenila na Jacksona. Dobio je uvjetni otpust 1989. no nikad nije pušten na slobodu, nego je osuđen na još šest godina jer joj je slao pisma u kojoj joj je opet prijetio smrću. Godine 1996., dan prije nego što je trebao biti pušten na uvjetnu slobodu, Jackson je izručen Engleskoj kako bi mu se sudilo za ubojstvo čovjeka tijekom pljačke banke 1966. godine.
Kad je prvi put došao na uvjetnu slobodu, Saldan, koja je razumljivo bila protiv njegova oslobađanja, rekla je LA Timesu : "Moj život je u opasnosti. To je ono što me motivira ... Vjerujem da imamo obvezu štititi javnu sigurnost."
Bardo je u svom zatvorskom intervjuu rekao da "u Rebecci ima nešto posebno i da ju zato nije mogao pustiti".
Odvažna državna tužiteljica Marcia Clark prihvatila se tog slučaja i odmah je odlučila da neće za njega tražiti smrtnu kaznu jer se Bardo odrekao prava da mu sudi porota. Ali to nije umanjilo njegovu morbidnu fascinaciju
Nepostojanje porote nije umanjilo morbidnu fascinaciju.
Dr. Park Elliott Dietz, psihijatar koji je intervjuirao Bardoa u Središnjem zatvoru u Los Angelesu, svjedočio je da, iako je vjerovao da je Bardo od djetinjstva bio shizofren, nije odgovarao zakonskoj definiciji ludila.
Da bi slučaj bio još bizarniji, Bardo je rekao Dietzu da je bio dodatno motiviran pjesmom 'Exit' grupe 'U2' s njihovog albuma 'Joshua Tree', o vjerskom fanatizmu koji postaje smrtonosan, a koja je i sama bila inspirirana pjesmom Normana Mailera 'The Executioner's Song' o serijskom ubojici Garyju Gilmoreu. 'Hand in the pocket, Finger on the steel, The pistol weighed heavy, His heart he could feel, Was beating, beating, oh my love. ("Ruka u džepu / Prst na čeliku / Pištolj je težak / Mogao je osjetiti svoje srce/ koje je tuklo, tuklo/ o moja ljubavi.)
Pjesma je puštena na sudu i, kako se izvješćuje, činilo se da je uzbudila Bardoa koji je udarao u ritmu melodije po koljenima kao po bubnjevima i izgovarao tekst. Sve do tad on je uglavnom mirno sjedio i gledao u pod.
Nakon što su saznali za ovaj slučaj, 'U2' više nikad nisu otpjevali pjesmu 'Exit' sve do 2017. godine kad su odsvirali album 'Joshua Tree' od početka do kraja.
Bardov odvjetnik, zamjenik javnog branitelja Stephen Galindo, tvrdio je da je njegov klijent previše psihički bolestan da bi planirao svoj zločin i da nije kriv ni za nešto drugo nego za ubojstvo drugog stupnja.
"Rebecca Schaeffer je žrtva u pravom smislu te riječi", rekao je Galindo na sudu. Ali u isto vrijeme, "Robert Bardo je također žrtva - žrtva roditeljskog zanemarivanja i sustava mentalnog zdravlja koji nije uspio osigurati potreban tretman."
Clark se složila da Bardo sigurno nije normalan, ali nije bio ni lud. I sudac Višeg suda Dino Fulgoni složio se s tužiteljstvom. Dana 29. listopada 1991., Bardo je osuđen za ubojstvo prvog stupnja u posebnim okolnostima. Tog prosinca osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta.
Trenutno je u državnom zatvoru Avenal u Kaliforniji.
No, dok je pravno poglavlje Rebeccinog ubojstva bilo zatvoreno, život se nije iznenada vratio u normalu za njezine roditelje, koji su se tek tada suočili s obeshrabrujućim zadatkom da nastave i osiguraju da njihova kćer nikada ne bude zaboravljena.Prošle je godine Danna Schaeffer debitirala na Hollywood Fringe Festivalu s predstavom 'Mid-Air: Elegija za moju kćer'.
"Predstava završava nekom provizornom odlukom da prihvatim da moja kći više nije ovdje", rekla je novinarima.
