Kardinali su posvuda, Rim vrvi crkvenim glavešinama, ali to ne bi bila neuobičajena slika glavnog talijanskog grada jer je tu i Vatikan, središte svekolikog katoličkog svijeta. No, ovaj put, razlog je nova Netflixova serija koja se počinje snimati, a tematizirat će povijesni trenutak - prijelazno razdoblje između dva pontifikata - dvojice živućih papa.
Mnogi se još uvijek sjećaju kako je kao grom iz vedra neba prije pet godina papa Benedikt XVI odstupio i objasnio svoju odluku starošću i bolešću. Prekinuo je tako uobičajenu praksu da odsluži pontifikat do smrti, i doveo katoličku crkvu u situaciju da istovremeno postoje dvojica živih papa - onaj bivši i onaj aktualni.
Stoga je u ožujku 2013. njihov zajednički ručak privukao novinare iz cijelog svijeta. Bio je to doista povijesni trenutak. Jer zajednički ručak je malo kad povijesni događaj, osim ako to nisu Papa i njegov prethodnik.
Uglavnom, bivši i novi papa Franjo, ručali su zajedno u Castel Gandolfu, vili u kojoj se odmarao Benedikt XVI, a novinari su strpljivo čekali da završe s blagovanjem i daju im izjave.
A što su ručali?
Vatikanski dužnosnici nisu htjeli reći baš ništa, čak ni to što su dvojica pape ručali i zapravo su htjeli ostaviti dojam da je primopredaja prošla u idili, a sve je tako i izgledalo. Obojica su nosili tradicionalnu bijelu odjeću, čak su se i zagrlili i rekli da su zajedno molili, kao braća.
No, u to nisu uvjerili bolje poznavatelje Vatikana, pa čak ni talijanske tabloide koji su te godine objavili paparazzo fotografiju Benedikta XVI kako zabrinuto šeće vrtom Castel Gandolfa u društvu osobnog tajnika.
Gotovo svaki dan se postavljalo pitanje neobičnih okolnosti o tome što će se dogoditi i kakav će biti odnos između njih dvojice kad se Benedikt XVI vrati u svoje odaje u Vatikanu koje se, za njegova odmora, obnavljalo.
Jedan talijanski novinar nazvao je tada taj subotnji zajednički ručak "proba suživota".
Jer kad je u veljači 2013. godine papa pravim imenom Joseph Ratzinger, pročitao svoju ostavku, mnogma su odmah pale na pamet moguće posljedice koje bi mogle rezultirati žestokim podjelama u vrhu katoličke crkve.
Ali novi papa, kao i svi kardinali i cijeli Vatikan izrazili su papi emeritusu Benediktu XVI veliku naklonost i zahvalnost, ali takvo ponašanje tek je samo je uvijek bilo povod za nova i nova pitanja.
Franjo je odmah nakon izbora 13. ožujka 2013. nazvao Benedikta, a onda se pojavio na balkonu na Trgu Sv. Petra, gdje je javno zatražio od vjernika da se pridruže zajedničkoj molitvi za, kako je tad rekao 'Našeg emeritusa', a na blagdan svetog Josipa, papa Franjo je Josephu Ratzingeru poželio mnogo sreće i zdravlja.
Paralelni centri moći
No, ostalo je pitanje zašto se Benedikt XVI vraća u Vatikan ako je rekao da ostavku podnosi jer mu treba mir i odmor? Vatikanski stručnjaci objašnjavali su da je to baš zato da se ne bi stvaro 'paralelni centar moći'.
"Ne možete živog papu staviti u samostan u primjerice - njegovu rodnu Njemačku, jer bi se tamo mogli početi okupljati vjernici i svi oni koji ne žele njegovu ostavku", objašnjavali su upućeni.
No, ono što zbunjuje je da je Benedikt XVI zadržao titulu 'papa emeritus' - čemu su se čak usprotivili i neki velikodostojnici. Naime 'emeritus' je nešto poput 'veteran' ili 'umirovljeni', ali se daje samo posebno zaslužnima.
A da je ovo sasvim nova situacija u Vatikanu, govori i izjava koju je u to vrijeme dao vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi.
"Papa emeritus bit će diskretno i vrlo blisko surađivati s papom Franjom, bit će mu velika pomoć i podrška", rekao je. No, upravo je to samo ojačalo sumnju da će postojati podijeljena lojalnost i da se iza vatikanskih bedema odvija rat za lojalnost. Primjer je i to što je nadbiskup Georg Gänswein otišao s Benediktom u Castel Gandolf sa svojim starim 'šefom' iako je istovremeno bio župnik papinskog domaćinstva.
