Tata je predložio da šampanjiziramo vino odnjegovano u amfori. Ja sam bio protiv. Bojao sam se da se tanini iz amfore neće dobro složiti s ugljičnim dioksidom, iskreno je Tomislav Tomac ocu Zvonimiru prepustio zaslugu za vino koje su napravili prvi na svijetu: pjenušac od vina odnjegovanog u amfori.
Berba je bila 2010., a vino je šest godina poslije oduševilo i kritičare britanskog časopisa Decanter. Uvrstili su ga među 75 najznačajnijih vina svijeta u 2016. godini, a samo je šest među njima bilo pjenušavih. Plešivički pjenušac je ušao u društvo dva šampanjca i tri “domaćina”, odnosno britanska pjenušca. Iznenadilo je to i Tomce, nisu znali ni da je u igri. Netko je iz Decanterove ekipe kušao kod nas to vino i nabavio ga privatnim kanalima.
Vizionarska je tako bila odluka Zvonimira Tomca da se dugo macerirano vino prepusti drugoj fermentaciji. A nisu dugo bilo jedini. Ponijeli su taj pjenušac u Champagneu i predstavili u maloj, ali slavnoj šampanjskoj kući Selosse. Anselme Selosse je nakon kušanja kupio dvije glinene posude i u njima odnjegovao bazno vino za svoj šampanjac berbe 2015.
A u prosincu te 2015. Zvonimir Tomac je pozvao na druženje u povodu 25. obljetnice punjenja prvog pjenušca obiteljske vinarije iz Donje Reke pokraj Jastrebarskog. Imali su tad još jednu bocu tog “šampeka” iz 1990. Samo za pokazivanje, naravno, ne i za kušanje. Uostalom, sveukupno su ih napunili 12.
- Pjenušci su nam glavni posao, sve ostalo je igra - pričao je tad Zvonko.
Preminuo je u nedjelju, 5. veljače. U subotu navečer bio je s prijateljima. “Vidimo se sutra”, rekao im je na rastanku misleći na tradicionalnu partiju karata. Nije na to kartanje došao.
I danas su pjenušci Tomcima glavni posao. Trenutačno su im u prodaji bazni bijeli pjenušac Millenium, zreliji bijeli Diplomat, Rosé proizveden klasičnom metodom, Rosé Pet Nat, Pjenušac Amfora 2015. te Blanc de Noirs, bijeli pjenušac od crnoga grožđa.
Uživao je u poslu sa sinom Tomislavom, enologom. Tijekom korone sagradili su novi podrum kako bi odvojili primarnu preradu od odležavanja vina te mirna od pjenušavih.
Obitelj Tomac vinima i grožđem dugo se bavi, kao i mnogi na Plešivici, ali Zvonimir je među prvima počeo puniti vino u butelje još 1987. Bio je to crveni veltlinac.
Rajnskim rizlingom je od 1991. osvajao medalje na tad iznimno jakom ocjenjivanju u Ljubljani, kasnom berbom 1992. čak i zlato, a u Francuskoj su nagrade dobili njegov chardonnay 1996. i pjenušac 1997.
Uvijek je govorio kako je puno naučio od Franje Jambrovića, enologa podrijetlom iz Međimurja, te susjeda i kolege vinara Vladimira Nežića Brace. Od Nežića je i kupio vinograd stare sorte zelenca, koji u Austriji zovu rotgipfler, a kod nas lijepa vina od njega radi Vlado Krauthaker. Iz berbe 2016. Zvonimir Tomac je zelenac napravio kao jednosortno vino i na etiketu napisao: “Vino mojih profesora Jambrović i Nežić”. Cijenio je i Joška Gravnera, Slovenca koji se na talijanskoj strani Goriških brda počeo igrati amforama. A nadasve je volio vinograd i taj si je dio posla zadržao i nakon što je sin Tomislav uglavnom preuzeo vinariju.
Vinogradarska godina praktički nije započela, a mi smo već izgubili velikog vinogradara i vinara. Kao da se nastavila prošla godina u kojoj smo ostali bez međimurskog vinskog viteza Franje Lebara, Marijana Armana iz istarske Vižinade, Antuna Adžića iz Kutjeva i Bože Metkovića iz mjesta Molunat na krajnjem hrvatskom jugu. Valjda će stati.
Šest mjeseci u amfori, u bačvi 18, pa u boci 12
Proizvodnja svakog dobrog pjenušca dugo traje, a posebno je složeno stvaranje pjenušaca iz amfore. Grožđe se šest mjeseci macerira (namače) u vlastitom soku u ukopanoj amfori uz povremeno miješanje. Potom se ispreša pa godinu i pol odležava u drvenoj bačvi. Tad se pretoči u šampanjske boce u kojima druga fermentacija traje gotovo godinu dana. Tako ovo vino na tržište može najranije tri godine nakon berbe. U prodaji je berba 2015., a butelja je u Vrutku 37,49 eura.
