Dva mjeseca prije nego što su ruski tenkovi krenuli na Ukrajinu, Vladimir Putin postavio je Zapadu ultimatum koji je mogao iz temelja promijeniti sigurnosnu kartu Europe. Tražio je da NATO povuče svoje snage i naoružanje na položaje iz 1997. godine, prije velikog proširenja Saveza prema istoku. Bio je to zahtjev koji bi pogodio gotovo cijelu istočnu Europu, uključujući Hrvatsku, Poljsku i baltičke države. Zapad ga je odbio, a Rusija je u veljači 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu. Gotovo pet godina, stotine tisuća poginulih i razoreni ukrajinski gradovi poslije, Putin ponovno traži isto. Prema informacijama koje su procurile s ovotjednih pregovora iza zatvorenih vrata u Abu Dhabiju, ruski predstavnici izaslanicima američkog predsjednika Donalda Trumpa ponovno su iznijeli zahtjeve iz prosinca 2021. godine, u pojedinim slučajevima čak doslovno istim riječima, piše New York Times. Moskva, dakle, ne pregovara samo o završetku rata u Ukrajini. Pokušava otvoriti pitanje budućnosti čitavog europskog sigurnosnog poretka.
Za Putina bi prihvaćanje takvih zahtjeva značilo ostvarenje cilja koji ruska vojska nije uspjela nametnuti ratom: ograničavanje vojne prisutnosti NATO-a u državama koje su Savezu pristupile nakon 1997. godine. A ključnu ulogu u tome mogao bi imati upravo Donald Trump. Američki predsjednik već godinama propituje obveze Washingtona prema europskim saveznicima. Njegove kritike usmjerene su ponajprije na nedovoljna europska izdvajanja za obranu i činjenicu da je američka vojska desetljećima nosila velik dio tereta europske sigurnosti. U ožujku 2025. ponovno je poručio da Sjedinjene Države ne bi trebale automatski štititi članice koje ne izdvajaju dovoljno novca za obranu. Kremlj sada pokušava iskoristiti pregovore o Ukrajini kako bi od SAD-a dobio mnogo više od dogovora o prekidu vatre. Sjevernoatlantski savez osnovan je 1949. godine kako bi spriječio novi veliki rat u Europi. Njegova je temeljna zamisao jednostavna: napad na jednu članicu smatra se napadom na sve. Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora nije automatska objava rata, ali svaku članicu obvezuje da napadnutoj saveznici pruži pomoć koju smatra potrebnom, uključujući i moguću uporabu oružane sile. U praksi je upravo američka vojna moć, osobito nuklearni arsenal, desetljećima bila najvažnije jamstvo vjerodostojnosti te obveze.
Putinov cilj: NATO bez američkih jamstava
Za Moskvu NATO nije samo vojna organizacija nego i glavna prepreka obnovi ruskog utjecaja u istočnoj Europi. Nakon raspada Sovjetskog Saveza države srednje i istočne Europe počele su ulaziti u zapadni vojni savez. Poljska, Češka i Mađarska postale su članice 1999., a 2004. pridružile su im se baltičke države, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska. Hrvatska i Albanija ušle su 2009., Crna Gora 2017., Sjeverna Makedonija 2020., Finska 2023., a Švedska 2024. godine. Za države koje su pristupile NATO-u članstvo je bilo sigurnosno jamstvo protiv mogućih prijetnji. Rusko vodstvo, međutim, širenje Saveza prikazuje kao prijetnju vlastitoj sigurnosti. Upravo se taj sukob različitih pogleda na europski sigurnosni poredak nalazi u središtu današnjeg geopolitičkog nadmetanja.
