Čovjek koji je u zatvor ušao 70-ih godina prošlog stoljeća pušten je nakon 44 godine i progovara o problematičnoj reintegraciji u moderno društvo. Otis Johnson imao je svega 25 godina kad je osuđen zbog pokušaja ubojstva policajca, a iz njega je izašao kao starac od 69 godina.
Ipak, u svojoj novostečenoj slobodi ne uživa kako bi većina ljudi zamislila - jer je posve zbunjen modernim svijetom koji ga je dočekao. Johnson misli da je ušao u distopiju, vrijeme budućnosti u kojem su svi ljudi postali tajni agenti koji nose telefone i žice. Era Steva Jobsa prošla je kraj njega kao da nikad nije ni postojala...
Pogledajte njegovu priču u videu:
Johnson predstavlja malu skupinu ljudi u SAD-u - u 2013. je iz zatvora pušteno oko 3900 zatvorenika nakon što su odslužili kazne dulje od 20 godina, a oni čine tek 0,7 posto zatvorenika puštenih prošle godine. Tako prema ljudima koji služe desetljeća zbog mladenačkih grijeha ne vrijede ista pravila kao za današnje kriminalnce, koji u prosjeku izlaze nakon par godina.
Zatvorska reforma jedan je od fokusa američkog pravosuđa, kao i potreba da se zatvorenicima pomogne u reintegraciji u društvo nakon dugog izbivanja iz njega.
Od upoznavanja s modernom tehnologijom, navigiranjem kroz javni prijevoz, otvaranja bankovnog računa do jednostavnih odluka poput onih što kupiti u supermarketu, ti su ljudi zbunjeni do te mjere da to utječa na njihovo mentalno stanje.
- U zatvoru čuvari odlučuju kad se gase svjetla, a kad pale. Svaki trenutak života zatvorenika je isplaniran. Ako provedete većinu svog života u zatvoru, kako uopće možete odjednom izaći i funkcionirati normalno? - kaže psihologinja Marieke Liem s Harvarda.
Kod puštanja iz zatvora, Johnson je dobio osobnu iskaznicu, dokumente o svom dosjeu, 40 dolara i dvije autobusne karte. Kako je izgubio sve obiteljske kontakte tijekom služenja svoje kazne, sada je ovisan o udruzi Fortune koja pomaže bivšim zatvorenicima. Svakog dana on prolazi kroz svijet najbolje što može. Odlazi u lokalnu džamiju, vježba thai chi i meditira. Hoda ulicama New Yorka, promatrajući ljude i svijet oko sebe u čudu.
