Na vrhu top liste Instituta hrvatske glazbe (IHG) koji prati radijski airplay novih domaćih singlova izmjenjuju se Massimo i Vatra.
U isto vrijeme Josipa Lisac ima hit mjeseca na top listi mreže Hrvatskog radija.
Međutim, IHG to ne bilježi, njegov sustav play control pokazuje kako se Josipin singl “Tu“ na kraju kolovoza ne nalazi čak ni u top 40 pa smo izgleda opet daleko od relevantnoga nacionalnog charta i pouzdana pokazatelja čije se pjesme najviše vrte ovog ljeta.
Top lista IHG-a ne otkriva ni gdje su zapeli Nina Kraljić, Ema Gagro i Marin Jurić-Čivro, ali ispada da nitko od njih neće dočekati kraj ljeta u top 40.
Pobjednica i dvoje finalista hrvatskog “The Voicea” osvojili su ugovore s regionalnom podružnicom Universala i već u lipnju objavili debitantske singlove.
Izdavač je očito kalkulirao kako će se euforija iz rekordno gledanog TV showa obilno preliti u radijski eter pa je požurio s promocijom.
Nina je s pjesmom “Zaljuljali smo svijet“ momentalno prva na top listi Radio Dubrovnika, Marinov singl “Dobro jutro svima“ došao je do vrha na chartu Radio Istre i to je sve što se zasad može istaknuti.
Možda zastupljenost na radiju više nije pravo mjerilo popularnosti pošto Nina, Ema i Marin pripadaju YouTube generaciji i u njoj pronalaze najbučnije navijače. Samo s prvim singlovima ni tamo nisu postigli očekivane brojke.
Na YouTubeu njih troje zajedno imaju dvostruko manje klikova od najmlađe hrvatske cajke Petre Kovačević.
Premalo za brend najjače globalne diskografske korporacije koja se upravo kroz “The Voice” aktivno umiješala u hrvatsku pop-glazbu.
Koncept televizijskog talent showa diskografima u velikoj mjeri pojednostavljuje potragu za novim glasovima.
U američkim, britanskim i skandinavskim primjerima spona s diskografskom industrijom funkcionira gotovo besprijekorno, a otkrivene talente čekaju autorski i producentski timovi provjereni na aktualnim hitovima.
Ako se zalomi da su najtraženiji hitmakeri rasprodani, hitro će uskočiti neki autorski wunderkind poput Emeli Sande koja je još kao tinejdžerica istesla naramak pjesama za druge izvođače, ali je pjevačku karijeru započela u dvadesetčetvrtoj pošto su roditelji tražili da najprije završi fakultet.
Hrvatska diskografija nije imala takvo kreativno zaleđe ni u mnogo boljim godinama. Miroslav Lilić je već potkraj ‘90-ih upozorio Croatia Records na pomanjkanje mladih autora i bio je 100% u pravu.
Zdenka Runjića i Đorđa Novkovića koji su uzdržavali pola komercijalne pop-produkcije do danas nitko nije uspio zamijeniti.
Universal je za svoje nove pulene unajmio autore i producente (o)srednjeg dometa, što nije nikakav promašaj nego konačna potvrda da na domaćem glazbenom tržištu osim Huljićeve manufakture nema jačih potencijala za proizvodnju hitova prema narudžbi.
Nina Kraljić debitirala je pjesmom Tihomira Preradovića koji je u novije vrijeme najviše radio za Ninu Badrić i Jacquesa Houdeka, a uglazbio je i brojne televizijske reklame.
Prijeratni alternativci možda će se sjetiti kako je Tihomir u mladosti producirao i singlice zagrebačkih garažnih rock-bendova Gregor Samsa i Sin Albert, ali u njegovoj tridesetogodišnjoj karijeri ništa se ne podudara s art pop ambicijama Nine Kraljić.
Pjesma “Zaljuljali smo svijet“ izdaleka podsjeća na kantautorske radove Bat For Lashes, Zole Jesus i još nekih mladih sljedbenica velike art pop dive Kate Bush, no to su cure koje u svakom izlasku na scenu paze na umjetnički dojam i nikad ne surađuju s producentima reklamnih jingleova za pivo i čokoladu.
Tihomir Preradović je solidan zanatlija iz potpuno drukčijega glazbenog svijeta i Nina Kraljić s njegovom pjesmom neće ništa zaljuljati. Autorskog džokera u prvom pokušaju nije izvukao ni Marin Jurić-Čivro.
Dok je na telki pjevao Hozierov soul hit „Take Me To Church“ bilo je posve jasno da ima izniman vokalni potencijal za tvrđu rokersku spiku i da bi se uklopio u dobro postavljen hard’n’heavy rock bend.
Ništa od toga ne čuje se u pjesmi “Dobro jutro svima“ koju je za njega napisao Ivan Dečak. U Preradovićevu estradno-marketinškom svaštarenju s vremenom se neizbježno razvila sposobnost kameleonske prilagodbe najrazličitijim glazbenim matricama pa se “Zaljuljali smo svijet“ doista ne može iz prve prepoznati kao njegova pjesma.
Ivan Dečak imao je drukčiju i znatno suženu autorsku putanju. Sve njegove poznate pjesme napisane su za Vatru pa tako i “Dobro jutro svima“ zvuči kao da je u zadnji čas ispala s popisa za njihov novi album.