U prosincu 2021., dva mjeseca prije početka ruske invazije na Ukrajinu, Moskva je Sjedinjenim Državama i NATO-u dostavila prijedloge sigurnosnih sporazuma kojima je tražila dalekosežna ograničenja vojnih aktivnosti Saveza. Među zahtjevima bilo je i povlačenje određenih vojnih snaga i naoružanja s područja država koje su NATO-u pristupile nakon 1997. godine. To bi značilo dramatičnu promjenu sigurnosnih odnosa u Europi. Rusija je iste zahtjeve ponovno otvorila na pregovorima u Abu Dhabiju. Moskva traži pravno obvezujuća ograničenja prisutnosti NATO-ovih snaga i infrastrukture u novijim članicama Saveza. Takav zahtjev ne podrazumijeva nužno formalni izlazak tih država iz NATO-a, ali bi mogao znatno oslabiti njihovu sposobnost obrane i savezničku vojnu prisutnost na istočnom krilu.
Najveći ruski uspjeh mogao bi doći bez ispaljenog metka
Kada bi Sjedinjene Države odlučile znatno smanjiti svoju vojnu prisutnost u Europi, za Kremlj bi to predstavljalo važan strateški dobitak. Američke snage imaju ključnu ulogu u obavještajnim aktivnostima, protuzračnoj obrani, logistici, strateškom transportu i nuklearnom odvraćanju. Europske vojske posjeduju značajne sposobnosti, ali ne mogu sve američke kapacitete brzo i jednostavno zamijeniti. Trump pritom ne mora formalno povući SAD iz NATO-a da bi se odnosi promijenili. Dovoljno bi bilo smanjiti broj raspoređenih vojnika, preispitati raspodjelu vojnih kapaciteta ili izraziti nejasan stav o tome pod kojim bi uvjetima Washington priskočio u pomoć napadnutoj članici. Za vojni savez koji svoju učinkovitost temelji na odvraćanju, politička neizvjesnost može postati ozbiljan sigurnosni problem.
Američka administracija već je 2025. razmatrala promjene rasporeda vojnih snaga u Europi. Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker tada je rekao da će se o mogućim promjenama razgovarati sa saveznicima kako se ne bi stvorile sigurnosne praznine. Istodobno je američki ministar obrane Pete Hegseth upozoravao da se Washington zbog globalnih strateških prioriteta više ne može primarno usredotočivati na europsku sigurnost.
Može li Trump uopće izvesti SAD iz NATO-a?
Potpuno američko povlačenje iz NATO-a bilo bi znatno složenije od predsjedničke odluke o premještanju vojnika. Američki Kongres 2023. godine usvojio je zakonsku odredbu prema kojoj predsjednik ne može samostalno povući Sjedinjene Države iz Sjevernoatlantskog ugovora bez odobrenja dvotrećinske većine Senata ili posebnog zakona Kongresa. No politički i pravni spor oko napuštanja Saveza ne bi spriječio predsjednika da koristi niz drugih ovlasti. Washington može mijenjati vojni raspored, ograničavati određene oblike suradnje ili inzistirati na drukčijoj raspodjeli obveza među saveznicima. Takve odluke ne bi značile formalni kraj NATO-a, ali bi mogle promijeniti njegovu stvarnu sposobnost odvraćanja Rusije.
Upravo je zato odnos Trumpa i Putina toliko važan. Ruski predsjednik nastoji ishoditi promjene sigurnosne arhitekture Europe, a američki predsjednik traži drukčiju podjelu vojnih i financijskih obveza. Njihovi ciljevi nisu isti, ali pojedine odluke mogle bi imati slične posljedice. To ne dokazuje da Trump želi ostvariti ruske ciljeve niti da s Putinom koordinira slabljenje Saveza. Riječ je o mogućem preklapanju političkih učinaka, a ne o potvrđenom zajedničkom planu.
Što to znači za Hrvatsku?
