Afrojack, Carl Cox, David Guetta, Armin Van Buuren, Hardwell, Marco Carola, Martin Garrix, Alesso, Above & Beyond, Jamie Jones... To su samo neka od imena ovogodišnje Ultre u Splitu, čiji je lineup svake godine sve jači. I ove godine dio festivala se održava u Splitu, a dio na otocima, tako da će posjetitelji imati cijeli tjedan vrhunskog partyjanja. O ovogodišnjoj Ultri razgovarali smo sa Lukom Jureškom, jednim od organizatora najvećeg festivala u ovom dijelu Europe.
Je li Ultra nakon toliko godina još uvijek festival, ili je to sad već zapravo projekt i biznis model od kojeg korist i profit imaju brojne strane?
Generalno su se festivali tijekom posljednjih 10 do 15 godina pretvorili u business, u smislu da produkcijski, logistički, operativno i tehnički postaju sve zahtjevniji pa je neminovno da njima upravljaju menadžeri koji uzimaju u obzir i balansiraju sve prihode i rashode. Postoje manji festivali, no čak i oni moraju imaju poslovni plan. ULTRA je projekt koji postoji već punih 17 godina, otkada je 1999. godine održan prvi ULTRA festival. U tih 17 godina brand ULTRA se razvio u jedan od najvećih svjetskih festivala s 10 događanja na 5 kontinenata tijekom jedne godine. U tom smislu ULTRA je pažljivo osmišljen, vrhunski vođen i produciran projekt. S druge strane, ULTRA je festival u najboljem smislu riječi jer okuplja vrhunske glazbenike iz cijelog svijeta te publiku koja tijekom nekoliko dana uživa u glazbi koju voli, a u Hrvatskoj i u ljepotama Splita, i naših prekrasnih otoka.
Festivalska kultura je posljednjih godina sve razvijenija. Otkud tolika popularnost glazbenih festivala jer znamo da to više nije samo stvar glazbe i izvođača već i puno drugih stvari?
Festivali su kao format poznati već dugi niz godina, no tijekom devedesetih razvoj elektronske plesne glazbe odrazio se i na razvoj festivalske scene. Današnji najveći svjetski festivali nisu više žanrovski ograničeni, već publici daju najbolje od glazbe, u našem slučaju elektronske muzike. Da bi glazbeni festival bio uspješan, mora imati prije svega odličan line up i lokaciju, ali to je samo početak. Uz to, mora imati dobru priču, ponuditi publici omiljene izvođače i nezaboravno iskustvo, nove doživljaje, vrhunsku produkciju, destinaciju na kojoj će željeti ostati još koji dan... Naravno, tu je i neizostavna podrška lokalne zajednice i lokalnih vlasti, a u slučaju najvećih festivala i podrška države koja festival prepoznaje kao strateški bitan.
Ultra i Zrće su imali sličan početak - prvih godina domaćini nisu bili presretni dolaskom velikih festivala u njihove sredine, ali se s vremenom situacija popravila. Zašto se festivali tako dočekuju "na nož", pada li dio krivnje i na same organizatore festivala? Zbog čega imamo takav otpor prema festivalima, jer recimo Teranea više nema, Garden Festival se zbog protjerivanja iz Zadra preselio u Tisno, prvi zadarski festival nakon jedne godine više ne može dobiti dozvolu za održavanje...
Ne mogu govoriti o ostalim festivalima u čijoj organizaciji nisam sudjelovao, no mogu reći da je ULTRA Europe festival vrlo brzo ostvario odličan odnos s gradom domaćinom, od gradskih vlasti do građana. Grad Split, splitsko-dalmatinska županija i turističke zajednice grada Splita i županije vrlo su brzo prepoznale potencijal festivala i podržale ga, kako financijski, tako i uključenjem u sve marketinške, promotivne i komunikacijske aktivnosti. ULTRA Europe i Splićani se vole javno.
