Jedne blage ljetne večeri moj prijatelj Corey Parks, kojeg nisam vidio godinama, došao mi je u posjet. Još 2003. kad mi je prišao glazbeni novinar Legs Mcnail s idejom pisanja moje biografije, Corey mi je rekao da sam "previše mlad i neiskusan" da bih imao biografiju, priča Stanton Z. LaVey za Ozy.
Sedan godina kasnije, 2010., Charles Manson je mislio drugačije i zamolio je Marilin Marynick da me intervjuira u sklopu njegove jedine autorizirane biografije - "Charles Manson Now".
Stantonova priča važan je dio moje priče, a ova knjiga je treba - bio je nalog koji joj je Manson dao. Tako sam zaradio cijelo poglavlje posvećenom mom zauzimanju za Mansona i tzv. mansonoskim ubojstvima te kako se ona odnose na moju osobnu mitologiju.
Kad je Jesse Ventura citirao moje poglavlje u showu Howarda Sterna, znao sam da sam bio na tragu nečeg. Neke stvari koje sam izrekao privukle su zanimanje.
Želeći zadiviti Coreya s time koliko se tog dogodilo u mom životu otkako se nismo vidjeli, pročitao sam mu isto to poglavlje. Cijela priča počinje s mojim djedom Antonom LaVeyom, osnivačem Sotonine crkve i autorom Sotonističke biblije, koji se susreo s Mansonom.
Taj se sastanak odigrao u golemoj i ukrašenoj viktorijanskoj kući mog kuma, filmaša Kennetha Angera. Moj je djed bio u svom najsjajnijem izdanju tada - često noseći Drakulin ogrtač i vodeći jedan od klasičnih automobila iz svoje rastuće flote.
Moj djed je 1966. formirao crkvu Sotone, što mu je donijelo mnogo publiciteta. Kad je Jayne Mansfield poginula u prometnoj nesreći, tabloidi su izvijestili kako se sudar dogodio kao posljedica prokletstva kojeg je moj djed tada "bacio" na njenog tadašnjeg dečka, Sama Brodya.
Tom mitu je pomogao i sam moj djed, koji priču nikad nije opovrgnuo. Kad priča o fatalnoj nesreći nije bila dovoljna da ga stavi u vijesti, brojni "obredi i orgije" za koje se šuškalo da se odvijaju u njegovoj kući su pomogle. Jedan od onih koji su pokretali te priče bio je skandinavski fotograf Leif Heilberg, nagovorivši 19-godišnju Susan Atkins da pozira gola s mojim djedom u Crnoj kući.
Brojne od tih fotografija objavljivane su u muškim časopisima kasnih 1960-ih koje su pisali o "LaVeyovoj požudnoj crkvi". Seksualni kult se napuhivao kako bi se sotonizam prodao javnosti.
Dokle god su bile spremne pozirati gole, djevojke su imale plaćeni posao. Atkins je odigrala ulogu "vampirove nevjeste" u stripovskim burleskama kluba mog djeda. Izašla bi gola iz lijesa, a Drakula bi je pokupio, podigao i odnio s pozornice.
Nikada nisam uspio otkriti jesu li Atkins i Beausoleil, koji su oboje sudjelovali u Mansonovim ubojstvima, susreli u to doba. Ono zbog čega je cijela stvar još jezivija je fotografija Bobbya Beusoleila s cilindrom i repom kako stoji na stepenicama stare ruske ambasade noseći natpis s riječima Aleistera Crowleya "Uradi što želiš" ispisan crvenom bojom koja nalikuje krvi.
Dvije godine kasnije, na isti je način ispisana riječ "svinja" u kući ubijene Sharon Tate.
Prije nego što su Atkins i Beausoleil postali ubojice, moja baka je kod kuće radila dvostruku posao - podižući svoju kćer, moju majku Zeenu i kćer moga djeda iz prethodnog braka, Karlu. Bavila se i svim poslovima Sotonine crkve, uključujući prepisku i odgovaranja na pisma.
Jedan od ljudi s kojima se dopisivala bio je potencijalni član, trgovački marinac koji je slao čudna kodirana pisma. Kad su se pisma ubojice Zodijaka pojavila u medijima, moja je baka bila uvjerena kako je marinac zapravo on. Rekla je to mom djedu, koji nije vjerovao da bi ovaj mogao biti serijski ubojica.
Tako ga je ugostio u Crnoj kući, a nakon što je otišao baka je zaključila da su pisma uvijek stizala istih datuma kad je Zodijak ubijao po San Franciscu. Taj ih je marinac na kraju oboje pozvao na večeru kod sebe, a baka je bez treptanja nakon glavnog jela i prije deserta pitala - jesi li ti Zodijak ubojica?
No, nije bio, nije bilo velikog otkrića i ništa se nije dogodilo pa je odustala od vjerovanja u teoriju s kojom je bila opsjednuta. Nažalost, sirota baka još uvijek zbog toga strahuje za svoju sigurnost, ali i moju.
Do 1983. osao i život moga su djeda prilično usporili. I tada je Richard Ramirez, takozvani Night Stalker, počeo dolaziti u Crnu kuću na nekakvo antikršćansko hodočašće u susret mom djedu.
Kuća je postala metom čestog vandalizma i ometanja posjeda, tako da je djed dao napraviti visoku ogradu s bodljikavom žicom na vrhu.
Kad je Ramirez došao u kuću, rekao je da to čini kako bi se rukovao s velikim dr. LaVeyom. Tony, kućni zaštitar, vozač moga djeda i povremeni čuvar djece, suočio se s Ramirezom nakon što je primijetio da neko stoji na pločniku i promatra kuću.
Neznanac je rekao Tonyju da se zove Richie i samo je želio upoznati LaVeya, a oduzeo bi mu samo minutu vremena. Tony mu je rekao da "briše". Ramirez je zatim počeo hodati u sporim krugovima oko bloka, pauzirajući kad god je stigao do naše ograde. Nakon što je ovo trajalo nekoliko sati, Tony se vratio vani da ga se riješi, noseći sa sobom pištolj u slučaju da Ramirez pokuša bilo što. Ali Ramirez se nalazio iza ugla i na pola puta niz ulicu kad je Tony stigao do vrata.
Prošli su sati i svi su zaboravili na njega - no tada se vratio.
Ovaj je put moj djed izašao van, gurnuvši jedan od svojih pištolja u džep dugog crnog kaputa. Kad je prišao Ramirezu, pitao je: "Što radiš ovdje?"
"Samo sam vas želio upoznati, dr. LaVey", nervozno je rekao Ramirez i pružio mu ruku. Moj djed je to ignorirao.
"Pa sad jeste i možete krenuti, ne primam neočekivane posjetitelje. Sljedeći put zakažite sastanak. "
Ramirez je rekao: "Hvala vam na svemu što činite za nas sotoniste", dok je moj djed koračao uzlaznim stepenicama.
Kad je Ramirez uhvaćen njegova je posjeta kući postala top priča, on je hodočastio u susret mojem djedu jer je to bio vjerskog čina prije nego što je počinio svoje zločine u ime Sotone. Ramirez je kasnije rekao da je moj djed bio impresioniran njegovom inteligencijom i manirama.
Ono što je moj djed zapravo rekao je da je Ramirez izgledao kao luđak. Obično bi dodao da sotonizam ne odobrava ubojstvo bilo koje vrste. Ovo je bilo moje djetinjstvo. Ne znam je li više ili manje nevjerojatno da sam ispao u redu, ali jesam.
