“Živi brzo, umri mlad i budi lijep leš”, životni kredo često pripisivan ikoni starog Hollywooda, legendarnom “buntovniku bez razloga” Jamesu Deanu u desetljećima nakon njegove smrti sa svojim su životnim stilom pokušali sljubiti mnogi - oni koji su se njime stvarno vodili, kao i oni na čiju je ušminkanu pojavnost bio zalijepljen kao nova i popularna marka ili još jedan brend. Kasnih šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina vezan je i uz generacije poklonika rock glazbe, stasale u vrijeme kad je rock bio puno više od pozadinske buke, sredstva za osvajanje vrhova glazbenih ljestvica ili zvučne kulise za dugotrajnih vožnji automobilom. Svi su barem pokušavali živjeti brzo, ne otvarajući pitanje što će se dogoditi s onima koji pritom ne uspiju umrijeti mladi. Četrdesetak godina kasnije svjedočimo mnoštvu odgovora - u stvarnom ih životu ponuditi može gotovo svaka ulica svakog iole većeg mjesta s pretenzijom nazivanja “gradom” na području bivše države, u moru umjetničkih reakcija posebno se ističe trilogija “Vernon Suboteks” francuske spisateljice i redateljice, bivše prostitutke i jedne od preživjelih iz operacije brzog mladenačkog življenja, Virginie Despentes, a solidan je i zanimljiv, ovdašnjim okolnostima prilagođen, i prikaz što ga redatelj Oleg Novković podastire kroz 92 minute filma “Živ čovek”, koji će hrvatskoj publici biti premijerno predstavljen na skorašnjem Motovunskom filmskom festivalu.
1458
prikaza
Živio je brzo, ostao u sjeni onoga tko je umro mlad
1/5
Oleg Novković i scenaristica Milena Marković uspjeli su film učiniti u pravoj mjeri zabavnim, duhovitim, začudnim, poticajnim i, prije svega, životnim
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
