Karakter uvijek određuje politiku koju političar provodi. Dobar čovjek može biti dobar političar, a zao čovjek ne može biti dobar političar, rekla je davno jedna hrvatska političarka.
I dok politiku koju provode ili zastupaju suparnici na ovim izborima - Zoran Milanović i Tomislav Karamarko - građani uglavnom poznaju, glavne karakterne osobine i njihova osobnost gotovo su nepoznati javnosti. Ili su barem građani sumnjičavi prema dojmu koji obojica ostavljaju na malom ekranu.
Njihovi najbliži prijatelji i znanci prvi su put iskreno progovorili o tome kakvi su oni u stvarnosti, kakvi su doista ljudi o kojima će čitava Hrvatska odlučivati na izborima. Rezultat je djelomično iznenađujući - jedan je bitno drukčiji od onog kojeg vidimo na ekranima i u javnim nastupima, a drugi je mnogo bliži virtualnoj slici koju o njemu stvaraju mediji.
"Zoran Milanović nije se promijenio. On je isti čovjek, jer nitko se ne mijenja u životu, osim ako ne doživi neku tragediju ili ide na psihoterapije. Ovo što građani vide, to je sad Alex Braun. S druge strane, za Karamarka se u stvarnosti ne može reći da je bahat ili neugodan, njega se uživo stvarno može doživjeti mnogo toplijim no na ekranima", kazuje nam jedan političar koji je stjecajem okolnosti dobro upoznat s osobinama Milanovića, ali i onima Tomislava Karamarka.
Na ovim izborima nije ni na jednoj strani pa kaže da sto posto stoji iza svojih riječi. No koje su to glavne osobine dvojice pretendenata za mjesto premijera?
Jedna je zajednička: ni jedan ni drugi, blago rečeno, nisu radoholičari. Dok je, recimo, predsjednik Tuđman u svom uredu bio već ujutro u sedam ili osam sati i ostajao najčešće do dugo u noć, i Milanović i Karmarko su ljubitelji, recimo to tako, manje iscrpljujućeg ritma.
U prošlom se mandatu Karamarko u Saboru pojavljivao malo češće od Keruma, a govorio je samo tri, četiri puta. Zaključak - desni kandidat za premijera ne voli se ubijati od posla, i tu će država, tko god pobijedi, imati kontinuitet. Karamarko, međutim, tu ima jednu prednost.
"Sjećam se jako dobro njegova radnog stila", kaže nam jedna bivša političarka, istaknuta članica jedne vlade, koja nastavlja:
"Nije volio raditi, to je istina. No on bi u kabinet uvijek postavio ljude koji raditi znaju i vole, i nije im se dalje miješao u posao. Takav je on. To nije loš model."
Milanović je također ostavio solidan prostor svojim suradnicima, katkad ostavljajući dojam da se jedino ne voli miješati u svoj posao. Životni su im stilovi jako različiti. Dok je Zoki casual šminker iz Peperminta i s mondenih strmina Obertauerna, gdje su skijali John Lennon, Paul Mc Cartney, Ringo Star i George Harrison, Karamarko je skromni ljubitelj košarke.
"On na sebi nekad nosi par stotina kuna vrijedno odijelo ili sat, njega to uopće ne zanima, strašno je skroman čovjek", kaže jedan njegov prijatelj.
Znanci Tomislava Karamarka govore da je on u stvarnosti mnogo bolji od onog Karamarka s javnih nastupa.
"Jedna je stvar nedvojbena: sve ove godine, bez obzira na kojim se pozicijama nalazio, ostajao je isti, a krug svojih prijatelja nije mijenjao. No jasno je da je preozbiljan i previše nesiguran u politici, pazi i važe uvijek što govori, pa ga često izusti i nešto što nikad ne bi izgovorio s nama za stolom."
Za šefa SDP-a Zorana Milanovića pak njegovi najodaniji prijatelji, šaleći se, kažu da im je on ko “burkatone”, buraz, brat, pravi prijatelj...
"Taj stvarno voli počastiti, zbilja nije škrt. Ali nevjerojatno je kako je pedantan, pravi perfekcionist. Analizira sto puta iznova svaku stvar, pa i onda kada kupuje bicikl, odijelo ili cipele. Na primjer, lud je za biciklima i zna svaki detalj, kad je proizveden, gdje... On je čovjek koji će ti pomoći, ali nekad jest tvrd, borben je, ma nema šanse da taj odustane. Njegova mora biti zadnja. S druge strane zbog toga nikad ne ide linijom manjeg otpora. No nježan je i brižljiv otac. Kad mu je nedavno stariji sin bio na maturalcu zvao ga je i pet puta na dan da vidi je li sve u redu... Stariji sin i on su istog karaktera. Sin je pravi sportaš, trenira hrvanje", kazuje nam doista blizak Milanovićev prijatelj.
