Rachel Selina Rodriguez pažljivo šeta kroz Vega de Tilopozo, u slanoj ravnici Atacame, u Čileu. To je močvara poznata po izvorima podzemnih voda, ali ravnica je sada suha i ispucala, sa rupama koje su, kako objašnjava, nekada bile bare.
"Ranije je Vega bila sva zelena", kaže ona za BBC. "Teško ste mogli razaznati životinje zbog guste trave. Sad je sve suho“, kaže ona, pokazujući na nekoliko lama koje pasu. Generacijama je njena porodica ovdje uzgajala ovce. Kako se klima mijenjala i kiša prestajala, tako je i trave bivalo sve manje, što je ovim ljudima otežalo uzgoj stoke. Ali situacija se pogoršala kada su "oni" počeli otimati vodu, objašnjava ona.
"Oni" su kompanije koje se bave litijem. Ispod slanih ravnica pustinje Atacame nalaze se najveće svjetske rezerve litija, mekog, srebrno-bijelog metala koji je osnovna komponenta baterija što napajaju električne automobile, laptope i sisteme za skladištenje solarne energije. Kako se svijet kreće ka obnovljivim izvorima energije, potražnja za njima je naglo porasla.
U 2021. godini, oko 95.000 tona litija je potrošeno širom svijeta; do 2024. godine, ta brojka se više nego udvostručila, dostigavši 205.000 tona, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA). Očekuje se da će do 2040. godine premašiti 900.000 tona. Veći deo ovog povećanja su posljedica potražnje za baterijama za električne automobile, prema podacima IEA. Lokalni stanovnici kažu da su se i troškovi zaštite životne sredine povećali. Ova rastuća potražnja je stoga pokrenula pitanje: Potiče li globalna trka za dekarbonizacijom drugi ekološki problem?
Planirano zajedničko ulaganje čileanske kompanije SQM i čileanske državne rudarske kompanije Codelco upravo je dobilo regulatorno odobrenje za kvotu koja će omogućiti da godišnje izvuče ekvivalent od najmanje 2,5 milijuna tona metalnog litija i poveća proizvodnju do 2060. godine. Čileanska vlada je osmislila planove kao dio globalne borbe protiv klimatskih promjena i kao izvor državnih prihoda.
Rudarske kompanije vade litijum prvenstveno pumpanjem slane vode iz podzemnih čileanskih slanih ravnica do isparivača na površini. Procesom se izvlače velike količine vode u ovoj regiji koja je već sklona sušama.
Faviola Gonzalez je biologinja iz lokalne autohtone zajednice koja radi u Nacionalnom rezervatu Los Flamencos, u srcu pustinje Atacame, domu ogromnih slanih ravnica, močvara i laguna, kao i oko 185 vrsta ptica. Ona prati promjene u ekosistemu. "Lagune su ovdje sada manje", kaže. "Primijetili smo pad razmnožavanja flaminga." Ističe da rudarenje litijuma utiče na mikroorganizme kojima se ptice hrane u ovim vodama, to utječe na cijeli lanac ishrane. Pokazuje na mjesto gdje su se, prvi put za 14 godina, ove godine rodili ptići flaminga.
"Nizak reproduktivni uspeh“ pripisuje blagom smanjenju ekstrakcije vode 2021. godine, ali kaže: "Nekada ih je bilo mnogo. Sada ih ima tek nekoliko." Andske podzemne vode, bogate mineralima, veoma su stare i sporo se obnavljaju. "Ako crpimo mnogo vode, a malo ulazi, slane ravnice Atacame ostat će žedne", objašnjava ona.
U nekim dijelovima je otkriven i poguban utjecaj po floru. Na imanjima slanih ravnica koje eksploatira čileanska kompanija SQM, skoro trećina autohtonih stabala rogača počela je umirati još 2013. godine zbog efekta rudarstva, prema izvještaju Savjeta za obranu prirodnih resursa (NRDC) sa sjedištem u SAD iz 2022. godine. Problem se širi i van Čilea.
U izvještaju iz 2022. godine za NRDC sa sjedištem u SAD, James G.A. Blair, izvanredni profesor na Politehničkom državnom sveučilištu Kalifornije, napisao je da rudarenje litija "doprinosi uvjetima ekološkog iscrpljivanja" i "potencijalno smanjuje dostupnost slatke vode za floru i faunu, kao i za ljude". Ali je napomenuo da je teško pronaći definitivne dokaze o ovom pitanju.
Šteta po životnu sredinu je, naravno, neizbježna kada je u pitanju rudarstvo. "Teško je zamisliti bilo koju vrstu rudarstva koja nema negativan utjecaj“, kaže Karen Smith Stegen, profesorica političkih znanosti u Njemačkoj koja proučava utjecaje rudarenja litijuma širom svijeta. Poanta je u tome da rudarske kompanije mogu poduzeti korake da štetu ublaže. Na primjer, prije vađenja litijuma iz zemlje, kompanije bi mogle sprovesti "procjene društvenog utjecaja" - analize koje razmatraju širok utjecaj koji će njihov rad imati na vodu, divlje životinje i zajednice.
