Plesač i koreograf bogate karijere, počasni umjetnik Ukrajine i zvijezda tamošnjeg baleta, Denis Matvienko (45) novi je ravnatelj Baleta HNK Split, koji će svoju dužnost u teatru, zbog ranije dogovorenih obaveza, preuzeti u veljači 2025. godine i tako naslijediti dosadašnjeg ravnatelja Baleta, Pedra Carneira. Interes za plesom pokazao je vrlo mlad, klasični ples učio je u Kijevskoj državnoj koreografskoj školi, a već s 18 godina pridružio se Ukrajinskom nacionalnom baletu kao prvi plesač. Godine 2001. postao je solist slavnog Marijinskog kazališta u St. Petersburgu, a dvije godine poslije vratio se u Ukrajinski nacionalni balet. Potom opet odlazi u St. Petersburg u Mikhailovskog kazališta kao glavni plesač, no ubrzo se opet vraća u Marijinsko kazalište, jednu od najvećih opernih i baletnih kuća na svijetu, i to kao baletna zvijezda. Gostovao je kao plesač s brojnim trupama, kao što su Boljšoj teatar, nacionalno kazalište Japana, kazalište La Scala i Pariška opera, a ne samo da je vrhunski umjetnik, Matvienko je i svojevrsni "superstar".
Slovio je kao plesač iznimne svestranosti, a to mu je omogućavalo da briljira i u klasičnim, ali i u neoklasicističkim te suvremenim djelima. Bio je umjetnički ravnatelj i glavni plesač baletne trupe Ukrajinske nacionalne opere te ravnatelj baletne trupe Kazališta opere i baleta u Novosibirsku. Dvije godine radio je i kao docent na odjelu klasičnog baleta i 'pas de deux' na Vaganovoj akademiji ruskog baleta.
Denis Matvienko
Sve što je postigao u karijeri zahvaljuje svojoj upornosti i težnji za savršenstvom. Kako je svojedobno priznao, nikad nije volio gledati snimke svog nastupa jer je na pozornici osjećao jedno, a u stvarnosti možda i nije tako izgledalo. Koliko je bio posvećen u radu govori i činjenica da je, po vlastitom priznanju, prvi put u klub otišao s 22 godine, kad su njegovi vršnjaci klubove već "prerasli". Kao plesača publika u Hrvatskoj ga je imala čast gledati više puta, a mnogi najviše pamte njegov nastup u zagrebačkoj Areni 2017. godine, kad je plesao glavnu ulogu u baletu "Veliki Gatsby". Matvienko je trenutačno u Ljubljani, gdje u Slovenskom narodnom gledališču postavlja "Don Quixote", koji će premijerno biti izveden u studenom. U HNK Split u ožujku premijerno postavlja predstavu "Concert Class/Šeherezada".
U intervjuu za tjednik Express otkriva nam kako je došlo do suradnje s HNK Split, kako je to živjeti nomadskim životom i zbog čega ga strašno pogađa rat u njegovoj zemlji.
Express: Kako ste se odlučili doći u Split, kako je izgledao period pregovora oko preuzimanja baletnog ansambla?
Pa kao i mnoge stvari u ovom životu dogodilo se slučajno. Bio sam u Splitu i tu sam se upoznao s ravnateljem splitskog kazališta Vickom Bilandžićem. Odmah smo se razumjeli. Imamo zaista slične poglede na razvoj profesionalne razine u kazalištu, ali i općenito.
Express: Kakve su vaše ambicije po pitanju baletnih premijera?
Imam velike ambicije u životu općenito. Nisam još upoznat s kompanijom i načinom kako stvari unutar nje točno stoje. Ali nije mi prvi put da sam umjetnički direktor u kazališnoj kući. Moj fokus u prvom redu bit će da unutar ansambla stvorim jedinstvo. Kad je svako na svome mjestu, kad raščistimo sve eventualne zagonetke, onda će slika biti vidljiva u cjelini.
Express: Jeste li prije preuzimanja posla postavili neke zahtjeve, primjerice dolazak više plesača, poboljšanje uvjeta rada ili nešto slično?
Kao što sam već naglasio u prethodnom pitanju, nisam još sasvim upoznat sa svim detaljima rada kuće. Naravno da svaki posao ima neke svoje određene nedostatke i to je normalno. O svim budućim zahtjevima, ako ih bude, odlučivat ću u trenutku ako se neki nedostatak pojavi.
