'Značenje hitlera' - nacizam u doba društvenih mreža

Mrzio je Židove i komuniste, volio je djecu i pse, bio našmrkaniji od rejvera na afteru, a onda kad se razočarao u slikarstvo, postao je Führer. S jedne strane, čini se da o Hitleru znamo sve, i više nego što je moguće, uključujući i to da je živ, gay i Židov, a možda i reptil. Nedostaju samo knjige o tome kakvim se escajgom služio i kojim je uljima timario svoj brk i razdjeljak. Ali u isto vrijeme, Hitler je nakon desetljeća fascinacije, kao i svaki drugi suludi mit u povijesti ljudskog ludila, svakim danom sve udaljeniji i nepoznatiji. Vrijeme čini svoje pa ne treba čuditi što je sve više pitanja poput - hoće li Adolf jednog dana biti samo povijesno poglavlje poput Džingis-kana, tek jedan u nizu megalomanskih državnika i “političkih kriminalaca”, zapamćen kao simbol zla odgovornog za milijune trupala u klaonici povijesti 20. stoljeća? U dokumentarnom filmu “Značenje Hitlera” (“The Meaning of Hitler”, 2020.), između ostalog, saznajemo i to da su posjetitelji današnjih turističkih obilazaka nacističke povijesti Berlina vodičima skloni postavljati pitanja poput: “Kako su nacisti uspjeli okupirati Njemačku?”. U takvom kontekstu ne treba čuditi što je nekim novim klincima odjednom postalo cool nositi baklje po cesti. 
Nacizam u doba društvenih mreža bio je inspiracija za dokumentarac načelno plemenite misije. Nažalost, kvalitativno je rezultat dosta klimav, na razini same forme, ali i informacija, kao da je National Geographic jedan od svojih “Hitlerovih tjedana” začinio s nešto više sugovornika. Redaju se pred policama s knjigama, u kadrovima koji se i ne trude imati ikakvu dozu estetike - za razliku od eksterijera, poput snimaka snijegom i maglom prekrivenih austrijskih sela, koji kao da su ubačeni iz nekog drugog filma inspiriranog Tarkovskim.  
“Značenje Hitlera” ne donosi ništa pretjerano novo i zapravo bi bio puno bolji “klasični” dokumentarac o Hitleru da nije potrebe za bolnim natezanjem sličnosti između Hitlera i Donalda Trumpa. Istina, obojica su narcisi koji vole stimulanse i laži, ali jedan je kriv za policijsku državu, svjetski rat i holokaust, a drugi za QAnon.