U zemlji Maura Corone - dobrog duha kula babilonskih

Jedna od najstarijih antropoloških zadanosti je činjenica kako sve ima svoju cijenu. Isto to vrijedi i za pohlepu i megalomaniju koja je usko povezana s pohlepom. Međutim, ta cijena je u ovom slučaju zastrašujuća i obično se iskazuje u izgubljenim ljudskim životima. Ta zadanost ostala je zapisana u brojnim svjetskim legendama, pa tako i u onima koje potječu s ovih podneblja. Jednu sličnu spominje Ivo Andrić u svojem romanu "Na Drini ćuprija": "Znali su da je gradnju ometala vila brodarica, kao što je oduvek i svuda poneko ometao svaku gradnju, i noću rušila ono što je danju sagrađeno. Dok nije 'nešto' progovorilo iz vode i savetovalo Radu Neimaru da nađe dvoje nejake djece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta. (...) Decu su uzidali, jer druge nije moglo biti, ali Neimar se, kako kažu, sažalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je nesrećna majka mogla da doji svoju žrtvovanu decu". Ovaj strašni motiv Andrić je preuzeo iz prelijepe epske narodne pjesme "Zidanje Skadra": "Grad gradila tri brata rođena,/Do tri brata, tri Mrnjavčevića:/Jedno bješe Vukašine kralje,/Drugo bješe Uglješa vojvoda,/Treće bješe Mrnjavčević Gojko;/Grad gradili Skadar na Bojani,/Grad gradili tri godine dana,/Tri godine sa trista majstora;/Ne mogaše temelj podignuti,/A kamoli sagraditi grada: (...) Tada viče sa planine vila:/'Ne muči se, Vukašine kralje,/Ne muči se i ne harči blaga!/Ne mož, kralje, temelj podignuti,/A kamoli sagraditi grada,/Dok ne nađeš dva slična imena,/Dok ne nađeš Stoju i Stojana,/A oboje brata i sestricu,/Da zaziđeš kuli u temelja:/Tako će se temelj obdržati,/I tako ćeš sagraditi grada'."