Life
265 prikaza

Slatki su za pojesti... Zašto ih imamo poriv grliti, gnječiti...?

Psi iz azila u Koprivnici
1/2
Marijan Sušenj/PIXSELL
Pojeli bismo ih, štipali za obraze, zagrlili da ih zgnječimo, ali to ipak ne činimo. Tu su i suze radosnice, nervozni smijeh...

Prošle godine psiholozi s Yalea, predvođeni Orianom Aragon, prepoznali su kao pojavu "agresivnost ljupkosti". Sada su otišli korak dalje i objasnili zašto ljudi, kad vide nešto izrazito ljupko, kakvu bebu, mače ili psića, imaju porive da ih pojedu, štipaju, grickaju, zagrle tako snažno da ih zgnječe i slično. Oni to, naravno, ne čine, jer im ne žele nanijeti bol, ali poriv definitivno postoji.

U studiji koji je objavio časopis Psychological science, objašnjavaju da je riječ o suštinski agresivnim porivima, usto zapravo dvojakima u kombinaciji s izrazito pozitivnim porivima koji se javljaju istodobno i koji ih uzrokuju. "Takve emocije kod ljudi se pojavljuju kad su preplavljeni snažnim emocijama, kako bi se vratili u emocionalnu ravnotežu. Osobe kod kojih se to javlja, čini se da se naknadno brže oporavljaju od pozitivnog emocionalnog pražnjenja", navode u studiji.

Drugim riječima, kad nas preplave tako snažne emocije, potrebne su nam proturječne emocije kako bismo zadržali emocionalnu stabilnost. U istu skupinu pojava spadaju i ispadi nervoznog smijeha u situacijama kad je smijati se objektivno najneprimjerenije, suze radosnice i slični emocionalni ispadi. Time se mogu objasniti i situacije kad se netko usred tragičnog filma, kad se u kinu liju litre suza, najednom stane smijati. Ili ista situacija tijekom, primjerice, sprovoda.

Nije, dakle, riječ o tome da je netko idiot, ili barem uglavnom ne, nego o zdravoj i normalnoj refleksnoj reakciji kojom naše tijelo nastoji zadržati emocionalnu stabilnost. Tijekom istraživanja, ispitanicima su pokazivali fotografije beba i uočili da su ispitanici izrazito češće imali kanibalne porive prema onim bebama koje su bile posebno neodoljive, iako su istodobno navodili da bi ih pazili, nosili, čuvali da im se što ne dogodi i slično.

A kod onih ispitanika kod kojih su se pojavljivali takvi agresivni nagoni, puno brže se naknadno vidjelo da su se emocionalno smirili, odnosno da ih je euforija zbog prizora neodoljive dražesnosti puno brže pustila u odnosu na ispitanike koji su "stoički" istrpjeli gledanje slika s malim ljudima.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.