Drugi njegovi prijatelji kažu i da je iznimno duhovit. No oni s kojima više nije u tako dobrim odnosima malo će korigirati tu tvrdnju:
"Možda i jest duhovit, ali nikad na svoj račun. Njegov je humor uglavnom ciničan i nije da baš usrećuje ljude njime", rekao je jedan sad već bivši Milanovićev prijatelj i dodao još jednu zanimljivu opasku:
"Šef SDP-a nikad, ali baš nikad, ne pleše. Ni na vrlo opuštenim partijskim druženjima on nije nimalo opušten. Nikad ga nismo vidjeli kako pleše. Uvijek je u nekom kutu s odabranima. Da je zub, bio bi kutnjak, ne bi bio očnjak", šali se.
Ovaj njegov bivši prijatelj upozorava na jednu crtu Milanovićeva karaktera, nimalo ugodnu kolegama.
"Ako u ured uđe netko koga on ne očekuje i koga smatra nedostojnim sebe, u stanju ga je potpuno ignorirati. Čovjek mu se obrati i on ne podiže glavu. Potrebno je i nekoliko puta ponoviti ‘Zorane, Zorane’ da bi te doživio. Uvjeravam vas da u Vladi nema niti jednog čovjeka koji će mu se usuditi reći da nešto ne čini dobro te da bi trebao drukčije, a kamo li mu prigovoriti. Raspoloženje nekih njemu bliskih ljudi ovisi o njegovu raspoloženju. Pojedinci su u stanju potpuno potonuti samo zato jer je on bio osoran. Ponekad se vode neke rasprave i one s njim uvijek moraju biti argumentirane. Ima strašno težak karakter pa vam ni more argumenata neće biti dovoljno da ga razuvjerite, jer je on odlučio da je to tako i tako. I ne može biti drukčije", objašnjava nam jedan bivši Milanovićev prijatelj.
Drugi koji s njim surađuju svakodnevno kažu da to nije točno te da Milanović uvažava tuđa mišljenja i uvijek je spreman na razgovor. Također tvrde da nikad nije bio doista neugodan prema svojim suradnicima, čak i kad su se vodile dinamične rasprave.
Prošle je godine šef psihijatrijskog odjela na Rebru Miro Jakovljević iznio Milanovićev psihoprofil za jedne dnevne novine. Dr. Jakovljević opisao je Milanovića kao čovjeka koji ne povezuje nego dijeli ljude.
"Ne bi se reklo da je radoholičar, osim kada je riječ o govorenju i pojavljivanju u javnosti. Verbalno je veoma jak, samo kada bi to povezao s realitetom i nekom jasnom strategijom opće dobrobiti. Ima velike sposobnosti, ali ne zna ih iskoristiti. Nije ni heroj ni kukavica i prilično je tvrdoglav. Često se predstavlja kao svetac, a povremeno nalikuje na avanturista", rekao je o premijeru dr. Jakovljević.
Ipak, sudeći prema riječima onih koji su mu bliski, Zoran Milanović prema kolegama pokazuje i onu pažljiviju, i emotivniju stranu karaktera. Za rođendane nazove kolege, čestita im na uspjesima, ako su teže bolesni provjeri kako se oporavljaju.
"Zoran je sfinga, no ono gdje se ipak vidi neka ljudskost, neki osjećaji u njemu jesu njegova djeca. Tijekom dana ih nazove, pita kako su, jesu li jeli, jesu li napisali zadaću", primijetili su Milanovićevi znanci.
O Karamarku pak za Express je progovorio dr. Milivoj Novak. Dvostruki su kumovi i Karamarka poznaje dugih dvadeset i pet godina. Kaže da nikad nije bio napuhan:
"Nikad u društvu nije pokazivao da misli kako je najpametniji i da on nešto najbolje zna", rekao je dr. Milivoj Novak, pedijatar, koji kao najveću Karamarkovu vrlinu ističe strpljenje.
Naime, kaže da ima strpljenja za ljude, zna ih saslušati pa i onda kada pričaju budalaštine. I to je ono čemu mu se divi. No ima i Karamarko osobina koje iritiraju druge ljude.
Najgori je, kaže, kad si umišlja da zna pjevati, a nema sluha. Svi mu govore da mu je bariton divan, ali ja mu kažem da ga nije lijepo čuti", smije se dr. Novak koji često sa šefom HDZ-a sjedne na pivo u gradu.
