Bio je jedan od malobrojnih koji su preživjeli dugogodišnji boravak u gulagu. Umro je ovih dana u 89-godini života i nikad nije oprostio svojim mučiteljima i zadnji je zatvorenik Staljinovih gulaga za kojeg se zna.
Tijekom pokušaja bijega 1954. godine pet mjeseci je proveo sakriven u rudniku smrzavajući se tamo s još dvojicom zatvorenika.
Vasilija Kovaljova je u sibirski zloglasni zatvor poslao komunistički režim na čelu sa Staljinom.
Te 1950. godine Vasilij Kovaljov imao je samo 20 godina, kad je proglašen krivim za antisovjetsku sabotažu. Bio je samo jedna od milijun žrtava staljinističkog terora. Da ga se osudi, bila je dovoljna samo jedna stara sablja kojim je rezao povrće na svojoj zemlji.
Najprije su ga poslali u Norilsk na ruskom Arktiku, a onda je završio u Kojmi - zloglasnim radnim kampovima sjeverno do Magadana.
Godine 1954. on i još dvojica zatvorenika sakrili su se u rudnik i pripremili oružani ustanak, ali je netko njihove planove osujetio dojavivši to stražarima koji su krenuli u potragu.
"Mineri koji su poznavali rudnik su ih pratili, ali su im odmah dali do znanja da zbog permafrosta neće tamo izdržati dulje od tjedan dana" ispričao je Kovaljov.
"Stražari su blokirali sve ulaze s rešetkama ... Proveli smo pet mjeseci pod zemljom, u mraku, gladujući jer smo nakon tri mjeseca pojeli sve pričuve hrane, pa smo na kraju žvakali drvene strugotine."
Rekao je da su uspjeli iskopati izlaz kroz permafrost i pojavili se "poluslijepi, na površini". Iz rupe su izašli u obližnjem gradu, ali su ih ubrzo uhapsili.
"Premlaćivali su nas, a na mene su pustili velikog njemačkog ovčara. Skočio je na mene ali sam imao na čizmama zaštitne metalne oplate pa sam ga udario. U trenu sam ga zgrabio za vrat i zubima ga snažno ugrizao dok nisam osjetio da krvari, pa je na kraju izdahnuo", prisjeća se borbe za goli život.
Tijekom diktature Josipa Visarionoviča Staljina, milijuni ljudi bili su deportirani, umirali su od gladi, prisilno su bili podvrgnuti kolektivizaciji, pogubljenja su bila svakodnevna, a stotine tisuća prošli su kroz logore.
Teror je podrazumijevao velike čistke Komunističke partije i državnih institucija.
Kovaljov je oslobođen 1957. godine, kada je Staljinov nasljednik Nikita Hruščov proglasio amnestiju zatvorenicima Gulaga, u post-Staljinovom "odmrzavanju".
Ostao je u Magadanu, gdje je radio kao inženjer grijanja.
Umro je od moždanog udara u Magadanskoj bolnici u ponedjeljak.
Prema pisanju lokalnog portala Vesma, "do posljednjeg daha nikada nije zaboravio ono što je Sovjetski Savez učinio milijunima ljudi koji su prošli najokrutnije torture u logorima, ostavljajući tamo svoje najbolje godine, zdravlje i živote".
"Ispričao je kako se vratio i u rodni kraj, u regiju Odessa, gdje je sreo ljude koji su ga poslali u zatvor, ali im nikad nije oprostio, okrutnost i mučenja tijekom logorskog života. Sve to ga je naučilo preživljavanju, ali je unatoč svemu ostao čovjek.”
Ruski povjesničari za BBC su rekli da je vrlo malo zatvorenika koji su prošli kroz logoraške torture, a da su još uvijek živi. Alyona Kozlova, glavni arhivist u Memorijalnom dokumentacijskom centru, izjavila je: "Znam za trojicu u Moskvi, a moguće je da je on posljednji u Magadanu".
Ali danas je još uvijek živo oko 4.000.000 ljudi koji su barem neko vrijeme proveli u zatvorima tijekom staljinizma.
