Donald Trump obožava Ovalni ured. Voli njegovu pozlatu, povijesnu simboliku i činjenicu da svaki strani državnik koji sjedne nasuprot njegova stola barem nakratko postaje statist u predstavi američke moći. Još više voli kada je prostorija puna fotografa i novinara koji bilježe njegove geste, grimase, pohvale i prijetnje.
Zbog toga je ono što se u utorak dogodilo u Bijeloj kući bilo još zanimljivije. Trump je istoga dana primio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, ali su oba sastanka održana daleko od kamera. Nije bilo uobičajenog nadvikivanja s novinarima, zajedničkog poziranja ni televizijskog spektakla. Američki predsjednik prepustio je gostima da javnosti objasne o čemu su razgovarali.
Ta neuobičajena suzdržanost možda je otkrila više od bilo koje Trumpove konferencije za novinare.
Netanyahu i Zelenski došli su u Washington tražeći gotovo istu stvar: potvrdu da je najmoćniji čovjek Amerike i dalje na njihovoj strani. Fotografija iz Ovalnog ureda obojici bi dobro došla kao dokaz političke bliskosti i kao poruka domaćoj javnosti da njihove ratne kampanje još imaju američku zaštitu.
Ali dvojica državnika za Trumpa više nisu samo saveznici. Postali su i neugodni simboli ratova koje je obećao završiti, a koji su se nastavili, proširili i počeli sve snažnije određivati njegov drugi mandat.
Kako piše New York Times, upravo zato nije nevažno što se Trump ovoga puta sklonio iz prvoga plana i dopustio Netanyahuovu i Zelenskom da sami opisuju sastanke.
Izraelski premijer nije skrivao oduševljenje. Objavio je da je završio „izvrstan sastanak“ s Trumpom, naglašavajući da to nije bila prazna diplomatska fraza. Razgovor je, prema njegovim riječima, pokazao potpuno partnerstvo, uzajamnu potporu i zajedničku odlučnost da Iran ne dobije nuklearno oružje.
Netanyahu je otišao i korak dalje, poručivši da je to bio jedan od najboljih razgovora koje je ikada vodio s američkim predsjednikom i „prijateljem Donaldom Trumpom“.
Zelenski je bio odmjereniji. Njegov jednosatni sastanak održan je neposredno prije Netanyahuova, a glavne teme bile su ponovno pokretanje diplomatskih pokušaja za završetak rata s Rusijom te američka vojna pomoć.
Ukrajinski predsjednik posebno je spomenuo mogućnost da Ukrajina dobije licence za proizvodnju presretača za protuzračni sustav Patriot. Upravo su ti projektili ključni za obranu ukrajinskih gradova od ruskih balističkih napada.
Problem je u vremenu. Čak i kada bi se proizvodnja odobrila, prvi projektili mogli bi stići tek nakon više mjeseci ili godina. Zelenski zato već dugo pokušava uvjeriti Washington da Ukrajini odmah pošalje dodatno oružje iz postojećih američkih zaliha.
U svojoj izjavi pažljivo je dao do znanja da sama licenca neće biti dovoljna.
- Predsjednik i ja razgovarali smo o licencama za proizvodnju presretača Patriot i o još nekoliko ideja koje bi nam mogle pomoći. Razgovarali smo i o diplomaciji. Važno je ponovno pokrenuti diplomatski proces - poručio je Zelenski.
I Netanyahu i Zelenski u Washington su stigli opterećeni problemima kod kuće. Njihovi ratovi traju dulje nego što se očekivalo, politički pritisak raste, a Trumpova sudbina sve se više isprepleće s njihovom.
Dodatnu zabrinutost izazvao je ukrajinski napad na iranski teretni brod u Kaspijskom jezeru. Taj incident otvorio je pitanje prerastaju li rat u Ukrajini i sukob s Iranom postupno u jedan veliki, povezani obračun.
Rusija već godinama napada Ukrajinu iranskim bespilotnim letjelicama. Ukrajinci sada svoje relativno jeftine protudronske sustave izvoze državama Perzijskog zaljeva. Tehnologija, oružje i vojna iskustva iz jednog rata sve brže prelaze u drugi.
U središtu te mreže nalazi se Trump. Njegova odluka da zajedno s Netanyahuom uđe u rat protiv Irana zasad nije natjerala Teheran na kapitulaciju niti je iransko vodstvo dovela za pregovarački stol.
John E. Herbst, bivši američki veleposlanik u Ukrajini i direktor Euroazijskog centra pri Atlantic Councilu, smatra da su posljedice već vidljive i u američkoj unutarnjoj politici.
Prema njegovoj procjeni, Trump je ozbiljno pogoršao izglede svoje Republikanske stranke na međuizborima. Američki predsjednik ne podnosi dojam da ga netko prisiljava na poteze koje ne želi, ali u odnosima s Netanyahuom, Iranom i Rusijom manevarski prostor postaje mu sve uži. Netanyahuu je ovo bio već sedmi posjet Sjedinjenim Državama od početka Trumpova drugog mandata.
Posebno važan bio je njihov sastanak u veljači. Izraelski premijer tada je pokušao uvjeriti Trumpa da je iranski režim dovoljno oslabljen za rušenje i da bi zajednička američko-izraelska operacija mogla donijeti promjenu vlasti u Teheranu.
