Slovenskog kantautora Zorana Predina (1958.) ne treba posebno predstavljati: glazbenik i pisac, intelektualac i mislilac, roker i šansonijer, romantičar i cinik, autor obožavanih ljubavnih balada, sarkastični šaljivdžija i nepopravljivi provokator, u više od 40 godina karijere Predin je bio i ostao autentično svoj, umjetnik prepoznatljive crnohumorne poetike, britka jezika i nekonvencionalna nastupa, autoironični glasnogovornik urbane kulture naših prostora, autohtoni kulturni antropolog bez dlake na jeziku. Objavio je dosad 41 autorski album i četiri zbirke uglazbljenih tekstova (“Praslovan”,”Sonček je”, “Brez kravate in vezalk” i “Poljub, ki riše ustnice”), skladao glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka, preko jazza, popa, šansone i folka do gypsy swinga i nastupao po cijelom svijetu. Nakon zbirke anegdota “Druga žena u haremu” i zbirke kratkih priča “Glavom kroz zid”, u izdanju Frakture izašao mu je roman “Mongolske pjege”, povijesno-romantična pikarska avantura kojom se pjesnik i tekstopisac otisnuo u zrele spisateljske vode, u knjizi slojevite priče, pomno razrađene strukture, čitavim dijapazonom emotivnih registara i bogatim nizom dobro promišljenih likova uklopljenih u kompleksnu cinično-aluzivnu potku u kojoj prošlost i sadašnjost jedno drugome postaju crnohumorno blizanačko lice i naličje. U kakvoj su vezi turska osvajanja, nedavna jugoslavenska socijalistička prošlost i grad u Dalmaciji? Na koji je način nasljeđe Sulejmana Veličanstvenog povezano sa zrakoplovnom nesrećom na Korzici 1981.? Na kraju, koje veze ima prsten s očima? Povodom prijevoda njegove knjige na hrvatski, koji potpisuje Jagna Pogačnik, s jednim od najvećih umjetničkih imena naših prostora razgovaramo o njegovom romanesknom prvijencu, glazbi, Sloveniji jučer, danas i sutra, ali pomalo i o stvarnosti koja nas okružuje zato što ionako, ako je vjerovati piscu, “samo fikcija može biti vjerojatna - stvarnost nikad”.
Express: Ova knjiga pisana je u jednom novom i drugačijem, čak bih se usudila reći književno zrelijem, ozbiljnijem registru od vaše prethodne, uglavnom ciničnim humorom protkane proze. Svako poglavlje neka je vrsta književnog produžetka, reference ili moguće interpretacije informativnog citata kojim počinje. Tu su i dvije paralelne priče koje se odvijaju u razmaku od 500 godina i na kraju spajaju u jednu. Koliko ste dugo promišljali ovaj roman? Što vam je bilo važnije, priča ili njezina struktura? Koliko su ove priče osobne?
Sve su priče osobne, intimne i istovremeno univerzalne: karakteri i sudbine imaju se sklonost ciklički ponavljati kroz povijest - ljudi vole, preziru, hvale, mrze i lažu na isti način. A kako znamo da svaka fikcija ima barem neke izvore u osobnom životu autora, i u ovom je romanu desetak posto autobiografskih crtica koje sam raspodijelio među svojim fiktivnim likovima. Kao i u kratkim pričama, u ‘Mongolskim pjegama’ volim stvarati nemoguće, ali zato ništa manje zanimljive i vjerojatne situacije između stvarnih povijesnih ličnosti i mojih izmišljenih junaka. Tu stvarni povijesni likovi žive s fiktivnima pa se tako u međusobno isprepletenim zanimljivim i neočekivanim situacijama dobro provode i loše završavaju. Kako sam svojevremeno radio puno glazbe za film, odabrao sam filmski jezik kao modus pričanja ove priče - roman sam pisao s idejom da ga se čita kao da se gleda film. Trebalo mi je gotovo pola godine da pažljivo osmislim priču, kojoj upravo struktura daje dodatni kredibilitet: pojedina poglavlja počinju citatima koji služe kako bi namjerno zaveli čitatelja, i koji ga tjeraju da čita dalje, a da bih održao dobar tempo, fizičke opise likova i prostora namjerno sam sakrio u dijaloge. Kritika je rekla da se roman čita u dahu. To je dobro.
