Prvo je otišao David Bowie. Spektakularno i krajnje dostojanstveno. Pa nam je srca slomio i Alan Rickman kad se preselio u vječna lovišta. A onda glumica Victoria Wood, potom spisateljica Harper Lee, prije par dana glumca Doris Roberts, "Raymondova mama", pa iznenada i šokantno Prince... Čovjek lako ostane zatečen i pita se što se to odjednom događa, umiru li ti ljudi doista odjednom sve brže i koliko je takva epidemija smrti poznatih normalna? Ali, ako se samo malo bolje razmisli, riječ je o sasvim normalnoj pojavi.
S nedoumicom o tome je li riječ samo o dojmu ili slavni doista umiru sve brže, BBC se obračunao tako što je pogledao u statistike objavljenih nekrologa u svom programu. I doista, u prva tri mjeseca 2012. godine imali su ih samo pet. Godinu poslije bilo ih je osam, pa onda 2014. njih 11, 2015. još 12 umrlih i ove godine rekordnih 24 umrlih slavnih. I to sve bez Princea, dakako.
BBC-jev urednik za nekrologe slavnima, koji inače na kraju svake godine složi polusatni pregled kroz sažetak priloga snimljenih tijekom godine, već sada je dobio prostor od cijelih sat vremena uoči nove godine 2017. Odgovor na drugo pitanje, koliko je to normalno što se događa, pronalazi se u kombinaciji demografske statistike i činjenica o tehnološkom razvoju čovječantva.
Riječ je u pravilu o pripadnicima baby-boom generacije, odnosno onima rođenima između 1946. i 1964. Najstariji od njih bliže se 70. godini života, što sa sobom nosi puno veće rizike od smrti, jer već nakon 65. godine života učestalost umiranja povećava se za pola. Također, kako je riječ o pripadnicima baby-boom generacije, znači one generacije u kojoj je Zapad zabilježio snažan demografski rast, takvih ljudi je razmjerno puno u društvu u odnosu na ostale generacije.
Tu je i činjenica da su u doba mladosti naših baka i djedova jedine prave planetarne zvijezde bile one filmske. Slijedilo je doba procvata televizije, kada je vrijedilo da nisi slavan ako se nisi pojavio na televiziji, koja je postajala sve dostupnija, pa se i broj slavnih sve naglije povećavao kako se televizija sve više širila. Usporedo se eksplozivno razvijala i glazbena industrija i na kraju masovni digitalni mediji.
Zbog svega toga čovječanstvo nikada ranije nije imalo toliko puno zvijezda, nikada ranije te zvijezde nisu bile tako dostupne svima i nikada ranije u povijesti zvijezde nisu bile starije nego što su sada. Kako će budućnost, što se ovog trenda tiče, nastaviti biti sve depresivnija, jer će se kroz narednih 10 godina najstariji iz baby-boom generacije početi bližiti i 80. rođendanu, pa će nastaviti sve brže umirati, jedino što nam preostaje jest da prihvatimo smrt kao neumitnost i čuvamo uspomenu na tolike briljantne ljude u čijem dobu živimo.
