Bio sam ponosan na svoje naselje, ali me ljutilo da su se naše cure sramile od kuda su. Pred onima iz centra grada, lagali smo da živimo negdje drugdje, a ne u tom radničkom kvartu. Među nama se tako u toj neimaštini stvorila neka veća prisnost, brinuli smo se jedan za drugoga i štitili se. Valjda je to proizašlo iz te neke muke jer smo bili isti. Braneći čast svoga kvarta, ulazili smo u sukobe s grupama iz ostalih kvartova. Mi smo bili mi, oni su bili oni. Smatrali smo da nam je to dužnost da pokrivamo jedan drugoga i tako smo nesvjesno stvorili grupu ili klan.
Tako je krenulo. Kao u svakoj grupi, postoji netko tko vodi grupu i tko donosi neku odluku. I sam sam se pokušao nametnuti kao vođa u tome krugu, ali kako nisam bio sam, počelo je dolaziti do verbalnih konflikata i razmi- moilaženja mišljenja u funkcioniranju klana u nekim frkama ili što i kako ćemo napraviti u sitnim nepodopštinama. U početku “stasanja” odlazili smo u robnu kuću koja se nalazila blizu naselja. Počeli smo sa sitnim krađama. Stare jakne zamjenjivali smo novima. Iz hira smo krali udice za pecanje, šunku, kobasice. Niti ne sluteći što će se u budućnosti desiti, razvijali smo tu svoju inteligenciju, ali izgleda u krivom smjeru. Sve više krećući se gradom, noćnim životom, upoznavajući nove i druge ljude, izlazeći iz tog geta, spoznavali smo i neko drugo razmišljanje, ponašanje i sve nam je to tada bilo jako čudno što je izlazilo iz naših spoznaja i načina života.
Najčešće osuđujući u sebi, potajno se divili tim ljudima koji su bili nekako iznad nas. Smatrali smo da puno ozbiljnije prilazimo nekim stvarima, nego naši vršnjaci iz centra grada. Razvijala se ljubomora i jal prema njima. Kako god se jal razvijao prema njima, kompleks manje vrijednosti razvijao se u nama, što je potpomugnuto viđenjem naših cura koje su se ljubile s njima a ne s nama.
Pa kako mogu s “pederima” odlaziti, bubnjalo je u svima nama? Bilo nam je krivo i nazivali smo ih pogrdnim imenima osuđujući svoje roditelje zašto nisu bogati i zašto i mi nemamo dobru garderobu koja privlači cure? Godilo nam je kada smo bili s njima u društvu, ali smo ih prezirali jer smo mi htjeli biti oni. Oni su vozili razne motoriće, 15-ice i neke automatike koje smo mi samo sanjali. I mi smo postali kao i oni. Počeli smo i mi voziti motoriće, samo s jednom razlikom; što smo ih mi morali ukrasti da bi se vozili. Kada bismo otišli van, uvijek bismo se vratili s ukradenim motorom. Nakon nekoliko dana, morali smo ih bacati da nas ne uhvate ili smo na njima divljali dok ne riknu. Svatko od nas bio je ogorčen našom neimaštinom. I roditelji su bili potišteni zbog nemogućnost zarade i napredovanja.
Dolazilo je do problema u obitelji pa je svaki drugi od nas imao probleme kod kuće. Najčešće kroz alkohol. Migracijama u to vrijeme dolazili su nam ljudi iz raznih krajeva tada zajedničke zemlje. Često su dolazili na ništa, spavajući po barakama, nastojali su napraviti budućnost u velikom gradu. Stvorivši obitelj i djecu bez doma gdje se cijeli teret života sručio na njihova leđa, ne mogavši podnijeti takav teret, nalazili su utjehu u alkoholu koji je napravio svoje. Maltretiranjem u cijeloj obitelji, nekom kroz majku, nekme kroz oca, sve se pretvaralo u tugu i tragediju. Gledajući tada iz očiju djeteta, ne razumijevajući zašto to rade, jer dijete koje to gleda smatra da ono nema pravo na svoj život.
Tada smo trebali samo malo i roditelje blizu sebe koji se vole. Izgubivši tu roditeljsku ljubav jako rano, sve sam nalazio u svojim vršnjacima. U brizi jedan za drugoga stvorila se jedna zamjenska ljubav, gdje smo jedni drugima bili i brat i sestra i tata i mama, koja se održala sve do kasnih godina. Radeći po diskotekama, sticao sam neželjeno iskustvo koje se proteglo godinama. Osjetivši prve zarađene novce kroz taj posao u meni se stvorila euforija što ću s tolikim novcima?
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pa koga zanimaju te priče o nepismenim kretenima sa ruba grada??Dajte Merdanoviću ,dosta s time!!