Express: Vaše je pisanje lišeno ideologije, ali ne i ciničnog odmaka, ateist ste koji piše o vjeri, no nemam dojam da se u ovom romanu kritički bavite demagogijama ili donosite moralne presude?
Moj najveći spisateljski uzor je Dostojevski. Volim vjerodostojnu, dobru priču, provokaciju, crni humor i eros. Krimiće i znanstvenu fantastiku prepuštam drugima. Od književnosti tražim neku novu, originalnu dodanu vrijednost: način pričanja, izbor teme, dramaturgiju likova. I što je najvažnije: priča može biti bilo kakva, ali ne smije biti dosadna. To je kod pisanja moj osnovni kredo. Kao autor izdižem se iznad komentiranja ili bilo kakvog favoriziranja. To prepuštam čitatelju - bavljenje demagogijama bilo bi gubljenje prostora i vremena. No što se ateizma tiče, priznajem da se jako brzo pretvorim u agnostika čim mi se djeca razbole ili kad se zaljulja avion na visini od deset tisuća metara.
Express: Može li umjetnost u tom smislu za vas imati i terapeutsku ulogu?
Ne. U fazi pisanja, ja sam istovremeno i pacijent i terapeut. I vojskovođa likova kojima krojim sudbinu. Ipak, priznajem da se već dogodilo da mi je lik iz romana sam predložio kako bi on htio odživjeti svoj život. Svidjelo mi se pa sam njegovu ideju prihvatio.
Express: Posve suprotno od protagonista vaše popularne pjesme ‘Pridi k meni’, gdje strastvena ljubav ostaje romantični nedosanjani san, ovdje kao da ste odlučili gurnuti svoje likove ravno u ralje realizirane strasti - pa se odmaknuti i promatrati što će im se dogoditi i kako će završiti. Nepopravljivi romantik u vama povlači se pred okorjelim cinikom? Iako na kraju kao da namjerno malo umanjujete dojam, dodvoravate se čitatelju obećanjem optimističnije budućnosti... Trik pisca s figom u džepu?
Kantautor ostaje romantičar, dok je pisac cinik. Zajedno su zanimljivi, zabavni i duhoviti. I što je najvažnije, nisu dosadni. Slijedio sam misao da je svaka prava priča - ljubavna priča. No glavni naglasak stavio sam na odgovornost u ljubavnom odnosu u kojem nitko nije sam. Ako ne napraviš sve da bi realizirao ljubav, ne upropastiš samo sebe, nego uvijek i onog drugog, onog kojeg ne voliš dovoljno ili nemaš hrabrosti voljeti dovoljno. Nemaš muda, ako hoćete. U ljubavi uvijek dobivaju ili gube dvije osobe. Sebičnost nema opravdanja.
Express: Znači li to da vaši protagonisti nemaju muda, jer tako silno nastoje izbjeći preuzimanje odgovornosti, nekako umaknuti životu, skloniti se? Ili je njihova snaga upravo u njihovim slabostima?
Grozno, zar ne? Slabosti su slikovitije i zanimljivije od dobrih osobina. Koga dira priča o sretnom životu?!? Šalim se. Kombinacija različitih boja uvijek je izazovnija od monotonije jedne jedine. Osjećaji se kroz povijest nisu promijenili. Ljudi vole i mrze na isti način.
Express: Ljubav i mržnja u vašem se romanu perpetuiraju po transverzalnoj liniji prijenosa transgeneracijskih trauma. No ipak je to knjiga o snazi gena. Genetika ili odgoj?
Odgoj. Genetika obično služi za opravdanje tamnijih strana nečijeg karaktera. Osim u sportu. U sportu genetika ima ponekad i pozitivnu ulogu.
