Žilavka - Žilava sorta koja se jako lijepo razvija u boci

Gotovo tri sata mijenjala se u čaši Žilavka 2020. obiteljskog podruma Marijanović iz Čitluka, a već je ispočetka bila dobra. Zlatna boja sa zelenkastim odsjajem kao da je predviđala lijepe voćne mirise, a u skladu s njima i okus je bio nježno slastan te izrazito svjež. Ostavili smo je sa strane i prešli na puno zreliju Žilavku Milas 2016. Prvo je iznenadila bojom koju bi malo tko povezao s vinom za koje je grožđe ubrano prije više od pet godina. Voćnost se tijekom sazrijevanja počela sakrivati pa je samo “tiho” mirisala na marelicu i breskvu, a gutljajem je dominirala mineralnost, osobina koju se prepoznaje po ugodnoj slanosti i(li) po nježnom peckanju nepca oko gornjih zuba. Mineralnost je jedan od elemenata koji vinu daju svježinu, uz kiseline te ugljični dioksid prvenstveno u pjenušavim vinima. Ta mineralna svježina je najtrajnija. U vino dolazi iz grožđa uzgojenog na mineralnom tlu i ne nestaje, za razliku od mjehurića i finih kiselina. Zbog nje su i pravi rizlinzi desetljećima “mladi”, a poput Doriana Graya ne stare ni ponajbolje žilavke. Bit će dugo mlada i Marijanovićeva, komentirali smo na tom “ad hoc” organiziranom kušanju za malo društvo, nakon što smo joj se vratili. Prvi put, pa drugi, treći...