Dubliranje bi moglo imati pokriće da je Vatra jako popularan bend, ali neumjereno velik publicitet još nije opravdan masovnom podrškom publike.
Ako Vatra u listopadu napokon uspije osvojiti mali Dom sportova to će prije svega biti priznanje za petnaestogodišnju upornost. Marin nema toliko vremena i njemu nitko neće osigurati privilegij kakav je imala Vatra da nakon slabo zapaženog debitantskog albuma može promijeniti izdavačku kuću i resetirati karijeru.
Danas su domaći izdavači mnogo oprezniji s debitantima. Početna selekcija je oštrija, a tko se uspije probiti, odmah upada u zamršeni medijski labirint koji usporava promociju novih faca na sceni.
Ultimativni jugoslavenski tinejdžerski superstar iz ‘80-ih Saša Lošić ustvrdio je kako je za uspješno lansiranje Plavog orkestra bio dovoljan jedan nastup u zagrebačkom “Nedjeljnom popodnevu” kod Saše Zalepugina dok se danas u promotivnoj kampanji mora pokriti nepregledno mnoštvo medija.
Ako nije riječ o cajkama koje mogu istaknuti neke druge atribute, najsigurniji način za prvi prolazak kroz labirint je prava pjesma, a Marin je, nažalost, nije dobio u “Dobro jutro svima“.
Ema Gagro ima još manje izgleda da u početnim krugovima na estradi projuri naprijed. Singl “Trebaš mi“ zvuči kao da se nije baš dobro razumjela sa svojim producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem.
Pseudoafrički bubnjevi uglavnom smetaju njezinu vokalu i pjesma nigdje ne prolazi kao hit. Međutim, Emina interpretacija nastupnog singla je prirodnija i opuštenija nego Ninina i Marinova. Dok su oni morali nabrzinu uskočiti u tuđu obleku, Ema je svoju sama skrojila i odvažno se predstavila kao kantautorica.
To gotovo nikome ne upali iz prve, ali na dulji rok lako se može pretvoriti u stalnu prednost. Pop-rock pjevačice i pjevači za svaku novu akciju traže autorsku potporu i na tržištu rijetko dobiju sve što su željeli.
Kantautorice i kantautori oslanjaju se na vlastite resurse i samostalno odlučuju kad će ih aktivirati. Od producenta međutim traže potpuno razumijevanje kantautorskih zamisli što Ema nije dobila u “Trebaš mi“.
Dakle, tri sjajna vokala, silan publicitet osiguran kroz “The Voice”, najjača izdavačka kuća u regiji, nevelika konkurencija u novoj domaćoj pop-produkciji, ali nitko neće imati hit kakav je izbacila Petra Kovačević. Zato što je ovo vrijeme cajki, a sve drugo služi samo za zavaravanje da nije tako crno?
Najezda cajki bila je jednako realna i opasna prijetnja prije desetak godina kad su se na estradu iskrcali finalisti Super Nova Music Talentsa.
S udruženom logistikom Nove TV i Croatia Recordsa na turneji su punili najveće dvorane u Hrvatskoj i u rekordnom roku izbacivali debitantske albume iza kojih je ostala samo jedna nedoumica jer se nije znalo je li veći fijasko pretrpio gromoglasno najavljivani prvijenac Rafaela Dropulića ili jedini album Nere Stipčević koja je ubrzo skužila da se ne snalazi na estradi i prešla u glumište HNK.
Natali Dizdar je opasno kasnila s početkom karijere i prvi album je objavila tek godinu i pol dana nakon talent showa u kojem nije čak ni pobijedila.
Vjerojatno danas nitko u domaćoj diskografiji ne bi imao toliko strpljenja za pretvrdoglavu debitanticu kao što je u njezinu slučaju pokazao Đorđe Novković.
Angažirao je gotovo sve koji su se tada zatekli u kombinacijama Croatia Recordsa od Matije Dedića do Mire Buljana, ali rezultata nije bilo.
Iznimno talentirana mlada pjevačica možda još nije znala što hoće, ali stalno je pokazivala što neće i obeshrabrila sve pokušaje suradnje unutar kuće. U posljednjem manevru Novković je produkciju prepustio Cokiju iz Jinxa, a on je okupio autore drukčijeg pop-senzibiliteta na koje Croatia Records nije računala.
Natali Dizdar debitirala je s jednim od najboljih domaćih pop-albuma u prošlom desetljeću i na njemu je izgradila trajno stabilnu pjevačku karijeru.
Za održavanje interesa publike i sponzora koji je prate na eksluzivnim gažama danas joj je dovoljan i jedan dobar, mjesecima aktualan singl kao što je “Iluzionist“.
Od svih pobjednika i finalista pjevačkih nadmetanja pred domaćim televizijskim auditorijem kojima je netko obećao da će postati pjevačke zvijezde Natali je jedina snimila pjesme koje će se pamtiti, a njezin prvi hit “Ne daj“ već se može proglasiti hrvatskim pop-evergreenom. Nina, Ema i Marin zasad nemaju takve adute.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nina ima glas za Lepetije Zagorje zelene,Mura tiho šumila i td. u nekom od KUD-a.Kako je Željko uspio nažicat pobjedu to mnogima nije jasno.