Express: Obitelj je jedna od tema ove knjige - obiteljski ste čovjek, vaša djeca i sama su već upisala neke umjetničke uspjehe. Na što ste kao otac najponosniji? Koja je vaša formula uspješnog roditeljstva?
Općenite formule nema. Svaka je obitelj svemir za sebe. Najponosniji sam na to da su moja djeca zdrava, da dobro rade ono što vole i da su u tome vrlo uspješna.
Express: Hoće li nam otkriti što su ‘mongolske pjege’?
To je naslov mog romana. To je tajna koja se otkriva na kraju i objašnjava sve do tada pročitano. Mongolske pjege su udica na koju se sa zadovoljstvom hvata naša radoznalost.
Express: Već pišete sljedeći roman. Znači li to da postajete sve više prozaik nego pjesnik? Odgovaraju li više senzibilitetu pjesnika - u vremenima u kojima živimo - duže forme?
Da se izrazim sportskim rječnikom, priznajem da sam u dobroj spisateljskoj formi. Kad je izbila epidemija, iznenada se pojavio veliki višak vremena koji sam iskoristio za pisanje novog romana, ali i za pisanje novih pjesama. Pisanje proze je pravi praznik prema pisanju tekstova. Kad pišete tekst koji ćete uglazbiti, možete koristiti maksimalno možda pedesetak riječi. Kad pišete prozu - na raspolaganju su vam sve riječi ovoga svijeta. Kantautor je dobio društvo pisca.
Express: Stjecajem okolnosti, razgovaramo netom nakon smrti jednog od najvećih kantautora naših prostora, Đorđa Balaševića. Čitava regija ujedinjena je u osjećaju praznine i boli nakon odlaska ‘Panonskog mornara’. Mnogi tvrde da je tek s njegovom smrću umrla Jugoslavija. Kako ste vi primili vijest o tome da je COVID-19 odnio život tog velikog pjesnika duše? Kad smo posljednji put razgovarali, pričali smo o tome kako izgleda svijet bez Arsena. Sad se postavlja pitanje kako će izgledati svijet bez Đoleta?
Nakon smrti druga Tita, Đoletov je odlazak možda posljednji put probudio duhovni prostor bivše Jugoslavije u pozitivnom, poetskom, kantautorskom smislu, bez političke jugonostalgije. Mnogi aktualni političari koji sebe smatraju zaslužnim borcima za slobodu svojih zarobljenih naroda neće nikad izazvati toliko iskrenih osjećaja s kojima su ljudi u trenu u stanju preskočiti sve nacionalne, jezične, vjerske i političke razlike. Arsenov je odlazak napravio cunami u regionalnim umjetničkim krugovima, dok je Đole ostavio dubok intimni trag u podsvijesti brojnih generacija srodnih duša bivše države. Iznenađenje je veliko. Nitko nije očekivao da će Đoletov odlazak tako jasno pokazati koliko je providan i lažan dežurni populizam u našim sredinama.
Express: COVID je nedavno odnio i život Damira Kukuruzovića, s kojim ste dosta surađivali i nastupali...
Damirova smrt mi je još toliko nestvarna da se jednostavno ne mogu suočiti s činjenicom da ga fizički više nema. Zbog zabrana nisam bio na sprovodu u Sisku, što mi je teško palo. Ovih dana u Kastvu vježbam s novim bendom s kojim ću snimiti deset svojih novih autorskih pjesama. Jedna od njih je pjesma za Damira. Ostale su neke nježne, neke glasne i zajebantske, neke sjetne, druge opet pune optimizma. Bit će to gitarski album, bez klavijatura. Povratak korijenima u blues i prvi put u plesne ritmove. Jedva čekam da ih snimimo i pošaljemo u uši naše publike, snimanje novog albuma s bubnjarom Tončijem Grabušićem i njegovim riječkim bandom zakazano je za sredinu ožujka u studiju G.I.S.
Express: Što je s koncertnim planovima?