Britanski Guardian je prije desetak dana objavio tekst s naslovom "Move over Croatia, this year festival goers are heading to Greece". Ispalo je da je naslov malo prenapuhan, ali mnoge okolne zemlje nam pušu za vratom u smislu festivalskih destinacija. Koliko je rada i novca potrebno da jedna zemlja dobije imidž festivalske destinacije koja privlači desetine i stotine tisuća ljudi?
Ne bih se složio da je vrijeme festivala u Hrvatskoj završilo. Štoviše, mislim da zapravo tek počinje. Bitno je prije svega na svim razinama, a pogotovo na državnoj, odlučiti da želimo biti zemlja koja je festivalska destinacija. Uzmite za primjer ULTRA festival u Miamiju – on jednostavno ne bi bio tako uspješan da nema potpunu i bezrezervnu podršku grada, gradskih struktura i gradonačelnika. Tako veliki projekti jednostavno moraju biti napravljeni po principu javno-privatnog partnerstva jer su prekompleksni da bi mogli funkcionirati i održati se bez podrške grada, županije i države. Ne radi se tu prvenstveno o financijskoj podršci, već o prepoznavanju činjenice da su pojedini projekti od strateške važnosti u segmentu turizma, ekonomije i poslovanja pa je potrebna državna podrška i u smislu promocije i isticanja projekta u situacijama i okruženjima koja podržavaju i omogućavaju takvu vrstu komunikacije.
Koja je zemlja u regiji po vama 'frontrunner' kao festivalska destinacija ili ima najveće šanse da to postane?
U Europi se održava nekoliko velikih svjetskih festivala. Posljednjih godina festivalska scena je, uz naravno, Hrvatsku, najrazvijenija u Njemačkoj, Engleskoj i Belgiji. Mi, jasno, vjerujemo, da Hrvatska ima najveći potencijal postati najbolja europska, pa i svjetska, festivalska destinacija.
Koliko bi Hrvatska profitirala i na koji sve način bi profitirala kad bismo se profilirali kao prava festivalska destinacija? Jednim djelom to i jesmo, ali obzirom na sve probleme na koje festivali nailaze ne čini se baš tako.
Festivalski projekti ovisno o line upu imaju ogroman trošak i velika ulaganja u produkciju, logistiku i tehniku. Zato smo mi ULTRA Europe koncipirali kao projekt javno-privatnog partnerstva. Sveobuhvatna podrška lokalne izajednice i države te partnerski odnos svih uključenih strana jedina su formula za uspjeh. Zaradu od festivala ne treba gledati samo kroz prodane karte; tu su i prihodi od transfera, smještaja, hrane, pića... Na primjer, na ULTRU dolazi oko 150.000 ljudi iz cijelog svijeta. To je ogroman broj turista koji u tjedan dana zauzimaju gotovo sve smještajne kapacitete Splita i okolnih mjesta. Već samo taj podatak dovoljno govori o potencijalu festivala općenito. Javno dotupan podatak je da u Splitu nakon Ultre ostane preko 300 milijuna kuna. A na svjetskoj razini „festivalski turizam“ je procjenjen na preko 125 milijardi dolara.
Koje su najveće predrasude prema posjetiteljima festivala kao što je Ultra? Često čujemo da ne "trebamo takve goste...", ali upravo su to gosti koji troše, dobro se provode, odlaze odavde s lijepim uspomenama i vraćaju se.
Možda samo na početku dok lokalni stanovnici ne nisu dobili neki dojam o profilu gostiju. Posjetitelji na ULTRA Europe dolaze sa svih kontinenata, na primjer iz SAD-a, Velike Britanije, Japana, Njemačke, Belgije, Nizozemske, Kine... Riječ je o mladim ljudima veće platežne moći koji su kvalitetni gosti jer uz festival žele doživjeti i ljepote Hrvatske, uživati u lokalnim specijalitetima, posjetiti obližnje otoke... Splićani redovno odlično ugoste posjetitelje ULTRA Europe festivala. Naši fanovi su većinom Millenialsi, mladi ljudi koji traže doživljaj, a Ultra Europe to pruža.
Što o Ultri u Splitu kažu i misle vaši partneri iz ostalih Ultra gradova?
