Brandon Guffey ni četiri godine poslije ne može se sa sigurnošću sjetiti posljednjih riječi koje je uputio sinu. Misli da mu je rekao: ''Laku noć, prijatelju. Volim te'', a da mu je Gavin odgovorio: ''Vidimo se ujutro.'' Nada se da je razgovor završio upravo tako, s ljubavlju izgovorenom naglas, no sjećanje mu ne pruža onu sigurnost za kojom toliko čezne. Taj kratki susret u hodniku obiteljske kuće vraća mu se neprestano, zajedno s pitanjem na koje više nikada neće dobiti pouzdan odgovor.
Bila je vruća srpanjska noć 2022. godine u Rock Hillu, u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini. Guffey se nekoliko tjedana prije izborio za republikansku kandidaturu za mjesto u Zastupničkom domu te države, a do izbora su ostala još tri mjeseca. Dani su mu bili ispunjeni politikom, susretima i razgovorima o kampanji. Te je večeri bio na lokalnom događanju, a kući se vratio nešto prije ponoći, dok je obitelj već uglavnom spavala.
Supruga Melissa otišla je na počinak, baš kao i njihovi mlađi sinovi, 4-godišnji Callahan i 16-godišnji Coen. Spavala su i oba obiteljska psa. Izvana su dopirali zvukovi ljetnih kukaca i žaba iz obližnjeg potoka, a iz jedne sobe smijeh 17-godišnjega Gavina. Sa slušalicama na ušima igrao je videoigre i razgovarao s prijateljima. Bili su to posljednji veliki ljetni praznici između završetka škole i početka studija, vrijeme u kojem je, prema očevim riječima, napokon postao zadovoljan sobom.
''Često kažem da je Gavin tada živio svoje najbolje dane. Postalo mu je ugodno biti ono što jest. Više se nije pokušavao uklopiti niti svima udovoljiti. Veselio se fakultetu i ostvarenju sna da postane nastavnik likovne umjetnosti'', govori Guffey u reportaži britanskog The Guardiana.
Tada je Brandonu zazvonio telefon. Prihvatio je poziv i izišao na trijem razgovarati o politici. Danas se muči mišlju da ga je sin možda trebao upravo dok je bio zaokupljen tim razgovorom. Za to vrijeme na Gavinovu Instagramu počela je razmjena poruka koja će zauvijek obilježiti obitelj Guffey.
Zahtjev za povezivanje stigao je s profila BellaJanet28. Postojali su zajednički kontakti, a iz poruka je vidljivo da je Gavin vjerovao kako razgovara s odbojkašicom s obližnjeg fakulteta. Ocu je i danas preteško pročitati cijeli razgovor, ali zna da je osoba iza profila predložila igru istine ili izazova. Gavin joj je poslao intimne fotografije, nakon čega je uslijedila prijetnja: mora platiti ili će snimke dobiti svi njegovi kontakti.
Takva se ucjena naziva seksualnom iznudom, odnosno sextortionom. Mladić koji se nekoliko trenutaka prije smijao s prijateljima suočio se sa strahom da će nešto krajnje privatno postati dostupno svima koje poznaje.
Oko pola dva ujutro Brandon je susreo sina u hodniku. Razmijenili su nekoliko riječi, onih koje otac danas pokušava dozvati s potpunom sigurnošću. Ubrzo potom Gavin si je oduzeo život pucnjem iz pištolja. Zvukovi i prizori te noći ostali su duboko urezani u očevu pamćenju. Kaže da ih ne prestaje proživljavati, koliko god vremena prošlo i koliko god se njegov život izvana promijenio.
Četiri godine poslije Guffey je zastupnik u Južnoj Karolini i jedan od glasnih zagovornika zaštite djece na internetu. Godinu dana nakon Gavinove smrti, zahvaljujući i njegovoj kampanji, u toj je državi usvojen ''Gavinov zakon'', kojim je seksualna iznuda definirana kao teško kazneno djelo, a edukacija o toj opasnosti postala je obvezna u školama. Prošle godine usvojene su i šire mjere koje za korisnike društvenih mreža mlađe od šesnaest godina predviđaju roditeljsko dopuštenje te ograničenja izravnog marketinga, beskonačnog pomicanja sadržaja i automatskog pokretanja videosnimki.