Tako su se i ljetos našli i nije se znalo koji je od njih živčaniji. Naručili smo, veli, pivo, šutjeli sat vremena i otišli kući spavati, a da gotovo riječ nismo progovorili.
"Ali zato smo se sutradan ponovno sastali i otišli na gala večeru u jednu konobu. Naručili smo dva tvrdo kuhana jaja i blitvu. Di ćeš bolje", kaže dr. Novak.
"Uf, koliko je novca taj podijelio i zaboravio da je dao", kaže dr. Novak.
Jedan drugi Karamarkov prijatelj svjedoči kako je ovaj opsjednut pobjedama u sportu:
"Sad zajedno igramo skvoš. Kad je dobre volje, pun energije, dođe i kaže: Danas ću te razvaliti. Srčan je u sportu, nema šanse da ti taj pusti. Prošli put sam ga dobio pa je tada rekao ‘Nisi dobio nego sam ti ja pustio’. Okrenuo je poraz u svoju korist", kaže Karamarkov prijatelj.
"Poznajem jako dobro jednog i drugog. Karamarko je čovjek s kojim bi svatko normalan sjeo, popričao, popio piće. Milanović nije baš takav, ne može sa svakim. Neki će reći da je asocijalan, ali ja mislim da su tu u pitanju ipak neki kompleksi, pa ih kompenzira tom arogancijom i bahatošću", kazuje nam jedan ugledni Zagrepčanin koji dobro poznaje obojicu.
"Na jednom događaju Milanoviću prilazi neki dobronamjeran postariji čovjek i predstavlja se, vrlo ga pristojno pozdravlja i ponizno kaže da je i on podrijetlom iz rodnog sela Milanovićeva oca, Glavica... Milanović mu uzvraća kako su njegovi Milanovići došli u Sinjsku krajinu u 17. stoljeću iz Bosne na poziv Venecije, pa kako mu je neki pradjed bio glavar u Glavicama, pa bio na izborima za Dalmatinski sabor u 19. stoljeću... On doista teško razgovara s normalnim ljudima. Pa sjetite se samo Gunje kad se ženi kojoj je sve stradalo u poplavi požalio da je i njemu u stanu pukla cijev. Eto, to vam je Zoran Milanović, nije to nikakav gaf, nesmotrenost ili nesnalaženje..."
"Karamarko je u stvarnosti jedan čovjek, a u javnim nastupima sasvim druga osoba. Njegov grč i njegova trema su jasno vidljivi. Pa to ga košta i u politici, mogao je otpočetka igrati posve gospodski, bez suvišnih emocija i suvišnih ideologija, sigurno bi mu bilo puno lakše. No očito ga je netko pogrešno savjetovao", objašnjava nam jedan od ljudi koji nemaju visoko mišljenje o Karamarku kao političaru, ali ga dobro znaju i cijene kao čovjeka.
Posve je jasno da Karamarko daleko nadmašuje Milanovića u običnim situacijama bez kamera i obratno. O tome svjedoče i anegdote ljudi koji ih dobro ili tek površno poznaju:
"Jednom sam ušao u kemijsku čistionicu, noseći neku košulju, i ostao zatečen vidjevši Milanovića kako stoji kraj pulta i predaje svoje odijelo na čišćenje. ‘Ha, dokle je došlo da premijeri sami nose odijela na čišćenje’, rekao sam mu sa smiješkom, nadajući se da ću vidjeti neko normalno i simpatično lice. No ništa od toga. Učinilo mi se da je izustio nešto kao ‘ha’, pa pogledao prema stropu, kao da se pita zašto mu se ovaj pripadnik običnog puka uopće obraća."
Zorana Milanovića je otac Stipe prikazao kao čovjeka koji znatno više od žena voli knjige.
"Mlađi sin je, rekao je Stipe Milanović u biografiji koju je napisao Robert Bajruši, stalno švrljao i još kao 17 godišnjak dovodio djevojke koje bi prenoćile kod nas u stanu, dok je Zoran bio sušta suprotnost. Oduvijek je bio ozbiljan, jako je volio čitati, ali cure ga baš nisu zanimale i, iskreno govoreći, ne bi me čudilo da mu je Sanja prva", šeretski je opisao zavodničku karijeru svojega starijeg sina...
Malo se zna da je krsno ime Zorana Milanovića Marijan, i da ga je majka potajice krstila u crkvi, pa prije vjenčanja nije morao ići na tečaj za vjerske analfabete i novopridošlice.
Za mladosti se tukao s Čarugom, ali ne pravim nego nekim kvartovskim štemerom. I danas voli sučeljavanja, ali na domaćoj sceni nitko mu ne želi izaći na dvoboj, jer je sam postao štemer, no njegova vlada ipak je pomogla siromašnima.
