Pojeli bismo ih, štipali za obraze, zagrlili da ih zgnječimo, ali to ipak ne činimo. Tu su i suze radosnice, nervozni smijeh...
Prošle godine psiholozi s Yalea, predvođeni Orianom Aragon, prepoznali su kao pojavu "agresivnost ljupkosti". Sada su otišli korak dalje i objasnili zašto ljudi, kad vide nešto izrazito ljupko, kakvu bebu, mače ili psića, imaju porive da ih pojedu, štipaju, grickaju, zagrle tako snažno da ih zgnječe i slično. Oni to, naravno, ne čine, jer im ne žele nanijeti bol, ali poriv definitivno postoji.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