Osnovao je i neprofitnu organizaciju ''Less Than 3'', preko koje zagovara promjene i pomaže obiteljima pogođenima internetskim ucjenama. O Gavinu govori u školama, crkvama i društvenim centrima. Sada je napisao i knjigu ''Tomorrow Needs You'', čiji bi se naslov mogao prevesti kao ''Sutra te treba''. U njoj, bez uljepšavanja vlastite uloge i vlastitog očaja, opisuje gubitak, samookrivljavanje i pokušaj da iz svega što se dogodilo nastane nešto što će možda pomoći nekom drugom djetetu.
Jedno od pitanja koja su ga dugo progonila bilo je koliko je njegova politička karijera utjecala na sinov strah. Veći dio radnog života proveo je u poduzetništvu, razvijajući posao prodaje materijala za uređenje okućnica, koji je nastavio voditi i kasnije. Godine 2020. ušao je u lokalno vijeće, a zatim krenuo prema državnom parlamentu. Kampanja je privlačila pozornost, prezime Guffey sve se češće pojavljivalo u javnosti, a Gavin se i sam našao u središtu jedne internetske epizode.
Tijekom izlaska ugledao je Lamborghini košarkaša LaMela Balla, pozirao uz automobil pokazujući stražnjicu i objavio fotografiju na Twitteru, današnjem X-u. Slika se počela širiti, a otac mu je održao lekciju o obiteljskom prezimenu i potrebi da ga ne sramoti. Gavin se potom javno ispričao košarkašu. Bio je to tinejdžerski nestašluk, ali Brandon ga danas promatra i kroz iskustva kojima je njegov sin već svjedočio: neki Gavinovi prijatelji izgubili su stipendije zbog nepromišljenih objava na društvenim mrežama.
''Za njega je sve ostajalo na internetu. Te fotografije nikada ne bi nestale'', kaže otac, pokušavajući objasniti kakvu je težinu prijetnja objavom mogla imati u sinovim očima.
No njegova preispitivanja nisu ostala samo na politici i javnom ugledu. Mučilo ga je pitanje zašto mu Gavin nije došao, je li u njihovoj kući znao da može pokazati strah i biti ranjiv. Tragedija ga je natjerala da preispita i vlastito razumijevanje očinstva, snage i muškosti.
Odrastao je uz majku koja ga je rodila vrlo mlada, radila tri posla i u torbici nosila ciglu za slučaj da se mora braniti. Bila je čvrsta žena koja je i sina učila čvrstoći. Brinula se što u njegovu odrastanju nema muškog uzora, pa ga je usmjeravala prema ponašanju u kojem dječaci ne plaču, bol se trpi, a teškoće podnose bez pokazivanja slabosti. Takav je odnos prema osjećajima, govori Guffey, bio duboko ukorijenjen i u njegovoj obitelji i u zajednici.
''Stisni zube. Budi muškarac. Takav je bio način razmišljanja'', prisjeća se. Tek nakon Gavinove smrti počeo je ozbiljno propitivati poruke koje je i sam prenosio, uvjeren da sinu pomaže pripremiti se za život.
Dodatni teret predstavljalo mu je oružje kojim si je Gavin oduzeo život. Kobni pištolj pripadao je Brandonu i nije bio zaključan. Nedugo prije tog događaja, nosio ga je na kampiranje radi zaštite, a zatim odgodio spremanje. Danas više ne drži oružje. Kaže da je bio toliko usredotočen na obranu obitelji od vanjskih prijetnji da nije dovoljno razmišljao o opasnostima koje mogu postojati u vlastitu domu. Ono što je smatrao sredstvom zaštite postalo je dio tragedije koju više nije mogao zaustaviti.
U prvim danima i tjednima žalovanje mu je gotovo onemogućavalo svakodnevni život. Govori da nije mogao izdržati ni petnaest minuta bez osjećaja da se raspada. Ponekad je pio previše, pokušavajući prigušiti bol, sve do gubitka svijesti. Jednom je završio na stazi ispred kuće. Iz tog ga je kruga počeo izvlačiti sin Coen, koji ga je odveo na stranu i rekao mu koliko je teško gledati oca u takvu stanju. Taj razgovor nije uklonio tugu, ali mu je pokazao da je i dalje otac dvojici dječaka koji promatraju kako se nosi s gubitkom. Shvatio je da ih svojim ponašanjem nečemu uči čak i kada ništa ne govori. Od tada alkohol više ne drži u kući. Naučio je, kaže, da mu piće pojačava osjećaj s kojim je posegnuo za čašom, umjesto da ga oslobodi tog osjećaja.
