U hodniku punom krvi odrubljena glava nepoznate žene gleda prema ulaznim vratima. To je to, najkrvaviji dio, nema više mesarenja u romanu. Sad kad smo to prošli, idemo dalje, na puno zanimljivije stvari. Desetogodišnja djevojčica s tatom i mamom alkoholičarima jedno jutro pronalazi zelenu gusjenicu i igra se s njom. Tata joj pomogne da gusjenici naprave lijepi dom, u staklenci s rupama na poklopcu i nekoliko grančica s lišćem. Djetetu u disfunkcionalnoj (čitaj: nasilnoj, siromašnoj, otuđenoj i bolesnoj) obitelji ta je gusjenica sav svijet. Još kad joj tata objasni da treba biti strpljiva i onda će vidjeti čudo u staklenci jer će se gusjenica jednog dana umotati u kukuljicu i onda, nakon nekog vremena, iz nje će izaći... prekrasni leptir, malena živi samo za to, za transformaciju. Jer tata joj je objasnio: gusjenica nema izbora, mora se promijeniti, ne može zauvijek ostati gusjenica. “Promijeniti se ili umrijeti - takva je priroda (svijeta)”, kaže tata, jednostavno, moramo se promijeniti ako hoćemo preživjeti.
204
prikaza
Za razliku od gusjenice, život u tegli leptiru ne može biti opcija
1/3
Što je stvarno, a što je privid, što je sadašnjost, a što pripada prošlosti, tko je živ, a tko mrtav, komu i čemu mogu vjerovati, tko sam ja bez svoje priče - to je taj tanki led pod nogama svih nas koji puca...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