U jednom od svojih postrojenja u Antofagasti, Valentin Barrera, zamjenik menadžera za održivost u SQM Lithium-u, kaže da kompanija tijesno surađuje sa zajednicama kako bi razumjela njihove zabrinutosti i sprovela procjene utjecaja na životnu sredinu. On čvrsto vjeruje da je, kako u Čileu tako i širom svijeta, potrebno više litijuma za energetsku tranziciju. Dodaje da kompanija testira nove tehnologije. Ako budu uspješne, plan je da se one primijene u njenim postrojenjima u slanoj ravnici Atacame. To podrazumijeva i ekstrakciju litijuma direktno iz slane vode, bez bazena za isparavanje, i tehnologije za hvatanje isparene vode i njeno ponovno ubrizgavanje u zemlju.
"Vodimo nekoliko pilot projekata kako bismo shvatili koji najbolje funkcionira za povećanje proizvodnje i smanjenje trenutne ekstrakcije slane vode za najmanje 50 posto", kaže on. Tvrdi da je pilot projekta u Antofagasti vratio „više od milijun kubnih metara“ vode. "Od 2031. godine, započet ćemo ovu tranziciju", dodaje. Ali mještani s kojima je razgovarao BBC su sumnjičavi.
"Vjerujemo da je slana ravnica Atacame poput eksperimenta", kažu. Nije poznato kako bi se slane ravnice "oduprle" ovoj novoj tehnologiji i ponovnom ubrizgavanju vode i strahuje da se koriste kao "prirodni laboratorij". Sara Plaza, čija je obitelj također uzgajala životinje u istoj zajednici kao i Rachel, zabrinuta je zbog promjena kojima je svjedočila tijekom života. Kaže da nivo vode opada od 2005. godine, ali tvrdi da "rudarske kompanije nikada nisu prestale vaditi litijum".
Oči joj se napune suzama kada počne pričati o budućnosti. "Slana ravnica proizvodi litij, ali jednog dana će ga ponestati. Rudarenje će prestati. A što će ljudi ovdje onda raditi? Bez vode, bez poljoprivrede. Kako će živjeti? Možda ja to neću doživjeti, ali naša djeca, naši unuci, hoće." Vjeruje da su rudarske kompanije izvukle previše vode iz ekosistema koji već pati od klimatskih promjena. "Kompanije daju malo novca zajednici, ali ja radije ne bih uzela nikakav novac. Više volim živjeti od prirode i da imam vodu za život", kaže.
Ako predsjednik hrvatskog porijekla Gabriel Borić želi boriti se protiv klimatskih promjena, kako je tvrdio tokom kampanje, mora uključiti "autohtone narode koji postoje milenijima u ovim predjelima", kaže za BBC Sergio Cubillos, predsjednik udruženja zajednice Peine. Razumije da je litijum ključan za prelazak na obnovljive izvore energije, ali tvrdi da njegova zajednica ne bi trebala biti pregovarački adut u tom procesu. Zajednica je dobila određene ekonomske koristi, ali je zabrinuta zbog planova za povećanje proizvodnje. Iako je potraga za tehnologijama za smanjenje utjecaja na vodu dobrodošla, "to se ne može uraditi tako što sjedite za stolom u Santiagu, već ovdje", kaže Sergio. I on se boji da je njegovo područje "pilot projekt".
Postoji uobičajeni argument među pristalicama vađenja litijuma - iako je štetno po životnu sredinu - da generira ogromne koristi u vidu radnih mjesta i novca. Danijel Jimenez, iz konzultantske kuće za litijum iLiMarkets u Santiagu, ide korak dalje s ovim argumentom. On tvrdi da zajednice preuveličavaju štetu po životnu sredinu kako bi zahtijevale nadoknadu.
"Sve se vrti oko novca“, ističe on. "Kompanije su uložile mnogo novca u poboljšanje cesta i škola, ali zahtjevi zajednica se zasnivaju na činjenici da žele novac.“ Ali profesorica Stegen nije uvjerena u ovu tvrdnju. "Rudarske kompanije uvijek kažu: Bit će više radnih mjesta, zaradit ćete više novca. Ali to nije baš ono što mnoge starosjedilačke zajednice žele. U stvari, to bi moglo biti revolucionarno ako promijeni strukturu njihove tradicionalne ekonomije i utječe na troškove njihovog stanovanja. Radna mjesta nisu ključna u odlukama ljudi u ovim zajednicama", smatra ona.
Ljudi u Atacami nisu izražavali želju za više novca. Niti se protive mjerama za borbu protiv klimatskih promjena. Njihovo glavno pitanje je zašto oni plaćaju cijenu. "Mislim da litij može biti dobar za gradove“, kaže Rakel. "Ali je ujedno loš po nas. Ne živimo kao što smo nekada. Za koga su namijenjeni ti električni automobili? Europljanima i Amerikancima, a ne nama. Naša emisija ugljika je mnogo manja. Ali krade se naša voda. Nestaju naše svete ptice.“
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Napisali ste 7.5 kg litija za bateriju Auta. How much an electric vehicle (EV) battery weighs depends greatly on the vehicle and model. On average, however, EV batteries weigh around 454 kg (1,000 pounds), although some can weigh as much ... prikaži još!h as 900 kg (2,000 pounds).