''Jedini način da funkcioniram bio je podsjetiti se da me dvojica dječaka gledaju i da ih učim, htio to ili ne. Očevi su izvrsni u davanju savjeta, a loši u tome da ih sami slijede. Zato pokušavam razmišljati što bih savjetovao Coenu i onda to učiniti'', govori.
Pomogla je i zajednica. Od prve noći kuća je, prisjeća se, postala poput maloga grada. Ljudi su donosili hranu, iznosili smeće i brinuli se za četverogodišnjeg Callahana, preuzimajući sitne, nužne poslove za koje obitelj nije imala snage. Dolazili su i oni s kojima se politički nije slagao gotovo ni u čemu. ''Tek nakon takva gubitka shvatiš koliko je besmislen velik dio onoga oko čega se svađamo'', kaže Guffey.
Utjehu je nalazio i u Gavinovim prijateljima. Već četrdeset osam sati nakon njegove smrti pozvao je sve koji su ga poznavali u prostor lokalne zajednice da podijele uspomene. Želio je čuti ono što kao roditelj nije vidio, upoznati sina i kroz tuđe iskustvo. Znao je Gavina kao svoje dijete, ali zanimalo ga je kakav je bio prijatelj, komu je pomagao i kakve je tragove ostavljao izvan obiteljske kuće.
Tako je doznao da rani izlasci iz kuće, oko četiri ujutro, nisu uvijek značili odlazak u teretanu prije škole, kako je vjerovao. Gavin je zapravo znao otići po prijatelje koji su ostali vani predugo i trebali prijevoz kući. Odjeća koja je neprestano ''nestajala'', pa čak i Brandonova izgubljena kapa, često je završavala kod njegovih prijatelja. Jednostavno bi im je poklonio. Otac je tražio sve priče, i nestašne i neobične, bez straha da će ga neka naljutiti. U njima je nalazio radost i dijelove sina koji su mu dotad bili nepoznati.
Dok su se u kući izmjenjivali ljudi i uspomene, policija je iz Gavinova telefona rekonstruirala razmjenu poruka koja je prethodila njegovoj smrti. Brandonov prvi poriv bio je odustati od izbora i posvetiti se pronalaženju osobe iza profila BellaJanet28. Međutim, nakon što je Meta na temelju službenog zahtjeva zatvorila taj račun, pojavio se novi, BellaJanet30, s istom profilnom fotografijom i popisom prijatelja.
Poruke su sada stizale članovima obitelji. Novac je tražen od Melisse, Coena, Gavinova četrnaestogodišnjeg rođaka i samog Brandona, ponovno uz prijetnju intimnim fotografijama. Istražitelji nisu smatrali da je Gavin bio odabran za žrtvu zbog očeve političke karijere; vjerojatnije je bio meta nasumičnog kontakta. No osoba koja je ucjenjivala obitelj pratila je događaje nakon njegove smrti i pokušavala ih iskoristiti za nastavak pritiska.
U jednoj poruci uz novinsku priču o Hunteru Bidenu bila je dodana Gavinova fotografija, kao prijetnja javnim skandalom. Dva dana prije datuma na koji bi mladić proslavio osamnaesti rođendan, nepuna četiri tjedna nakon smrti, Brandonu je stigla još jedna okrutna poruka, kojom se pošiljatelj izrugivao njegovu gubitku. Otac je odgovorio bijesno, obećavajući da će ga pronaći. U tim je trenucima borba s ucjenjivačem potiskivala sve ostalo.
Bavljenje politikom u takvim mu se okolnostima činilo nemogućim. Kako voditi kampanju, kako obećavati da ćeš rješavati probleme zajednice kada ne možeš podnijeti ono što se dogodilo vlastitoj obitelji? Rekao je Melissi da odustaje. Ona je, međutim, njegovu mogućnost da donosi zakone vidjela kao priliku koju ne bi trebao propustiti. ''Ni slučajno. Ti si jedan od rijetkih ljudi koji stvarno mogu nešto promijeniti. Idi tamo i spasi sljedećeg Gavina'', odgovorila mu je.
