Life
964 prikaza

Unutar zidova Državnog arhiva u Osijeku

1/8
Dubravka Petric/PIXSELL
Vidjeli smo najstariji dokument koji čuvaju iz 1620., ostavštinu Valpovačkog vlastelinstva, upoznali smo se s radom konzervatora i restauratora...

O Državnom arhivu u Osijeku, smještenom u zaštićenu jezgru Tvrđe, i prije nego što sam tamo prvi put zakoračila, slušala sam mnogo. Osobno i anegdotalno, uglavnom u Kafki, gdje mi je dugogodišnji socijalni radnik valpovačkog kombinata ‘’Đuro Salaj’’, Franjo Ugljarević, pričao o jednoj mladosti, ali i sjećanjima na Kamila Firingera i Ivu Mažurana. Prvi posao u Osijeku tadašnjeg mladića iz Brčkog bio je u malenom arhivskom kolektivu koji je oformio doktor Firinger. Njegovim predanim radom osamostaljen je još 1947. Historijski arhiv u kojem je bio ravnatelj sve do umirovljenja 1977. U sjećanjima nekadašnjeg zaposlenika vrijedan je kao crv, toliko da je znao i spavati u Arhivu. Posebno kad bi išao noćnim vlakom u Zagreb na sastanak te bi po povratku, kako bi zaštitio suprugin san, išao ravno na posao, malo odspavao i nastavio raditi. Bio je vrlo široko obrazovan. Asketski u režimu. Za ručak bi pojeo jednu jabuku te se zaputio u redovitu šetnju od zgrade Arhiva do Pampasa, pa natrag. Bavio se kojekakvim aktivnostima, planinarstvom u Jankovcu, društvu koje je i utemeljio. Radio je sedamdeset godina. Rijedak slučaj. Takvi poput njega danas se ni ne rađaju. Vježbenička svakodnevica izgledala je otprilike ovako: ‘’Radili smo od 6 do 14, mislim da je tako bilo. Bio je to malen kolektiv, nas pet ili šest, uz direktora doktora Firingera, poslije je došao i Mažuran. Arhiv je bio u kotaru pri kulturi, samostalna jedinica kao što je bio i muzej, za njega je bio nadležan tadašnji načelnik prosvjete i kulture. Prostor je bio dosta malen, blizu današnjeg Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Kuhačevoj, vis-à-vis nekadašnje Vojne bolnice. Imali smo jedan kat, svatko svoju kancelariju. Radili smo uglavnom na arhivskim fondovima, konkretno na arhivskom gradivu grofova Eltza iz Vukovara. Signature i sve su bile na latinskom. To je bilo prvo na čemu sam radio. Slagali smo i dotjerivali prema numeraciji, pripremali smo građu za istraživanje. Prije pedeset godina smo tako radili. Ne znam kako je danas.’’

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.