Pet mjeseci poslije Iran je pretrpio ubojstvo vrhovnog vođe i redovite američke zračne udare. Međutim, vlast se nije raspala. Strateški važan Hormuški tjesnac i dalje kontrolira moćna Iranska revolucionarna garda, koja ne pokazuje namjeru ispuniti Trumpov zahtjev da ponovno omogući normalan promet tim ključnim morskim pravcem.
Borbe su privremeno oslabjele, ali ne nužno zbog diplomatskog napretka. U Trumpovoj administraciji raste zabrinutost zbog smanjenih američkih zaliha presretača Patriot i drugog protuzračnog streljiva raspoređenog na Bliskom istoku. Isti projektili potrebni su Izraelu, američkim bazama u regiji i Ukrajini. Svaki novi napad dodatno prazni skladišta, a proizvodnja ne može pratiti brzinu kojom se oružje troši.
Uz vojne poteškoće, Trump ima i politički problem. Rat protiv Irana među Amerikancima je izrazito nepopularan, a velik dio javnosti ne razumije što Washington pokušava postići.
Prema anketi Reutersa i Ipsosa objavljenoj ovoga tjedna, rat podržava tek svaki treći Amerikanac. Istraživanje CBS Newsa i YouGova pokazalo je da 76 posto ispitanika vjeruje kako je operacija postala mnogo teža nego što je Trump očekivao. Dvije trećine građana smatra da bi Sjedinjene Države trebale okončati rat.
Netanyahu je u Washington navodno donio i nove obavještajne podatke o pojačanoj aktivnosti na području Pickaxe Mountaina, lokacije za koju se sumnja da skriva dio iranskog nuklearnog programa. Trump je, međutim, još ujutro dao naslutiti da nije posebno impresioniran. U razgovoru za emisiju „Fox & Friends“ rekao je da mu Netanyahu ne mora objašnjavati što se ondje događa.
- Ne treba mi Bibi da mi to kaže. Bibi mi to govori zato što želi da ostanem uključen - kazao je Trump.
Potom je ponovio da su američke snage uništile iranska nuklearna postrojenja te zaprijetio da će, ne bude li dogovora, napasti i Pickaxe Mountain. U toj se izjavi mogla čuti i doza iritacije prema izraelskom premijeru. Netanyahu želi da Amerika ostane duboko uključena u rat, dok Trump istodobno pokušava uvjeriti vlastite birače da sukob kontrolira i da se pobjeda nalazi nadohvat ruke.
Simbolika Netanyahuova dolaska također je bila neuobičajena. U Bijelu kuću ušao je kroz sporedni ulaz, bez uobičajenog javnog dočeka. Na sastanku u Ovalnom uredu pratili su ga izraelski veleposlanik Yechiel Leiter i savjetnik za nacionalnu sigurnost Shmuel Ben Ezra.
Zelenski se pak pojavio u crnom sakou. Bio je to primjetan odmak od vojne odjeće koju nosi od početka ruske invazije i zbog koje ga je jedan konzervativni novinar tijekom ranijeg posjeta pokušao poniziti pred kamerama.
Odjeća je u Trumpovu svijetu važna. Prošle godine američki predsjednik otvoreno je uživao u pritisku na Zelenskog. Jedan sastanak u Ovalnom uredu završio je toliko loše da je Trump ukrajinskom predsjedniku poručio da napusti Bijelu kuću.
No rat se nastavio, a Zelenski je preživio političke i vojne krize koje su trebale slomiti njegovu vlast. Ukrajina je nastavila izvoditi dalekometne napade i razvijati vlastite sustave naoružanja. Trump, koji politiku često promatra kroz prizmu pobjednika i gubitnika, počeo ga je doživljavati drukčije.
Evelyn Farkas, izvršna direktorica McCainova instituta i bivša dužnosnica Pentagona zadužena za rusku politiku, upozorava da će Vladimir Putin sada jednostavno čekati i promatrati koliko će dugo trajati Trumpova nova naklonost prema Zelenskom.
Ruski predsjednik ima razlog za strpljenje. Trump nije poznat po dosljednosti u pregovorima, savezništvima ni procjenama drugih državnika. Današnji partner lako može postati sutrašnji protivnik, a zatim ponovno saveznik.
Bijela kuća sastanke je pokušala svesti na jednu rečenicu. Glasnogovornica Karoline Leavitt objavila je na platformi X da su oba bila „pozitivna i produktivna“. Trump se nakon toga okrenuo drugim obvezama, među kojima je bio odlazak u Nacionalnu katedralu na komemoraciju republikanskom senatoru Lindseyju Grahamu, koji je preminuo početkom mjeseca.
Netanyahu i Zelenski sjedili su u blizini i pažljivo slušali govor. Trump je za Grahama rekao da „nikada nije vidio rat koji mu se nije svidio“. Bila je to rečenica koja je trebala opisati pokojnog senatora, ali je istodobno zvučala kao komentar cijelog dana. Dvojica ratnih predsjednika sjedila su pokraj Trumpa, svaki sa svojim zahtjevima, neprijateljima i političkim problemima, dok je američki predsjednik pokušavao zadržati dojam da i dalje upravlja događajima.
Analiza New York Timesa sugerira da je stvarnost gotovo obrnuta. Trump je obećavao da će brzo završavati ratove, ali se sada nalazi između sukoba koji se međusobno hrane, saveznika koji od njega traže sve više oružja i američke javnosti koja sve manje razumije zašto se zemlja ponovno našla u dugom i nepredvidivom ratu.
