O Državnom arhivu u Osijeku, smještenom u zaštićenu jezgru Tvrđe, i prije nego što sam tamo prvi put zakoračila, slušala sam mnogo. Osobno i anegdotalno, uglavnom u Kafki, gdje mi je dugogodišnji socijalni radnik valpovačkog kombinata ‘’Đuro Salaj’’, Franjo Ugljarević, pričao o jednoj mladosti, ali i sjećanjima na Kamila Firingera i Ivu Mažurana. Prvi posao u Osijeku tadašnjeg mladića iz Brčkog bio je u malenom arhivskom kolektivu koji je oformio doktor Firinger. Njegovim predanim radom osamostaljen je još 1947. Historijski arhiv u kojem je bio ravnatelj sve do umirovljenja 1977. U sjećanjima nekadašnjeg zaposlenika vrijedan je kao crv, toliko da je znao i spavati u Arhivu. Posebno kad bi išao noćnim vlakom u Zagreb na sastanak te bi po povratku, kako bi zaštitio suprugin san, išao ravno na posao, malo odspavao i nastavio raditi. Bio je vrlo široko obrazovan. Asketski u režimu. Za ručak bi pojeo jednu jabuku te se zaputio u redovitu šetnju od zgrade Arhiva do Pampasa, pa natrag. Bavio se kojekakvim aktivnostima, planinarstvom u Jankovcu, društvu koje je i utemeljio. Radio je sedamdeset godina. Rijedak slučaj. Takvi poput njega danas se ni ne rađaju. Vježbenička svakodnevica izgledala je otprilike ovako: ‘’Radili smo od 6 do 14, mislim da je tako bilo. Bio je to malen kolektiv, nas pet ili šest, uz direktora doktora Firingera, poslije je došao i Mažuran. Arhiv je bio u kotaru pri kulturi, samostalna jedinica kao što je bio i muzej, za njega je bio nadležan tadašnji načelnik prosvjete i kulture. Prostor je bio dosta malen, blizu današnjeg Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Kuhačevoj, vis-à-vis nekadašnje Vojne bolnice. Imali smo jedan kat, svatko svoju kancelariju. Radili smo uglavnom na arhivskim fondovima, konkretno na arhivskom gradivu grofova Eltza iz Vukovara. Signature i sve su bile na latinskom. To je bilo prvo na čemu sam radio. Slagali smo i dotjerivali prema numeraciji, pripremali smo građu za istraživanje. Prije pedeset godina smo tako radili. Ne znam kako je danas.’’
964
prikaza
Unutar zidova Državnog arhiva u Osijeku
1/8
Vidjeli smo najstariji dokument koji čuvaju iz 1620., ostavštinu Valpovačkog vlastelinstva, upoznali smo se s radom konzervatora i restauratora...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka