Life
2937 prikaza

Za mene je život bez biljaka beživotna tamnica

1/9
Saša Miljević/ PIXSELL
Ali carstvo Vrtlarije Kalići na čelu s Davorom Cetinom toliko je bogato biljnim vrstama da ga je slavni britanski vrtlar Monty Don uvrstio u svoj dokumentarac, a s nama je podijelio svoju životnu priču

Stihovi jednog dječjeg "crtića" koji glase: "U jednom vrtu među cvijećem, sićušan grad se sakrio, u njemu žive mala bića..." ponajbolje opisuju pravo zeleno carstvo smješteno u selu Golubovu, blizu sv. Foške u Istri. Carstvo "Vrtlarije Kalići" na čelu s Davorom Cetinom (40) toliko je bogat biljnim vrstama da ga je slavni britanski vrtlar Monty Don uvrstio u svoj dokumentarac. Davor za sebe skromno kaže da je običan mali čovjek, pomalo ekscentričan, koji na često neuobičajeni način vidi i rješava određene probleme i izazove te neuobičajene prioritete svakodnevnog života. Ukratko, voli razmišljati "out of the box", kako bi se reklo. Osim što je "umirovljeni" DJ te, među ostalim, i grafički dizajner, Davor doslovno živi za svoje biljke. "Biologija i kemija su moje velike ljubavi još iz osnovne škole. Ta se ljubav nastavila i rasla u srednjoj školi kad su me moje profesorice poticale da budem još bolji, među ostalim i prijavljujući me na razna natjecanja. Omogućile su mi i da se 'igram', te da budem poprilično samostalan u obavljanju eksperimenata u novim laboratorijima nakon preseljenja u novu zgradu škole. Oduvijek sam volio znati kako stvari funkcioniraju. Rastavljao sam sve živo po kući i garaži, a to sam prenio na biologiju i kemiju, koje su mi omogućile da donekle spoznam na dublji način kako živa bića funkcioniraju. Nije bilo teško odlučiti što ću studirati. Najteže je bilo odabrati gdje. Na kraju je to ipak ispalo u inozemstvu. Vrtlarija Kalići moj je projekt koji sam stvorio od nule negdje između 2007. i 2008. godine. Vrtlarija se razvila iz moje ljubavi prema svim vrstama biljaka i mojoj sakupljačkoj i kolekcionarskoj maniji. Najprije je to bio naš mali obiteljski vrt, a kad je postao tijesan, uslijedilo je preseljenje na novu, veću lokaciju. Nitko se u užoj obitelji ne bavi rasadništvom osim mene. U široj obitelji se tatina sestrična bavi proizvodnjom biljaka, tako da nam je to vjerojatno zapisano negdje u genima, a pojavljuje se na preskoke svakih nekoliko generacija", ispričao je ukratko svoj životni put do predivne zelene oaze u kojoj danas radi i živi.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

U njegovoj široj obitelji svi su se bavili ili se još bave poljoprivredom. Danas većinom uzgojem maslina, a u prošlosti su njegovi preci bili veliki zemljoposjednici koji su uzgajali većinom lozu. "Moj posao je ujedno golema ljubav i strast. Cilj je prvenstveno uzgajati biljke i upoznati iz prve ruke njihove osobine i ljepotu, a zatim to prenijeti na druge. U zadnje vrijeme imam sve veću želju održati na životu sve one lijepe starinske trajnice koje nisu podlegle patentiranju i kojima sve više prijeti zaborav. Ipak je i to naša kulturna baština koju treba očuvati. Puno je znanja i truda uloženo u te biljke pa je šteta da propadnu. Upravo me jedna ružna situacija gurnula da zakoračim u taj posao, a želja za stvaranjem vlastite vrtlarije postojala je i ranije. Pojavila se prije više od 25 godina, kad sam prvi put posjetio vrtlariju gospođe Angeline u Buzetu. To je bilo nevjerojatno iskustvo za mene. Tad gotovo nitko nije znao što su trajnice, a oni su uzgajali na stotine različitih. Danas se bavim svime - od uzgoja biljaka za kolekcije i prodaju (biljke ne uvozim, nego ih sam stvaram klasičnim vrtlarskim metodama), do održavanja na životu svih tih biljaka, svom silnom papirologijom, prodajom biljaka u vrtlariji i na daljinu, planiranjem poslovanja i proizvodnje, održavanjem i stvaranjem sadržaja na web stranici i društvenim mrežama, svakodnevnom komunikacijom s kupcima i zaljubljenicima diljem naše zemlje i inozemstva te još puno toga. Najljepši dio mi je razmnožavanje biljaka. Obožavam sijati biljke i gledati ih kako se razvijaju iz sjemenke. Često gotovo nevidljive, izrastu u velike individue", objasnio je slikovito svoj posao.

Kaže kako voli i od jedne biljke stvoriti njih pedeset. Voli uzimati reznice i udahnuti im novi život. Najgori dio posla mu je, bez ikakve sumnje, vođenje papirologije, koje je svake godine, nepotrebno, sve više i više.

U njegovu raskošnom vrtu raste gotovo 3000 vrsta biljaka, a najznačajnije su kolekcije perunika s oko 700 vrsta i sorti te kolekcija trava s oko 500 vrsta i sorti. Ima tu još i kolekcija lopoča i močvarnog bilja.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

"Najviše skupljam biljke po rodovima. Svake godine odaberem neki rod pa pokušam skupiti što više vrsta koje ga predstavljaju. Posjete našem vrtu, uz prethodnu najavu, omogućili smo od ove godine. Nije to park kroz koji možete bezbrižno šetati. To je mali skroviti vrt za zaljubljenike u biljke. Kako bismo najbolje iskoristili sve mogućnosti koje se nude na OPG-u, organiziramo vođene botaničke ture po vrtlariji te pokazujemo zainteresiranima trenutačno zanimljive biljke i pričamo o njima otkrivajući i neke zanimljive anegdote o tim biljkama. Posjetitelja nema puno. Nisu to neke velike brojke i to nam odgovara. Ne bismo voljeli da nam svaki dan prođe stampedo ljudi po vrtu i vrtlariji jer bi se sigurno mnoge biljke uništile", smatra "šaptač biljkama". Na pitanje koja je njegova omiljena biljka, kroz smijeh kaže da ih ima puno.

"Recimo da me trenutačno 'pere' papratnjačka groznica, kao i u viktorijansko doba. Trenutačno mi je najdraža biljka Dicksonia antarctica. Dicksonia je veličanstvena prapovijesna biljka koja obitava u suptropskim šumama od Australije do Tasmanije. Biljke u idealnim uvjetima narastu od 10 do 15 metara visine, češće od 4 do 5 metara, a svaki list može narasti do dva metra u dužinu. Ove dimenzije biljke dostignu od 50 do 100 godina rasta. Neki primjerci u prirodi mogu imati starost od nekoliko stoljeća. Rastom biljke stvaraju deblo koje se sastoji od starih ostataka listova i gustog korijena", ispričao je zanimljivost samo jedne od stotina biljnih vrsta kojima se iz dubine duše divi.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

Dodao je kako je druga biljka koja ga privlači divovski lopoč - Victoria cruziana. To je biljka koja je prirodno rasprostranjena u Panami, Boliviji, Paragvaju, Argentini i Brazilu. Dobila je ime u čast generalu S. Cruzu iz Bolivije, a prvi je put otkrivena u Corrientesu u Argentini. U divljini raste kao kratkoživuća trajnica ili kao jednogodišnja biljka, dok se u uzgoju ponaša isključivo kao jednogodišnja biljka. Raste zakorijenjena u plitkim vodama uzduž rijeka, kanala ili jezera. Prilično je velika biljka jer jedan list može narasti i do dva metra u promjeru. Biljka je svugdje osim na naličju listova i laticama cvijeta prekrivena oštrim bodljama kao zaštita od predatora. "Svake godine uzgajam je nanovo iz svježeg sjemena koje čuvam u vodi Jako sam povezan s biljkama. Mislim da mi život ne bi imao smisla bez njih. Cijeli mi je dan na ovaj ili onaj način povezan s biljkama, a početak i kraj dana nisu strogo definirani nekakvom satnicom. Ljeti se ipak ranije dižem i kasnije idem spavati, pa 'smjena' može biti duga 12-14 sati. Zimi biljke spavaju. Svaki dan započinje 'vizitom'.Utvrđivanjem što treba zaliti, presaditi... Svaka vrsta ima svoje posebne uzgojne zahtjeve. Usudio bih se reći da je to kao da radite u vrtiću s nekoliko tisuća djece. To je fizički posao s puno saginjanja, nošenja, premještanja biljaka, stajanja na nogama, vuče dugih teških guma gore-dolje po vrtu... Godišnjeg odmora u pravom smislu nema. Ipak sam ja privatnik i uzgajam živa bića koja ovise o meni. Dani odmora su oni kišni, kad ne treba zalijevati i raditi vani na suncu", opisao je samo djelić svog rada s biljkama.

Treba znati razumjeti svaku biljku pa Davora s pravom neki zovu "šaptačem" biljkama, kojima je dao cijeli svoj život. Kroz 25 godina svakodnevnog bavljenja biljkama stekao je znanja i iskustva koja mu omogućuju donošenje dobrih odluka vezanih uz uzgoj i razmnožavanja.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

"Već više od 50 godina znamo da biljke komuniciraju s gljivama i bakterijama u tlu te između njih. Razmjenjuju hranjive tvari, često se ljute jedne na druge pa se 'bombardiraju' i ubijaju međusobno raznim kemikalijama. Znamo i da se biljke miču, okreću. Stvorile su odnos s raznim vrstama insekata. Kod nekih je veza tako jaka da ne mogu postojati jedni bez drugih. Sve to biljke ne bi mogle da nisu svjesne što se događa u okolini oko njih. Svake sekunde svaka biljka analizira na desetke i desetke parametara koji definiraju njihov svijet. Naš su svijet i savjest, nažalost, još 'homocentrični', pa previše pažnje i značenja dajemo sebi kako bismo shvatili i primijetili takva sitna zbivanja oko nas. Stvari se u biljnom svijetu sporo zbivaju pa je naša percepcija takva da mislimo da se ništa ne događa", rekao je istarski vrtlar.

Njegov vrt prostire se na oko 3500 četvornih metara, ali bi ga, priznaje, volio proširiti jer je postao pomalo pretijesan za sve što želi. Godišnje proizvede između 10 i 20 tisuća sadnica, ovisno o potražnji. U usporedbi s drugim rasadnicima, to je skromna proizvodnja, ali s obzirom na to da proizvodi rijetke i nepoznate trajnice, kaže da je ipak značajna. U rajskom vrtu na vodnjanskom području postoji i bogatstvo vrsta koje su endemične i ugrožene na prirodnim staništima diljem svijeta, poput Japana, južne Afrike, Kine, središnje Azije... Trenutačno je naglasak na močvarnim vrstama.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

"Mnoge su rijetke vrste zapravo lake za uzgoj i rastu poput korova. Rijetke su jer im se stanište sve više i više smanjuje. To zapravo predstavlja paradoks, jer biljka s velikim potencijalom za razmnožavanje umire zato što se nema gdje širiti. Mnoge su naše rijetke i endemske vrste poput zvončića, iglica, kukurijeka ili zečine jako lijepe biljke koje se bez većih problema uzgajaju u vrtovima, a više su popularne u inozemstvu nego kod nas, što je šteta. Imamo pravo bogatstvo koje ne znamo iskoristiti. Volim biljke po boji i po staništu. Ne volim baš previše biljke s velikim cvjetovima poput tanjura ili jakim bojama poput crvene ili kričavo narančaste. Ne volim one kičaste biljke koje kao da viču: 'Hej, ovdje sam!'. Više volim biljke koje kod većine ljudi prolaze nezapaženo.One za koje se trebaš sagnuti kako bi ih uočio. Najvažniji savjet za uzgoj biljaka je - prava biljka na pravo mjesto. To je poznata uzrečica najpoznatije britanske vrtlarice Beth Chatto. Za svaki položaj u vrtu postoje odgovarajuća biljka i rješenje problema. Biljke za sunce sadimo na suncu. One koje vole sjenu idu u sjenu. Biljke koje vole vlažno tlo ne sadimo na suho mjesto koje se nikad ne zalijeva i obratno. Biljke se neće same zaliti, posaditi, presaditi i prehraniti. Nema lijepih biljaka bez rada. Ako nam je teško zalijevati biljke, najbolje bi bilo da se nabavi plastična", odrješito je komentirao.

U njegovoj vrtnoj oazi raste vjerojatno najviše vrsta perunika na ovom području. Kolekcija je prilično velika te je narasla na nekih 700-tinjak sorti i vrsta. Perunike su njegove omiljene biljke već dva desetljeća. Kaže da i u snu zna sanjati biljke.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

"Jedini snovi s biljkama su mi noćne more kad mi netko namjerno uništava moje miljenice. Da nisam biolog, bio bih vjerojatno nekakav grafički dizajner, informatičar ili tehničar za elektroniku, možda i neki izumitelj. Kao mali htio sam biti strojovođa jer me fasciniraju vlakovi, kao i danas. Dobar dio svoje mladosti proveo sam iza 'miks pultova' uz glazbu te sam sanjao i o tome da postanem nekakav audio tehničar i DJ", odao je skrivene mladenačke želje.

Ali biljke i vrt su ipak prevagnuli. Za njega je tajna lijepoga vrta u održavanju i pravilnom odabiru biljnih esencija. Bez rada i truda nema lijepoga vrta. Zanimalo nas je priča li biljkama?

"Pa tu i tamo im kažem koju lijepu riječ ili im zaprijetim da će završiti na kompostnoj hrpi ako ne počnu rasti kako treba. Često te prijetnje upale (smijeh). A slušaju raznoliku glazbu s obzirom na to da je i ja slušam po cijele dane. Vrlo često se i one educiraju slušajući znanstvene i hortikulturne podcaste. Najzahtjevnije do sada bilo mi je uzgojiti Victoriu amazonicu jer mnogo biljčica strada već u najranijoj fazi života. Inače, Victoria je najveći lopoč na svijetu. Postale su mi izazovne za uzgoj i alpske biljke. Zbog sve toplijih i dugih suhih ljeta sve je teže uzgajati ove ljepotice koje dolaze iz planina. Nažalost, jako sam puno vrsta izgubio tijekom zadnjih pet godina zbog ekstremnih ljetnih temperatura", sjetno je rekao.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

Toliko je opčinjen biljkama da nas je zanimalo je li takav bio i od najranije mladosti i tinejdžerskih dana. Kao iz topa rekao je da ga nisu toliko zanimale. Više je volio rastavljati stvari ili "sklepati" nešto novo iz starih dijelova koje bi pronašao u garaži. Ponovio je da je tu bila i ljubav prema glazbi pa je stalno bio uz radio kako bi snimio neku dobru pjesmu na kazetu. Takva su bila vremena. Ljubav prema biljkama javila se postupno, krajem osnovne škole, a eksplodirala tijekom godina na fakultetu. Što je za njega život bez biljaka?

"Beživotna tamnica. Nikako ne razumijem ljude koje ne vole zelenilo ili barem biti okruženi zelenilom i žive zatvoreni u svoja četiri betonska zida. Često pokušavam pronaći neku vrstu biljke po raznim rasadnicima. Godinama je tražim i na kraju je slučajno pronađem negdje u nekom grmlju ili pored ceste, dok putujem negdje. Gotovo svaki tjedan doživljavam neke bizarne stvari i situacije. Kako tvrdi moj prijatelj, 'biljke privlače i okupljaju svakakve čudake'. Uvijek ću se sjećati jedne gospođe koja me je proklela jer joj nisam htio iščupati jedan poveći grm iz gredice jer se njoj užasno sviđala ta neobična električno plava boja cvjetova. Jedna Austrijanka pak se pravila blesava kao dijete koje je pojelo žlicu marmelade koju nije smjelo dok je držala u rukama iza leđa ukradene grane jednoga grma. Ima tu i nemogućih pitanja, a sva proizlaze iz neznanja i nepoznavanja biljaka, poput već klasičnog i misterioznog mijenjanja boje cvijeta kad se neke dvije potpuno različite biljke posade jedna do druge. Mnogim ljudima možeš lijepo objasniti kako stoje stvari, dok druge ne možeš uvjeriti da su u krivu ni da se postaviš na trepavice. Većinom su to oni koji ponavljaju poput neke mantre rečenicu: 'Moja majka i baka su tako radile pa je to sigurno tako i sto posto točno', iako su sto posto u krivu", ispričao je Davor.

 | Author: Saša Miljević/ PIXSELL Saša Miljević/ PIXSELL

Kako smo na početku ove "zelene"priče rekli, prije dvije godine posjetio ga je i slavni britanski vrtlar Monty Don. To je bila prava senzacija. Kad su mu se javili ljudi iz njegove produkcije, mislio je da je riječ o zezanciji.

"Nakon toga smo imali i nekoliko razgovora Zoomom, ali i dalje nisam vjerovao. Sve se to odvijalo tijekom zime, a onda su javili sredinom proljeća da stižu za nekoliko tjedana. Uslijedila je panika. Zatvorili smo vrtlariju na tjedan dana, prekinuli sve aktivnosti i krenuli dodatno uređivati sve da se možemo predstaviti u što boljem svjetlu. Dan prije snimanja vladala je ludnica. Nikad ne bih pomislio da će se jednoga dana Monty prošetati mojim vrtom i razgovarati sa mnom. On je sjajan čovjek. Jako je ljubazan, ali i realan. Toliko me pohvalio u razgovoru da sam se osjećao pomalo posramljeno. Tijekom tri sata razgovora prošli smo mnoge zanimljive teme o vrtlarstvu i razmijenili iskustva oko uzgoja. Cijelo vrijeme, dok smo se šetali vrtom, govorio je kako nikad nije posjetio rasadnik koji ima tako zdrave i sretne biljke, niti da ima tako dobar izložbeni vrt. Zaista cijenim sve riječi koje mi je rekao i sigurno ću uzeti u obzir sve savjete koje mi je dao", rekao je na kraju.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.