Kada je Sjeverna Koreja 9. listopada 2006. izvela svoju prvu podzemnu nuklearnu eksploziju, svijet je dobio novu nuklearnu silu. Eksplozija je bila relativno slaba, višestruko manje snage od atomske bombe koju su Amerikanci 1945. bacili na Hirošimu. Dio zapadnih stručnjaka tada je čak sumnjao da je pokus u potpunosti uspio. No 20 godina poslije Kim Jong Un raspolaže arsenalom koji predstavlja znatno ozbiljniju prijetnju. Njegovi projektili mogu dosegnuti udaljene ciljeve, a posljednja poznata nuklearna proba pokazala je razornu snagu višestruko veću od one iz Hirošime.
Kako piše američki Newsweek, razvoj sjevernokorejskog nuklearnog programa najbolje se može razumjeti usporedbom snage eksplozija tijekom protekla dva desetljeća. Zemlja je između 2006. i 2017. izvela šest potvrđenih nuklearnih pokusa, a svaki novi korak pokazivao je sve veći tehnološki napredak. Prva eksplozija imala je snagu od približno jedne kilotone TNT-a, dok se za posljednji pokus, izveden u rujnu 2017., procjenjuje da je dosegnuo između 140 i 250 kilotona. To znači da je posljednja testirana naprava bila najmanje desetak puta snažnija od bombe koja je uništila Hirošimu.
Koliko nuklearnih bombi ima Kim Jong Un?
Točan broj sjevernokorejskih nuklearnih bojevih glava jedna je od najstrože čuvanih tajni režima. Pyongyang ne objavljuje vjerodostojne podatke o svojem arsenalu, a međunarodni inspektori nemaju slobodan pristup njegovim nuklearnim postrojenjima. Ipak, zapadne obavještajne službe i neovisni istraživači pokušavaju rekonstruirati stanje na temelju satelitskih snimaka, proizvodnje nuklearnog materijala i javno predstavljenog oružja. Prema procjeni Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) objavljenoj u lipnju 2026., Sjeverna Koreja mogla bi imati oko 60 sastavljenih nuklearnih bojevih glava. Istodobno raspolaže dovoljnom količinom fisijskog materijala za proizvodnju najmanje 30 dodatnih bojevih glava. To su procjene, a ne potvrđeni inventar. SIPRI upozorava da režim nastavlja povećavati proizvodnju materijala potrebnog za nuklearno oružje.
Još je zabrinjavajući razvoj projektila kojima se to oružje može dostaviti do cilja. Sjeverna Koreja posljednjih je godina predstavila više generacija interkontinentalnih balističkih raketa, uključujući Hwasong-18, Hwasong-19 i noviji Hwasong-20. Pojedine su projektirane za dosezanje američkog teritorija, a razvoj raketa na kruto gorivo omogućuje bržu pripremu za lansiranje i otežava njihovo pravodobno otkrivanje. Ipak, javno dostupne informacije ne potvrđuju potpunu operativnu pouzdanost svakog novog sustava, osobito u pogledu povratka bojevih glava u atmosferu i preciznosti pogotka.
Kim pokazuje rakete koje mogu pogoditi Ameriku
Koliko nuklearni arsenal znači sjevernokorejskom režimu pokazala je i najnovija vojna prezentacija u Pyongyangu. Kako je izvijestio Reuters, Kim Jong Un u listopadu je otvorio novi Muzej obrambene revolucije, u kojem je izložio niz najnaprednijih sustava naoružanja, uključujući interkontinentalni projektil Hwasong-20. U muzeju su prikazane i karte dometa raketa koje obuhvaćaju Sjedinjene Države, dijelove Južne Amerike, Australiju i Bliski istok.
Kako piše Newsweek, riječ je o još jednoj demonstraciji golemih ulaganja Sjeverne Koreje u nuklearno oružje, balističke projektile i konvencionalne vojne sustave. Posebno je zanimljivo što je Kim novo naoružanje predstavio upravo u trenutku kada američki predsjednik Donald Trump ponovno spominje mogućnost njihova susreta.
Kim je muzej obišao u pratnji supruge Ri Sol Ju i kćeri Ju Ae, koju analitičari već neko vrijeme promatraju kao moguću nasljednicu sjevernokorejske dinastije. Fotografije državne agencije KCNA prikazuju obitelj uz goleme raketne sustave, bespilotne letjelice i drugo napredno naoružanje. Posebnu pozornost izazvao je Hwasong-20, projektil na kruto gorivo koji je prvi put predstavljen na vojnoj paradi 2025. godine. Sjevernokorejski mediji opisuju ga kao najmoćniji strateški nuklearni sustav u zemlji, iako njegova puna operativna sposobnost još nije neovisno potvrđena
Koliki bi bio stvarni razmjer razaranja?
Razlika između eksplozije od jedne i 200 kilotona nije samo u većem bljesku ili glasnijoj detonaciji. Snažnija nuklearna bomba može uništiti znatno šire područje, izazvati masovne požare i prouzročiti velik broj žrtava. U gusto naseljenom gradu posljedice bi bile katastrofalne, osobito u blizini središta eksplozije. Broj poginulih i ozlijeđenih ovisio bi o gustoći stanovništva, vrsti gradnje, vremenskim uvjetima i visini detonacije. Međutim, snaga eksplozije ne određuje jednostavno broj žrtava. Bomba deset puta snažnija od neke druge ne mora ubiti deset puta više ljudi. Površina razaranja raste drukčijim tempom od same eksplozivne energije, a posljedice ovise i o tome je li detonacija izvedena u zraku ili na tlu. Upravo zato karte nuklearnih udara, koje prikazuju moguće zone uništenja, treba promatrati kao ilustrativne simulacije, a ne precizne prognoze.
Nuklearni program za Kima ima i šire značenje. On predstavlja sredstvo odvraćanja mogućeg napada, ali i važan instrument političkog pritiska. Režim vjeruje da mu nuklearno oružje pruža jamstvo opstanka, posebno nakon sudbine drugih autoritarnih vođa koji nisu raspolagali usporedivim arsenalom.
Sjeverna Koreja od prvog nuklearnog pokusa 2006. znatno je povećala razornu snagu svojeg oružja. Vrhunac je dosegnula 2017. testiranjem hidrogenske bombe snage procijenjene na 200 do 250 kilotona, što je više od deset puta snažnije od atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine.
