Njezino ime danas je sinonim za profinjenost i dobar stil, a kada se govori o povijesti mode jednostavno je nemoguće ne spomenuti baš nju. Bila je puno više od obične modne dizajnerice. Njezini modni izumi oslobodili su žene, omogućili im da budu okretne, da rade i dišu, a da istovremeno budu elegantne, zavodljive i seksi. No, iza blještavila kojim je bila okružena veći dio života, nije se uvijek krila priča glamurozna priča. Barem kada je o ljubavi bila riječ. Iako se nikada nije udavala, uz ime slavne Gabrielle ''Coco'' Chanel vežu se brojna muška imena, od bogatih nasljednika i aristokrata, preko umjetnika, pa sve do nacističkih časnika. Neki su joj otvorili vrata svijeta kojem po rođenju nije pripadala, neki utjecali na njezin rad, a jedan je, čini se, ostavio tako dubok trag na njezinu srcu da ga nikada nije zaboravila. Ono što im je svima zajedničko jest to da su bili bogati i utjecajni, što je njihova ljubavnica itekako znala iskoristiti.
Gabrielle Bonheur Chanel rođena je 19. kolovoza 1883. u francuskom gradiću Saumuru. Njezino djetinjstvo nije imalo ništa zajedničko s raskoši za koju će njezino prezime s vremenom praktički postati sinonim. Nakon smrti majke otac ju je ostavio u sirotištu opatije Aubazine, gdje su je odgajale redovnice i gdje je naučila šivati. Upravo će jednostavnost toga okruženja, stroge linije i suzdržanost, uključujući i ideju njezine famozne ''male crne haljine'' koju, kako je govorila, u ormaru mora imati svaka žena, neki povjesničari mode kasnije prepoznati u njezinoj profinjenoj estetici. Kako navodi njujorški Metropolitan Museum of Art, teško djetinjstvo i strogi samostanski odgoj bili su početak puta prema potpuno drukčijem životu koji je Chanel sama sebi odlučila stvoriti.
Nakon izlaska iz samostana, kao mlada žena, neko je vrijeme nastupala u kabareima, a upravo se uz to razdoblje veže njezin nadimak Coco. Presudni zaokret u njezinu životu dogodio se kada je upoznala Étiennea Balsana, bogatog nasljednika tekstilnog carstva, bivšeg konjičkog časnika i ljubitelja konjskih utrka. Chanel mu je postala ljubavnica i nekoliko godina je živjela na njegovu imanju Royallieu pokraj Compiègnea.
Za siromašnu djevojku iz provincije ta je veza označila ulazak u potpuno novi svijet: konji, lov, zabave, aristokracija, bogate žene i muškarci kojima novac uglavnom nije predstavljao problem jer su ga imali u neograničenim količinama. No, Chanel nije promatrala taj svijet skrštenih ruku. Umjesto toga, odlučila je iskoristiti znanje stečeno tijekom boravka u samostanu. Počela je izrađivati šešire, a način na koji se sama odijevala privlačio je pozornost Balsanova društva. Mušku, sportsku i konjičku odjeću prilagođavala je sebi, birala jednostavnost umjesto prenaglašene ženstvenosti i već tada stvarala temelje stila koji će desetljećima poslije biti prepoznatljiv kao Chanel.
Ali, među Balsanovim prijateljima ubrzo se pojavio čovjek koji će mladoj Coco postati mnogo važniji od njezina prvog ljubavnika. Bio je to Englez Arthur ''Boy'' Capel, igrač pola, poslovni čovjek i pripadnik britanskog visokog društva kojeg biografi slavne kreatorice opisuju kao najveću ljubav njezina života. Upoznala ga je upravo preko Balsana, a njihova veza započela je oko 1908. godine. Baš kao i sam Balsan, Capel joj je bio više od ljubavnika te joj je pomagao financirati poslovne početke i trgovine zahvaljujući kojima je od talentirane izrađivačice šešira postala ozbiljna poduzetnica.
Već 1910. godine Coco je u Parizu otvorila trgovinu šeširima, a zatim je posao širila u Deauvilleu i Biarritzu. Victoria and Albert Museum ističe kako je Chanel u sljedećim desetljećima odbacivala sputavajuće konvencije tadašnje ženske mode i uvodila udobnije, jednostavnije linije, pletivo i elemente preuzete iz muške garderobe. Taj se preokret događao upravo u godinama njezine veze s Capelom. Njihova ljubav, međutim, nije završila brakom. Capel se 1918. oženio Dianom Wyndham, kćeri britanskog plemića, ali je nastavio viđati Chanel. Godinu kasnije, u prosincu 1919., poginuo je u automobilskoj nesreći. Njegova smrt bila je jedan od najvećih emocionalnih udaraca njezina života. Biografi Coco Chanel uvijek se iznova vraćaju tom događaju jer je upravo Capel čovjek kojeg je ona poslije opisivala kao svoju veliku ljubav.
Poslovno je nakon njegove smrti nastavila uspon. Privatno, čini se, više nikada nikome nije pripadala na isti način.
Njezina kuća Chanel nastavila je odlično poslovati, a 1921. godine na tržište će lansirati jedan od svojih najpoznatijih proizvoda, parfem Chanel No. 5. Kreirao ga je parfumer Ernest Beaux, a Coco Chanel odabrala je peti uzorak među ponuđenim formulama pa je po tome parfem i dobio ime. Njegov moderan, apstraktan miris s izraženom uporabom aldehida tada je predstavljao velik odmak od dotadašnjih klasičnih cvjetnih parfema.
