Zanatski krimić o nasilnoj smrti katoličkog svečenika

Romani Johna Banvillea ne čitaju se lagano ni brzo. Njegova rečenica je lirična, nabijena, ispunjena težinom gubitka, čak i kad se tješiteljski prisjeća mladenačke žudnje. Kako stari, reći će novinarki Oliviji O’Leary, pisanje je za njega poput sanjarenja. Zahtjevan proces u kojem se točno u četiri poslijepodne izgubi u dubokoj koncentraciji. Uz Ednu O’Brein jedan je od neprepoznatljivijih irskih književnika. Prošlost mu je važna. Ona je zanimljiva i živa jer uostalom nekoć bješe sadašnjost. Do priznanja i nagrade Booker za roman ‘’More’’ (HFD i Disput, 2006., prevela Mia Pervan) trideset pet godina radio je kao novinar, odnosno urednik. Nije studirao, ne žali za tim. Kako počinje živjeti isključivo od pisanja, spreman je na žanrovsku transgresiju pa njegovo prepoznatljivo prvo lice, ideje, slike i jezik zamjenjuje pseudonim Benjamina Blacka, koji će pisati u trećem licu direktno i jednostavno, usmjereno na zaplet i likove bez kompliciranijih zapažanja te metafora. Iste godine, 2012., objavljuje ‘’Svjetlost iz davnine’’ kao Banville i ‘’Osvetu’’ kao Black. U prvom izgrađuje čitav jedan svijet na varljivim fragmentima, dok se u drugome taj isti ljulja, posrće.