U subotu, 13. ožujka, održat ću on-line koncert najljepših Arsenovih pjesama u Cankarjevu domu, a na ljeto me s Lačnim Franzom čekaju promotivni koncerti prošlogodišnjeg live albuma ‘Tu smo - vaši smo!’. Još će biti veselo! (Nadam se...)
Express: Kad biste sad svodili račune s vlastitim životom, što biste rado da ste napravili drugačije?
Neke bih gluposti koje sam napravio drage volje ispustio iz svoje biografije, ali uglavnom ne bih ništa mijenjao. Opet bih bio kantautor, možda dvadeset centimetara viši, pa bih svojevremeno bio i učinkovitiji košarkaš. Naučio bih više stranih jezika i bolje svirao gitaru. I to je to.
Express: Početkom mjeseca počela su masovnija cijepljenja stanovništva diljem svijeta protiv COVID-a. Srbija se okrenula ruskim i kineskim partnerima i među najuspješnijima je u Europi. Kako napreduje kampanja u Sloveniji? Jesu li Slovenci skeptični prema cjepivu? Jeste li se vi cijepili?
Ja bih se jučer cijepio, da sam na redu. Negativan stav spram cijepljenja posljedica je loše, nestručne komunikacije aktualne vlade. Idealizirana slika Slovenije stvorena još u doba zajedničke države više nema veze sa stvarnošću: sadašnja vlada krajnje desnice vraća nas u tridesete godine prošlog stoljeća. Prvi smo u svijetu po broju žrtava i drugi po broju zaraženih na sto tisuća stanovnika. Epidemija prvenstveno služi za punjenje džepova, civilni protesti zbog zaštitnih mjera strogo su zabranjeni. Vlada uništava pravnu državu.
Express: Premijer Janez Janša u svojevrsnom je ratu sa slovenskim medijima, a Europska komisija nedavno je osudila njegov pritisak na novinare. Janša istodobno tvrdi da su mediji u Sloveniji ‘podčinjeni interesima ljevice’. Slažete li se s tom ocjenom?
Ne. Ovih dana Europa prepoznaje njegovo pravo lice.
Express: Čini se ipak da su se od dolaska Janše na mjesto premijera odnosi vlada Slovenije i Hrvatske znatno popravili i da se o otvorenim pitanjima razgovara na puno smireniji način?
Pričekajte da počne nova predizborna kampanja!
Express: Pa zar nas čak ni ova pandemija nije ničemu naučila, zajedništvu barem? Sve je uvijek isto, ništa se ne mijenja?
Bojim se da ne. Sve će se brzo vratiti na staro. I za fašizam smo mislili da se neće više nikad ponoviti, no danas se ponovno budi na krilima zloupotrebe slobode govora. Doslovno. Civilno se društvo mora što prije zauzeti za to da se ustavom zabrane anonimni komentari u medijima. Očito je da je to jedno uzgajalište zla koje trumpisti svih boja iskorištavaju za svoj populizam.
Express: Za vas kažu da ste kroničar stvarnosti - umjetnik koji ‘jednostavno živi i prenosi ono što vidi i čuje’. Što je to što vidite i čujete kad sad pogledate oko sebe?
Isto, kao vi i svi ostali. Veliku pobjedu ignorancije i primitivizma.
Express: Koliko se urbana proleterska Slovenija iz koje ste potekli danas promijenila i što je postala?
Smanjila se i sakrila u egzotične intelektualne sredine. Ruralno je na krilima populizma preuzelo kormilo. Urbano se stidljivo krije po podrumima i tavanima te piše dnevnike.
Express: Završimo ovaj razgovor s početkom: knjigu otvarate mudrom misli ‘nepoznata autora’, ‘samo fikcija može biti vjerojatna - stvarnost nikada’. Što kaže okorjeli skeptik u vama, kakva nas budućnost (vjerojatno) čeka?
Okorjeli skeptik se trenutačno krije od Optimista koji je, ohrabren skorim izlaskom ‘Mongolskih pjega’ i novog albuma, preuzeo vlast. Nema odmora dok traje obnova. Živjelo proljeće!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
desničari su zločesti