Pariz dvadesetih godina bio je mjesto na kojem su se miješali moda, slikarstvo, glazba, balet i aristokracija, a Chanel se kretala među najvećim imenima epohe. Poznavala je Picassa, Jeana Cocteaua i Sergeja Djagiljeva, a u njezin život ušao je i ruski skladatelj Igor Stravinski. Naime, nakon Ruske revolucije Stravinski je s obitelji živio u teškim okolnostima pa ih je Chanel 1920. pozvala da borave u njezinoj kući Bel Respiro nedaleko od Pariza. Jesu li Coco i oženjeni skladatelj tada postali ljubavnici, pitanje je oko kojeg se biografi i povjesničari ne slažu u potpunosti. Sama Chanel poslije je tvrdila da jesu, dok su ljudi bliski Stravinskom bili znatno suzdržaniji, o čemu je svojedobno pisao i The Guardian.
Sigurno je, međutim, da je Chanel financijski pomagala umjetnicima okupljenima oko Ballets Russes i da je ruska umjetnost ostavila trag na njezinu radu. U tom razdoblju povezala se i s ruskim velikim knezom Dmitrijem Pavlovičem Romanovim, rođakom posljednjeg ruskog cara Nikolaja II., još jednim muškarcem koji ju je približio aristokratskom i ruskom kulturnom krugu.
Jedna od najslavnijih veza Coco Chanel započela je 1920-ih s Hughom Grosvenorom, drugim vojvodom od Westminstera, jednim od najbogatijih ljudi u Velikoj Britaniji. Vojvoda, poznat i kao Bendor, posjedovao je golema imanja, jahte i bogatstvo koje je i za Chanelin tada već vrlo uspješan život predstavljalo novu razinu luksuza. Kako je svojedobno njezina biografkinja Justine Picardie pojasnila za Country Life, upoznali su se u Monte Carlu krajem 1923., a njihova veza Chanel je približila britanskoj aristokraciji, škotskim imanjima, lovu i ribolovu te društvu u kojem se kretao i sam Winston Churchill. Upravo se njezin boravak u Britaniji često povezuje i s njezinim oduševljenjem tvidom, materijalom koji će postati jedan od simbola kuće Chanel.
Vojvoda joj je darovao zemljište na francuskoj rivijeri, gdje je izgradila glasovitu vilu La Pausa. Veza je trajala godinama, ali ni ovog puta nije rezultirala brakom. U mnogim zapisima stoji kako je slavna kreatorica jednom prilikom na pitanje zašto se nije udala za vojvodu navodno odgovorila kako je ''bilo mnogo vojvotkinja od Westminstera, ali samo je jedna Chanel''.
Najkontroverznija veza njezina života dogodila se pak tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon njemačke okupacije Pariza, Chanel je ostala živjeti u hotelu Ritz, a bila je u vezi s Hansom Güntherom von Dincklageom, njemačkim časnikom i obavještajcem povezanim s Abwehrom. Von Dincklage bio je poznat pod obavještajnim imenom ''Spatz'' odnosno ''Vrabac''. Tu, u okupiranom Gradu svjetlosti, prestaje priča o glamuroznim ljubavima i počinje jedno od najmračnijih poglavlja biografije Coco Chanel. Povjesničari se i dalje spore oko punog opsega Chaneline suradnje s nacističkim okupatorima, ali njezina intimna veza s von Dincklageom dobro je dokumentirana. Mnogi Chanelinu ratnu priču opisuju upravo kroz odnos s visokorangiranim Nijemcem, dok je novinar Hala Vaughana tijekom svog istraživanja došao do arhivskih dokumenata koji su, kako je svojedobno tvrdio za The New Yorker, dokazivali da je Chanel bila uključena i u njemačke obavještajne aktivnosti. Navodno je bila špijunka kodnog imena "Westminster". Autobiografija naslova "Spavajući s neprijateljem: tajni rat Coco Chanel" otkriva i da je bila antisemit i nikako nije voljela Židove.
Odnos s njemačkom časnikom Chanel je donosio i vrlo konkretne koristi. Prema biografkinji Justine Picardie, veza je barem u početku bila povezana s njezinim nastojanjem da iz njemačkog zarobljeništva oslobodi nećaka Andréa Palassea, dok je von Dincklage poslije postao i njezina veza prema višim krugovima njemačke obavještajne službe. Upravo preko tih kontakata Chanel se 1943. našla u neuspjeloj Operaciji Modellhut, odnosno pokušaju da preko svojih starih poznanstava u britanskoj eliti, uključujući posredne veze s Winstonom Churchillom, prenese prijedlog o mogućim pregovorima između dijela njemačkog vrha i Britanaca, piše TIME.
Zbog navodne suradnje s njemačkim okupatorima, nakon oslobođenja Pariza našla se pod istragom, ali njezin slučaj nikada nije procesuiran. Ubrzo nakon rata je otišla u Švicarsku, i kasnije nije voljela govoriti o spomenutoj ratnoj epizodi koja je ostala trajna mrlja na njezinoj biografiji. Prema nekim povjesničarima, za njom je u Švicarsku otišao i von Dincklage te se njihova veza nastavila i neko vrijeme nakon rata.
Godine 1954., tada već u 70. godini života, Coco Chanel se vratila modi. Francuski kritičari u početku nisu bili oduševljeni, ali zato Amerikanke jesu. Njezini kostimi od tvida, ravnije siluete, jednostavne bluze, dvobojne cipele, prošivene torbice i obilje umjetnog nakita ponovno su postali simbol moderne elegancije. Metropolitan Museum of Art Chanel svrstava među dizajnere koji su najtrajnije obilježili žensku modu 20. stoljeća.
Umrla je 10. siječnja 1971. u pariškom Ritzu, hotelu koji je desetljećima bio njezin dom. Imala je 87 godina. Iza nje nije ostala ožalošćena obitelj, nije imala ni supruga, ni djece, no unatoč tome, nije ostala zaboravljena, a njezino ime živi i danas.
