U svibnju 1945. saveznički vojnici lutali su Hitlerovim Führerbunkerom i jedan od njih uočio je jezivu priliku. Pukovnik Roswell P. Rosengren iz američke vojske, jedan od bliskih suradnika generala Eisenhowera, upirao je pogled u sofu na kojoj si je nacistički diktator oduzeo život.
Odrezao je komad krvlju umrljane tkanine i ponio ga kući. Osamdeset godina kasnije, taj jezivi podsjetnik omogućio je znanstvenicima da učine nešto izvanredno: sekvencirali su Hitlerov DNK, piše londonski The Times. Biološki dizajn tiranina detaljno je proučen, a istraživanje će biti obuhvaćeno dokumentarcem Kanala 4 pod nazivom Hitlerova DNK: Nacrt diktatora, koji će se emitirati iduće subote. Studija je donijela zapanjujuća otkrića.
Sad postoji zapanjujući uvid u Hitlerov seksualni razvoj, analiza njegovog podrijetla i upitnici o njegovom neurološkom razvojnom i psihološkom stanju. Profesorica Turi King, glavna genetičarka u ovom istraživanju, kaže: "Da je pogledao vlastite genetske rezultate, gotovo sigurno bi sam sebe poslao u plinske komore. Naravno, genetika ni na koji način ne može opravdati ono što je učinio. No mogao je imati najdosadniji genom na planetu, ali nije ga imao."
King, znanstvenica globalnog ugleda, najpoznatija po identificiranju posmrtnih ostataka Richarda III., znala je da će neki biti uznemireni ovim projektom kada je zamoljena da ga istraži za dokumentarac. Doista, nekoliko laboratorija odbilo je pomoći, ali, u vrijeme kada se testira povijesni DNK od Rimljana do Beethovena, King je zaključila da je najbolje osigurati da se ovaj najosjetljiviji slučaj pravilno provede.
Istraživanje bi trebalo biti objavljeno u znanstvenom časopisu, ali ključni nalaz je sljedeći: Hitler je imao Kallmannov sindrom, genetski poremećaj koji ometa normalan tijek puberteta i razvoj spolnih organa, navodi The Times.
Imao je nespušteni testis
Hitlerov liječnički pregled iz 1923. godine, koji je otkriven 2015. godine, pokazao je da je nacistički vođa doista imao nespušteni testis, ali, iako ne znamo točno kako se manifestirao, Hitlerovo novootkriveno genetsko stanje također bi utjecalo na njegovu razinu testosterona. To znači da je imao jednu od deset šanse da ima mikropenis. Na to upućuju priče iz Prvog svjetskog rata, gdje je Hitler bio maltretiran zbog veličine svojih genitalija.
Genetski nalaz, iako konačan, može samo dopustiti nagađanja o njegovom utjecaju na Hitlera. Međutim, čini se vjerojatnim da bi se mučio s uspostavljanjem seksualnih veza, a jedan povjesničar vjeruje da bi se to moglo pokazati ključnim u našem razumijevanju Hitlerovog uspona na vlast.
Alex J. Kay, povjesničar sa Sveučilišta u Potsdamu, specijaliziran za nacističku Njemačku i viši povijesni konzultant te suvoditelj u dokumentarcu, rekao je: "Ovo bi pomoglo objasniti Hitlerovu vrlo neobičnu i gotovo potpunu predanost politici u njegovom životu, isključujući bilo kakav privatni život.“
"Drugi visokopozicionirani nacisti imali su žene, djecu, čak i izvanbračne veze. Hitler je jedina osoba među cijelim nacističkim vodstvom koja ih nema. Stoga mislim da je nacistički pokret mogao doći na vlast samo pod Hitlerom.“ U njegovo vrijeme kružile su glasine da je žestoki antisemitski Hitler zapravo nezakonito potjecao od židovskog djeda, ali geni to opovrgavaju. Pokazuju da su njegovi preci austrijsko-njemački.
