U utorak 26. studenog opljačkan je vrijedni "Zeleni trezor" u muzeju u Dresdenu, gdje je ukradena povijesna kolekcija antičkog nakita.
Na temelju policijskih fotografija može se vidjeti da nedostaju istaknuti komadi dijamanta i dijamantskih ruža, kao i sjajni nakit kraljica: dragulj i zvijezda poljskog reda Bijelog orla, Veliki prsni luk, ogrlica saksonskih bisera, epaulette (komad ramena) i mač s više od 770 dijamanata.
Srećom, zvijezda cijele kolekcije - zeleni dijamant od 41 karata, trenutačno se nalazi u njujorškome Muzeju umjetnosti Metropolitan u sklopu izložbe "Making Marvels: Science and Splendor at Courts of Europe".
No, što oni zapravo mogu učiniti s traženim predmetima, kako izvući novac i prodati dragocjenosti koje svi traže?
Pljačka je inače bila dobro isplanirana. Pljačkaši su zapalili mali požar da bi isključili struju za obližnje ulične svjetiljke. I vjerojatno su znali da čak i ako ih dvojica zaštitara vide preko još uvijek funkcionalnog CCTV-a, stražari su bili i nenaoružani, a standardni muzejski postupak diktira da ne rade ništa, osim da zovu policiju.
Blago koje su provalnici ukrali neprocjenjivo je: državna vlada Saksonije, čiji je glavni grad Dresden, nikada ih ne bi prodala. Ali, ako bi se dragulji legalno prodavali na aukciji, cijena bi bila u rasponu od milijardu eura, rekla je policija.
No, provalnici neće moći dobiti ni blizu toga jer su dragulji u svom trenutnom obliku toliko prepoznatljivi kao - na primjer, kopča za šešir, mač ukrašen dijamantom i bodež, medalja u obliku zvijezde i još mnogo toga - da gotovo da i nema načina da ih prodaju takve kakve jesu.
Prodaja može biti teži zadatak od krađe
To bi bilo kao da je lopov koji je ukrao slavnu Mona Lisu 1911. godine strgao platno na nekoliko dijelova te ih prodavao. Slika više ne bi imala svoju umjetničku vrijednost, a zarada bi bila mizerna.
I doista, ako policija uskoro ne vrati Dresdensku zbirku, dragulji će vjerojatno biti zauvijek izgubljeni kao umjetnička djela i transformirani tako da se mogu prodati, a da nitko ne posumnja u njihovo podrijetlo.
To se dogodilo u Kopenhagenu u Danskoj 1802. kada je lopov ukrao dva Zlatna roga, glazbene instrumente teške 7 kilograma iskovane u 5. stoljeću. Istopio ih je, zbog čega muzej u Kopenhagenu danas prikazuje replike napravljene na temelju starih crteža.
Cilj mu je bila vlastita i impresivna kolekcija. No, on je radio sam, a u Dresdenu je pljačku počinila ekipa te je malo vjerojatno kako će se zajedno diviti umjetninama.
Čak i nakon što izvade drago kamenje, provalnicima će biti teško prodati ih u dijelovima. Najlakše će biti podati male bijele dijamante, ali čak i to bi moglo biti komplicirano jer su rezovi na njima drugačiji od onih koji se koriste danas.
Zbog toga će lopovi možda morati obrađivati dijamante, uništavajući zanatske radove koji su ih proslavili i još im umanjujući vrijednost kao sirovinama.
Po narudžbi bogataša?
Lopovima će biti još teže prikriti identitet krupnijeg kamenja, onog s jarkim bojama koji su dobro poznati u toj industriji. Ako te dragulje razbiju da bi dobili manje kamenje, pretrpjet će ogroman gubitak vrijednosti. Primjerice, veliki plavi dijamant vrijedi puno više nego ukupna vrijednost tri manja plava kamena.
Ipak, gledaju primjere kroz povijest, takav je scenarij najmanje izgledan jer se bogataši vole razmetati svojom imovinom. A čemu imati kolekciju vrijednih dragulja koju ne možeš nikome pokazati?