Ta je rečenica njegovoj borbi dala smjer. Guffey, koji prije sinove smrti nije znao gotovo ništa o seksualnoj iznudi, počeo je učiti o mehanizmima ucjene i načinu na koji se djecu i mlade dovodi u osjećaj bezizlaznosti. Osobnu tragediju prenio je u javni prostor, tražeći da se o takvim prijetnjama govori prije nego što netko postane nova žrtva. U toj je misiji pronašao i način da nastavi ustajati, raditi i prolaziti kroz dane.
Posebno je oštar prema tehnološkim kompanijama. Zagovara ukidanje članka 230 američkog zakona, koji platformama pruža široku zaštitu od odgovornosti za sadržaj korisnika. Smatra da bi mogućnost građanske odgovornosti promijenila njihove prioritete i natjerala ih da zaštitu djece stave ispred zarade. Njegov je osobni stav još stroži: želio bi da nijedan maloljetnik ne koristi društvene mreže. To je zahtjev čovjeka koji u radu tih kompanija vidi i pitanje odgovornosti za ono čemu su mladi izloženi.
Istodobno je trajala kaznena istraga. FBI i policija Južne Karoline pokušavali su utvrditi tko stoji iza profila, a Brandon je čekanje doživljavao kao zadržavanje daha pod vodom. Pomak su donijeli identifikacijski podaci povezani s bankovnim računima, preko kojih su istražitelji mogli pratiti financijske transakcije povezane s ucjenom. Put prema osumnjičeniku vodio je izvan Sjedinjenih Država, sve do Nigerije.
U siječnju 2025. iz Nigerije je izručen Hassanbunhussein Abolore Lawal, osumnjičen da je odgovoran za ucjenjivanje Gavina. Brandon i Melissa prisustvovali su njegovu prvom pojavljivanju pred sudom u Columbiji, u Južnoj Karolini. Izjasnio se da nije kriv po optužbama koje uključuju iskorištavanje djeteta sa smrtnom posljedicom, internetsko uhođenje i prisilu. Pripremno ročište zakazano je za prosinac.
Guffey opisuje da je čekajući njegovo pojavljivanje bio preplavljen bijesom, tjeskobom i napetošću, toliko da mu je puknuo stražnji zub. No kada se osumnjičenik pojavio, a Melissa slomila, njegova se pozornost odmah premjestila na suprugu. U tom trenutku, kaže, važnije je postalo zaštititi nju nego usmjeravati bijes prema čovjeku pred njima. Lawal ih nije ni pogledao.
U godinama nakon Gavinove smrti njegov otac ipak primjećuje pomak. U početku su mu se najčešće javljali tinejdžeri koji su prolazili kroz ucjenu, a on ih je pokušavao uvjeriti da razgovaraju s roditeljima. Danas ga sve češće zovu sami roditelji, kojima su djeca već rekla što se događa. Za njega je to znak da se nešto mijenja i da tajna više ne mora ostati zatvorena između mlade osobe i onoga tko joj prijeti.
Ipak, ništa od onoga što je napravio ne doživljava kao dovoljno. Na pitanje što je postigao teško bi, kaže, sastavio odgovor, jer stalno ide dalje, prema novoj obitelji, novom razgovoru i novoj prilici da se nešto promijeni. Tako izgleda njegovo žalovanje. Ponekad mora posegnuti i za bijesom kako bi ustao i izdržao dan. Gavin je, govori, stalno uz njega: u publici kojoj se obraća, među ljudima koje susreće i u kući u koju se vraća.
Tugu opisuje kao nešto s čim neprestano živi. Zbog toga mu je teško prihvatiti pohvale ljudi koji mu govore koliko je snažan. Snaga, smatra, podrazumijeva mogućnost izbora, a on je samo pokušavao preživjeti ono što mu se dogodilo. ''Kada je Gavin umro, obećao sam da njegova smrt neće biti besmislena. Do kraja života pokušavat ću učiniti sve da se nijedan drugi tinejdžer ne osjeća toliko zarobljeno, posramljeno i beznadno kao što se on osjećao te noći'', kaže.