Express: Je li ovo vaš prvi posjet Splitu ili ste taj grad već posjećivali? Kakvi su vaši dojmovi, što vam se najviše svidjelo?
Split je nevjerojatno lijep grad, arhitektura je prekrasna. Ovo je mjesto u kojem sigurno želite provesti ljeto, a moja prva pomisao je bila: 'Možda bih mogao i raditi ovdje?'. Toliko je lijepo da samo želim sjediti na nekoj plaži, piti koktel i gledati u more. Šalim se, naravno.
Express: Kakvi ste kao koreograf i šef, jeste li zahtjevni, strogi, opušteni, kojim metodama rada ste prema dosadašnjem iskustvu najskloniji?
Rijetko kad postavljam nekakve zahtjeve, ali kad to i činim, njegujem ljudski pristup jer, po mojemu mišljenju, takav pristup ljudima je puno učinkovitiji. A koliko ću biti uspješan kao koreograf i redatelj, vrijeme će pokazati. Publika će biti glavni sudac. Za sebe moram priznati da sam prilično strog, ali pošten i pravedan. U baletu je sve vidljivo. Kad si na sceni, ne možeš nikoga prevariti. Po habitusu sam radoholičar i isto tražim od drugih, da budu posvećeni u onome što rade. Možda sam u tom smislu najzahtjevniji.
Express: Gdje trenutačno radite i koliko je vaš posao zahtjevan?
Trenutno radim balet 'Don Quixote' prema romanu Miguela de Cervantesa u slovenskoj nacionalnoj opernoj i baletnoj kući u Ljubljani, a premijera je u studenom. Iza sebe imam puno projekata i ni za jedan ne mogu reći da je bio lagan. U baletu je specifično da stalno težimo nedostižnom, nekom perfekcionizmu. Svi mi želimo da naša izvedba na pozornici bude savršena, ali stvari se nekad tako ne dogode.
Express: Tko su vam baletni uzori i zašto? Imate li životne uzore koji nisu dio kazališnog svijeta?
Ne mogu reći da u svom radu i općenito imitiram nikoga. Ja se generalno divim ljudima i cijenim ono što rade, bez obzira na to koje je njihovo područje interesa. No to ne znači da nema onih koje posebno cijenim, dapače, ima onih čiji rad i talent posebno uvažavam.
Express: Koliko je balet izazov za tijelo i jeste li imali nekih ozbiljnih nezgoda na pozornici?
Nikad mi se ništa loše nije dogodilo na pozornici, ako ne računamo padove na pod. U tom trenutku se samo ustaneš i nastaviš plesati. Ali općenito, ne možemo reći da je balet najsigurniji oblik umjetnosti i da nije zahtjevan za tijelo. Ja iza sebe imam više od jedne operacije, sve treba platiti, tako da moje tijelo plaća moje ambicije.
Express: Trenutno ste u Ljubljani, nakon čega se selite u Split, koje su prednosti, a koje mane takvog "nomadskog" života?
Rođen sam u umjetničkoj obitelji, od djetinjstva mi nomadski život nije odgovarao, no čovjek se valjda navikne na to. Moja kći Liza rođena je u Kijevu dok sam bio ravnatelj tamošnje opere, a moj sin Stepan rođen je u Sankt Peterburgu u Rusiji. U to sam vrijeme vodio kazalište u Novosibirsku. Moja životna priča svakako nije kratka ni jednolična. Nomadski život jest drugačiji, ali donosi i brojne radosti.
Express: Posjećujete li Ukrajinu tijekom proteklih ratnih godina i koliko na vas utječe situacija u vašoj zemlji?
Ne, nisam bio u Ukrajini proteklih pet godina. Situacija u mojoj zemlji je neprihvatljiva, smatram da nema ničeg vrednijeg od ljudskog života, pogotovo života djece. Otac sam dvoje djece i za mene je neshvatljivo kako ljudi u Rusiji mogu podržavati ovaj rat i Vladimira Putina općenito. No siguran sam da imaju dva razloga - jedan je strah, a drugi ravnodušnost. Ono drugo je puno gore.
Express: Mnogo je ljudi proteklih godina stiglo iz Ukrajine u Hrvatsku. Je li došao i vama netko blizak?
Nisam siguran da imam prijatelje iz Ukrajine u Hrvatskoj, ne znam sigurno.
Express: Kako volite provoditi slobodno vrijeme?
Kad ne radim, potpuno sam posvećen obitelji.