Hrvatska se nalazi u skupini država koje su postale članice NATO-a nakon 1997. godine, što znači da bi ruski zahtjevi za ograničavanjem savezničke vojne prisutnosti mogli imati posljedice i za hrvatsku sigurnost. Ipak, povlačenje savezničkih snaga i infrastrukture ne bi značilo automatski prestanak članstva Hrvatske u NATO-u. Za Hrvatsku su važni sigurnost Jadrana, stabilnost jugoistočne Europe, saveznički sustavi protuzračne obrane i mogućnost brzog dolaska pomoći u slučaju ozbiljne krize. U sustavu kolektivne obrane manje države dobivaju pristup vojnim sposobnostima koje same teško mogu razviti ili održavati.
Slabljenje američkog angažmana zato bi otvorilo pitanja o sposobnosti europskih država da preuzmu veći dio odgovornosti za sigurnost kontinenta. Europska unija posljednjih godina povećava ulaganja u obrambenu industriju i vojnu infrastrukturu, ali problem nije isključivo u novcu. Potrebni su vrijeme, industrijski kapaciteti, zajedničko planiranje i politička suglasnost. Istodobno, NATO nije ostao pasivan. Europske države posljednjih su godina povećavale vojne proračune, a Finska i Švedska ulaskom u Savez dodatno su promijenile sigurnosnu situaciju na sjeveru Europe. Unatoč ruskim nastojanjima da ograniči širenje NATO-a, invazija na Ukrajinu pridonijela je proširenju Saveza na dvije nove članice.
Najveća opasnost je sumnja među saveznicima
Vojna snaga NATO-a ne proizlazi isključivo iz tenkova, zrakoplova, nosača zrakoplova i nuklearnih bojevih glava. Ona proizlazi iz političkog uvjerenja da će članice reagirati zajedno. Ako Moskva vjeruje da bi napad na jednu članicu gotovo sigurno izazvao odgovor cijelog Saveza, trošak takve operacije postaje iznimno visok. Ali ako počne sumnjati u jedinstvo saveznika, raste opasnost od pogrešne procjene. Takva pogrešna procjena ne mora odmah značiti veliku invaziju. Mogući su ograničeni incidenti, provokacije, kibernetički napadi i pritisci kojima bi se ispitivala spremnost članica na zajednički odgovor. U tom smislu najveći ruski uspjeh ne bi nužno bio teritorijalni dobitak, nego politička promjena koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost kolektivne obrane.
Važnu poruku u tom kontekstu početkom 2026. godine poslao je američki general Alexus Grynkewich, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi. Unatoč političkim napetostima oko Grenlanda i američkog odnosa prema europskim saveznicima, poručio je da je NATO sposoban braniti teritorij svojih članica i da se Savez ne nalazi pred neposrednim vojnim slomom.
Može li se Putinov plan okrenuti protiv njega?
Paradoks Putinove politike jest to što je ruska invazija na Ukrajinu istodobno potaknula europske države da povećaju vojna izdvajanja i dovela do ulaska Finske i Švedske u NATO. Rusija je tako dobila dodatnu granicu sa Savezom i snažnije savezničko prisustvo na sjeveru Europe. Trumpova politika također može proizvesti rezultate suprotne ruskim interesima. Ako europske države zbog neizvjesnosti oko američkih jamstava ubrzaju razvoj vlastite obrambene industrije, povećaju broj vojnika i postanu sposobnije za samostalno djelovanje, europski dio NATO-a mogao bi dugoročno postati snažniji.
No u međuvremenu ostaje razdoblje neizvjesnosti. Europa mora razvijati obrambene sposobnosti koje se ne mogu izgraditi preko noći, dok Rusija nastavlja inzistirati na promjenama sigurnosnih odnosa uspostavljenih nakon završetka hladnog rata. Putin bi želio Europu u kojoj se o sigurnosti država ponovno pregovara između velikih sila, uz znatno manji američki vojni utjecaj. Trump želi da Europa snosi veći dio troškova vlastite obrane i da Washington zadrži slobodu usmjeravanja resursa prema drugim strateškim prioritetima. Između tih dviju vizija nalazi se budućnost NATO-a.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dva masona drmaju svijetom