Svi organizatori ULTRA festivala redovito dolaze u Split. I inače je princip da organizatori ULTRA festivala odlaze na nekoliko ULTRA godišnje, no, obzirom da je riječ o projektu na kojem se radi 365 dana u godini, svi biramo na koje ćemo lokacije otići jer jednostavno ne stignemo otići na sve ULTRA festivale (ukupno ih je 10 širom svijeta). ULTRA Europe i Split su posebna priča jer svake godine dolaze doslovno svi vlasnici i ULTRA partneri. Većina ih u Hrvatskoj provede tjedan dana, pa čak i duže, a neki su već ušli u razgovore o poslovnim investicijama u Hrvatsku. To dovoljno govori o investicijskom potencijalu koji ima splitski festival.
Da ste posjetitelj Ultre, zbog čega bi ove godine došli na Ultru četvrtu godinu za redom?
Zbog fenomenalnih DJa, atmosfere, destinacije, ljepota Splita i dalmatinskih otoka, ljudi koje je moguće upoznati tijekom festivala, zbog pozitivnih vibracija i posebnosti festivala koji je jedini ULTRA festival na svijetu koji traje tjedan dana i nosi dodatni naziv DESTINATION.
Koliko ljudi dolazi na Ultru u Split?
2015. godine je na ULTRA Europe stiglo više od 150.000 ljudi iz 140 zemalja.
Obzirom na razne priče, uglavnom neslužbene, koliko Ultra još ostaje u Splitu i ako je ovo zaista zadnja godina, zbog čega odlazite i gdje?
Kao što smo već mnogo puta spomenuli, ULTRA Europe je odličan primjer javno-privatnog partnerstva. Tijekom gotovo 4 godine koliko je ULTRA Europe festival prisutan u Splitu, uspostavili smo sjajnu suradnju sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Splitom te turističkim zajednicama grada i županije, kao i s tvrtkama koje su uključene u projekt, poput, primjerice, Zračne luke Split. Naravno, kako projekt napreduje tražimo bolje, kvalitetnije i učinkovitije modele suradnje pa vjerujem da će po tom pitanju 4. izdanje ULTRA Europe festival biti najbolje do sada.
Koliko ste zadovoljni suradnjom sa Gradom Splitom, Turističkom zajednicom, Ministarstvom turizma...? U čemu točno se slažete, a u čemu se razilazite? Što je sve Ultra donijela Splitu?
ULTRA WORLDWIDE je svjetski poznad festival koji je izrastao u jedan od najvećih i najkvalitetnijih festivala na svijetu te postao brand koji privlači mlade (i one koji se tako osjećaju) iz cijelog svijeta. Naravno, mnogo je gradova u Europi koji bi željeli ugostiti desetke tisuća posjetitelja, ne samo zbog glazbenog, već i zbog niza drugih doživljaja i aspekata koje ovaj projekt donosi. Splitu je konkretno od kad je risutan svake godine donio 30% povećanje broja noćenja gostiju tijekom srpnja, a Grad je izračunao i da je ostvaren prihod od oko 300 milijuna kuna (noćenja, transferi, potrošnja u restoranima i ugostiteljskim objektima). Riječ je o mlađim ljudima koji su u potrazi za novim destinacijama, doživljajima i iskustvima, što ih čini dosta zahtjevnom publikom. Millenialsi su posljednjih godina jedan od najčešće spominjanih pojmova u segmentima ljudskih resursa, ICT-a, digitalnog marketinga, odnosa s javnošću… upravo zato što je prepoznato da drugačije funkcioniraju u odnosu na generaciju X te da imaju drugačije prioritete i potrebe. Ono što je presudno da bi ULTRA Europe festival što duže ostao u Splitu jest da se ekonomska, turistička, komunikacijska i marketinška vrijednost projekta prepoznaju i na državnoj razini. Projektu je potrebna podrška referentnih Ministarstava i Vlade RH u smislu da se proglasi jednim od projekata od strateškog značaja. To ne znači samo puko alociranje sredstava za oglašavanje, već svesrdnu podršku lokalne i regionalne zajednice, turističkih zajednica te HTZ-a kao krovne organizacije, kao i Ministarstva turizma, ali i Ministarstva poduzetništva i obrta, gospodarstva, rada i socijalne skrbi, pomorstva, prometa i infrastrukture… U konačnici, presudno je da projekt prepoznaju premijer i potpredsjednici Vlade te da neformalne susrete iskoriste da bi ga promovirali među članicama EU i šire. Dakle, prioritet je postizanje općeg konsenzusa da je riječ o projektu koji još dugi niz godina želimo zadržati u Hrvatskoj te o sinergijskom i sinkroniziranom djelovanju privatnog i javnog sektora u istom smjeru. To je jedini ispravan način da bismo osigurali da ULTRA Europe festival ostane u Splitu.