Dopisnik iz Vatikana Giacomo Galeazzi napisao je tad da je nadbiskup Gänswein plakao i izgledao potpuno ošamućeno kad su zapečaćena vrata papinskog stana nakon Benediktove ostavke, ponovno otpečatili kako bi u njih mogao ući novi papa.
Mnogi komentatori ozbiljnih dnevnih novina u Italiji bili su zabrinuti zbog cijele situacije i mogućeg raskola među crkvenim velikodostojnicima. Dnevnik "Corriere della Sera" pisao je kako će biti teško regulirati te odnose i kao će Vatikan morati uvesti neka nova pravila jer postoji dvojnost i postojat će dokle god Benedikt bude prisutan."
No, iz Vatikana su stizale umirujuće poruke o tome kako nema nikakvih izgleda da bi se Benedikt miješao u pontifikat pape Franje.
Pod kontrolom
Ipak, povjesničar Roberto Rusconi tad je umirivao javnost i govorio kako sigurno neće doći do raskola poput onog poznatog kao Zapadna šizma koja je trajala od 1378. do 1417. kad je okončana koncilom u Konstanzi. Naime, dio kardinala izabrao je 1378. Talijana Bartolomea Prignanija, nadbiskupa Barija za papu Urbana VI, a drugi dio je iste godine izabrao Roberta, kneza od Ženeve za papu Klementa VII, sa sjedištem u Avignonu.
Takvog raskola i ne može biti jer je on bio prouzrokovan sukobom svjetovnih vladara kakvi u 21. stoljeću ne postoje u zapadnom svijetu. Stoga je Rusconi rekao da je bolje Benedikta držati u Vatikanu, koji je također svojevrsni samostan. Osim toga, danas u vrijeme kad mediji prodiru u svaku poru života, pa čak i zaviruju iza samostanskih zidina, njegova privatnost najbolje se čuva upravo ovdje.
No, prije dva mjeseca, na petu godišnjicu imenovanja pape Franje, opet se moglo iščitati da odnos dvojice papa nije jednostavan i da je opterećen mnogim predrasudama.
Hrvatska udruga Benedikt tada je objavila tekst u kojem prenose riječi mons. Daria Edoarda Vignana, pročelnika vatikanskog Tajništva za komunikaciju, da je papa Benedikt XVI "želio pridonijeti unutarnjem duhovnom jedinstvu dvaju pontifikata."
Ljupko pismo
Jednostavnijim riječima - papa emeritus Benedikt XVI poslao je pismo vatikanskoj službi za odnose s javnošću i osvrnuo se na kontinuitet pontifikata svog nasljednika. Pismo je poslao nakon što je na dar dobio 11 publikacija pod zajedničkim naslovom "Teologija pape Franje", a koju su pisali i uredili međunarodno priznati teolozi. U tom naoko ljupkom pismu, prepunom biranih riječi, svatko može iščitati da je rivalitet i dalje prisutan:
"Podupirem tu inicijativu", napisao je Benedikt XVI., "koja se želi suprotstaviti i reagirati na nerazumnu predrasudu po kojoj je papa Franjo praktičan čovjek bez posebne teološke ili filozofske formacije, dok sam ja bio samo teolog teoretičar koji je slabo shvaćao konkretan život današnjega kršćanina. Te malene knjižice, s pravom pokazuju da je papa Franjo čovjek temeljite filozofske i teološke formacije, te stoga pomažu vidjeti unutarnji kontinuitet između dva pontifikata, unatoč svim razlikama u stilu i temperamentu."
Iako prepuno komplimenata, ovo pismo možda najbolje svjedoči da sukobi između dvojice papa i dalje traju. Tim više kad se zna da je katolička crkva u svijetu također podijeljena između onih koji su skloniji liberalnijem, skromnijem i siromašnima bliskijem papi Franji, i onih koji i dalje smatraju papu Franju prolaznom nevoljom, te jedva čekaju kraj njegovog pontifikata. Za razliku od njega, a je Benedikt XVI uživao je imidž pape s čvrstom rukom.
Ukoliko Netflixova serija bude progovorila o svim problemima dvojice živućih papa, onda će doista napraviti pravu povijesnu seriju koju će rado gledati povjesničari u idućim stoljećima.