Hitler je bio u gornjem percentilu u smislu šanse za autizam, shizofreniju i bipolarni poremećaj, a neki od njegovih gena preklapaju se između stanja. Međutim, nije jasno kakva bi mu bila dijagnoza; možemo samo nagađati o pitanjima što je imao i kako je to utjecalo na njega. Na primjer, Hitler je možda imao neke simptome shizofrenije, ali mu ne bi bila dijagnosticirana ta bolest jer bi mu to onemogućilo da učini ono što je učinio.
Dr. Alex Tsompanidis, istraživač autizma na Sveučilištu u Cambridgeu, rekao je: „Mislim da je pošteno reći da mu biologija nije pomogla. Mislim da se ovdje ne može primijeniti nijedan klinički termin. Ne možemo znati, ne možemo postaviti dijagnozu. Kognitivni proces je vjerojatno bio pogođen, ali kada to kažem, koristim njegovo ponašanje koliko i genetiku.“
Dokumentarac nagađa o tome kako su neki simptomi mogli utjecati na Hitlerov život, poput atipičnih društvenih vještina, promjena raspoloženja, nekonvencionalnog razmišljanja i paranoje . Međutim, takve rasprave treba voditi s krajnjim oprezom.
Hitlerovi geni
Znanstvenici i dokumentaristi odlučni su osigurati da se otkrića ne koriste za stigmatizaciju ljudi s bolestima koje ukazuju na Hitlerove gene. Iako je genom bio faktor u stvaranju Hitlera, znanstvenici i povjesničari jasno tvrde da je to bio samo platno na kojem su se spojili brojni drugi faktori. To uključuje zlostavljanje koje je pretrpio u djetinjstvu, traumu iz Prvog svjetskog rata i, prije svega, njegov suvremeni kontekst.
Ukratko, antisemitizam nije genetski niti simptom ovih stanja. To je bila društvena bolest i u neko drugo vrijeme mogao je biti sasvim drugačija osoba. Ljudi će raspravljati o tome jesu li njegovi geni bili ključni za njegov konkretan slučaj, ali malo je rasprave o tome da je Hitler bio u središtu savršene oluje čimbenika koji su doveli do njegovog uspona i njegovih zločina.
Psiholog profesor Sir Simon Baron-Cohen, ravnatelj Centra za istraživanje autizma u Cambridgeu, koji se pojavljuje u dokumentarcu kako bi dao kontekst nalazima, rekao je: „Ono što nije pod mikroskopom je društvo.“
Bio je „pun divljenja“ prema istraživanju, ali je bio odlučan da ono ne smije dovesti do toga da se Hitlerovi zločini svedu na te osobine.
"Ponašanje nikada nije 100 posto genetsko“, dodao je Baron-Cohen. „Povezivanje Hitlerove ekstremne okrutnosti s ljudima s ovim dijagnozama riskira njihovu stigmatizaciju, posebno kada velika većina ljudi s tim dijagnozama nije ni nasilna ni okrutna, a mnogi su upravo suprotno.“ Svi ovi nalazi uzeti su iz jedne mrlje krvi, i to je trebalo provjeriti. Filmski stvaratelji pronašli su Rosengrenov uzorak s Hitlerove sofe u Povijesnom muzeju Gettysburg u SAD-u, a uzorci su s njega uzeti 2019. godine. Sada su morali dokazati da je autentičan.
Godine 2008. belgijski novinar Jean-Paul Mulders razotkrio je priču o potencijalnom Hitlerovom potomku. Pritom je Mulders pronašao Hitlerovog rođaka koji je dijelio zajedničkog očevog pretka: ravna linija muškog podrijetla značila je da bi njihov Y kromosom bio identičan.
Kada je ovaj uzorak uspoređen s krvlju iz Rosengrenovog uzorka, podudarnost je bila savršena. Bez rizika od unakrsne kontaminacije, to je morala biti Hitlerova DNK. Uzorak star 80 godina je degradiran koliko i treba biti, a ova vrsta Y kromosoma je rijetka, što šanse za pogrešku čini još manjim.
"Ljudi DNK vide kao čarobni štapić koji će odgovoriti na sve. Ljudi često DNK smatraju determinističkim, što on nije. DNK je uvijek samo dio slagalice o tome tko je netko... Ne možete vidjeti zlo u genomu“, kaže King.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nažalost i danas puno svetskih voditelja ima razne sindrome bolesti .