Jednog dana kada Ultra ode iz Splita, kakvu ostavštinu će Ultra ostaviti Splitu?
Ono što je ULTRA donijela Splitu već danas jest prepoznatljivost destinacije na svjetskoj razini. Na primjer, ULTRA Europe After-Movie za 2015. U nekoliko mjeseci od predstavljanja pogledalo je 1,9 milijun ljudi iz cijelog svijeta. Film koji traje 9 minuta pune 4 minute posvećuje isključivo ljepotama Hrvatske. Dojmovi koje posjetitelji festivala dijele putem društvenih mreža, blogova i na druge načine nešto su što je neprocjenjiva vrijednost za hrvatski turizam. Pozitivna slika koja se na taj način generira jednostavno je nešto što se ne može kupiti novcem! Ultra je sigurno jedan od razloga koji je utjecao da Split iz jednog tranzitnog grada postane jedna od najatraktivnijih destinacija u Hrvatskoj i šire.
Kako je Split uopće postao domaćin Ultre, jer činjenica je da je Split u odnosu na ostale Ultra destinacije skroz drukčiji i po gotovo ničemu sličan ostalim Ultra gradovima?
Zato jer su vlasnici ULTRA Europe festivala prepoznali sve kvalitete Splita te uspjeli uvjeriti partnere u Miamiju (ULTRA WORLDWIDE) da će baš Split biti idealna lokacija za festival. A kada pogledamo da je to jedini domaćin koji nije multimilijonski svjetski grad, onda možete biti sigurni da nije bilo lako nagovoriti partnere da je baš Split najbolja destinacija. Četiri godine kasnije, možemo ponosno reći da smo bili u pravu!
Kako se organizira jedan veliki festival kao Ultra? Možete li dati neke brojke – koliko ljudi radi na tome, koliko to košta, koliko vremena se utroši na organizaciju...
Uži organizacijski tim ULTRA Europe na projektu radi tijekom cijele godine. Riječ je o ljudima koji se bave vođenjem projekta, produkcijom, financijama, odnosima s javnošću, komunikacijama, marketingom, sponzorima, logistikom, ugostiteljstvom, osiguranjem, akreditiranjem izvođača i pratećeg osoblja, prodajom karata... ULTRA je projekt koji je aktivan cijelu godinu. Nekoliko mjeseci uoči starta intenzivira se komunikacija s vlasnicima ULTRA licence te svima koji sudjeluju u segmentima svih ULTRA festivala, od producenata i video ekipe do DJa, agenata, partnera...
Dovodite jaka imena na Ultru. Je li lako ili teško dobiti sve te ljude da dođu na Ultru?
Financijski je izuzetno zahtjevno jer je riječ o više 160 DJa. To su sve izvođači svjetske klase koji cijelu godinu provode na gažama i cjenovno spadaju u najvišu kategoriju. S druge strane, ULTRA je jedan od najpoznatijih svjetskih festivala, a „domaća“ ULTRA Europe mnogim je izvođačima omiljeno mjesto pa ih nije teško nagovoriti da se vrate u Split, odnosno na Hvar, Brač ili Vis.
Od svih gostiju koji dolaze ove godine na Ultru, koji je vama "najnapetiji"?
Ovo je četvrti ULTRA Europe festival na kojem radim. Svaki put mi je Afrojack najveći izazov. Zašto? Razloge ću ipak sačuvati za sebe.
