Ostao sam bez noge u Ukrajini. Raznesena je u borbi u Donjecku. Imam metalnu protezu, ali sad je dobro. Isprva mi je bilo teško, no kad sam vidio sina koji me odmah prozvao "Tata Terminator", odmah sam bio bolje i s protezom se dobro nosim. U Savudriji sam bio na rehabilitaciji. Pamtit ću to kao predivno iskustvo koje mi je puno pomoglo u nastavku života, rekao je ukrajinski borac Evhenii Švab (29) za 24sata krajem 2024. godine. On i nekolicina suboraca, koji su zahvaljujući hrvatskim veteranima tijekom ljetnih mjeseci bili su na rehabilitaciji u Savudriji kraj Umaga, samo su mali dio amputiranih.
U 42 mjeseca rata Ukrajine i Rusije, deseci tisuća ljudi, i vojnika i civila, osakaćeni su, ali nedostaju službeni podaci o točnom broju. Kijevske vlasti ne objavljuju potpunu statistiku, posebno o vojsci, kako bi izbjegle demoraliziranje trupa i stanovništva, piše Corriere della Sera. Prema ukrajinskoj nevladinoj organizaciji ProtezHub, koju citira Wall Street Journal, početkom 2023. procjene su bile između 20.000 i 50.000 amputiranih osoba. Vojni liječnik Denys Surkov govorio je o 50.000 , dok je bivši nogometaš Andrij Ševčenko, sada savjetnik Zelenskog i predsjednik udruge koja promiče socijalnu integraciju amputiranih osoba kroz nogomet, govoreći nedavno na javnom događaju, procijenio da je preko 100.000 ljudi izgubilo ud, većinom vojnika.
Ako se vratimo stoljeće unatrag, tijekom Prvog svjetskog rata 41 tisuća britanskih i 67 tisuća njemačkih vojnika izgubilo je ruku ili nogu. Usporedba s novijim vremenima pokazuje vrlo različite brojke: manje od dvije tisuće američkih vojnika angažiranih u Iraku i Afganistanu podvrgnuto je amputacijama. Podaci podijeljeni s američkim vojnim kirurzima pokazuju da je od 100 vojnika ranjenih unutar 5 km od fronte njih 36 posto zadobilo teške ozljede, a između 5 i 10 posto svih vojnika je poginulo. Prema riječima glavnog traumatologa ukrajinskih oružanih snaga, Jurija Jarmoljuka , 65-70% ratnih rana zahvaća udove, koji su osjetljivi na udarne valove jer kacige i pancirke donekle štite makar glavu i prsa.
Glavni uzrok je masovna upotreba mina, razasutih duž 960 km fronte, topnička vatra i dronovi koji neselektivno ciljaju vojnike i civile. Svakodnevno bolnice u Zaporižju primaju između 40 i 80 ranjenika, od kojih su mnogi amputirani, prema riječima dr. Kostyantyna Mylytsya.
Najveće tržište proteza
Ukrajina je postala najveće svjetsko tržište za proteze, piše Corriere. Potražnja, koja je trenutno koncentrirana na vojsku, nastavit će se i nakon rata, upravo zato što će mine desetljećima činiti poljoprivredne aktivnosti i svakodnevni život rizičnima. Nijedan zdravstveni sustav nije spreman brinuti se za desetke tisuća amputiranih osoba. Njemačka i Švicarska, lideri u sektoru, proizvode proteze prvenstveno za starije osobe. Visokokvalitetna proteza košta 20.000-25.000 dolara, a ukrajinska država financira do 25.000 eura po vojniku, ali mnogima je potrebno više od jedne. A put do dobivanja proteze je vrlo dug. Ozljede zbog nemara zahtijevaju istragu, a kašnjenja u izdavanju liječničkih potvrda otežavaju pristup skrbi. Nevladina organizacija Yurydychna Sotnia dokumentirala je preko 200 slučajeva vojnika bez odgovarajuće skrbi. Trenutne tehnologije omogućuju napredne proteze - višenamjenske mehaničke ruke, noge za trčanje, bioničke uređaje kontrolirane mišićima - ali kirurška složenost često zahtijeva reamputacije i rekonstruktivne operacije. Nažalost, mnogi vojni kirurzi ne uspijevaju pravilno obaviti zahvat amputacija na terenu.
Potražnja za protezama: Tisuću mjesečno
U Ukrajini postoji otprilike 60 tvrtki koje opskrbljuju javni sustav protezama, ali samo 5-7 njih je u stanju rješavati složene slučajeve modernim tehnikama. Centar Superhumans Andriya Stavnitsera procjenjuje da se mjesečno implantira 300 proteza, u usporedbi s potražnjom od preko tisuću.
Umirovljeni američki kapetan Rom A. Stevens procjenjuje da je 75 tisuća od otprilike 100 tisuća ukrajinskih amputacija posljedica nepravilne upotrebe podveza. To potvrđuje i ukrajinski kirurg Vladyslav Yatsun: njegova je studija otkrila da je samo 24,6% ranjenika koji su u bolnicu stigli s podvezom zapravo trebalo imati ga. Podvez blokira protok krvi kako bi se zaustavilo ozbiljno krvarenje, ali ako se ostavi na mjestu dulje od dva sata, uzrokuje nekrozu tkiva i zahtijeva amputaciju.
U zapadnim vojskama, podvezi se brzo uklanjaju zahvaljujući brzim evakuacijama helikopterom; u Ukrajini, gdje se ranjenici prevoze kopnenim snagama pod vatrom dronova, vrijeme je produljeno preko sigurnog vremena. To je uzrokovalo tisuće amputacija koje se mogu izbjeći i porast broja slučajeva zatajenja bubrega. Naime, odgođeno uklanjanje podveza također oslobađa toksine u krv, preopterećujući bubrege.
Treba napomenuti da je u Ukrajini nakon 2014. godine usvojen američki priručnik za taktičku njegu žrtava u borbi, koji promiče upotrebu podveza kao primarne metode za zaustavljanje krvarenja. Problem je što se ukrajinske snage oslanjaju na mnoge regrute i dobrovoljce s minimalnom obukom, često nesposobne razlikovati situacije u kojima je uređaj potreban.
Tragedija amputacija očito se proteže na sva ratna područja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u posljednje dvije godine otprilike 42.000 Palestinaca pretrpjelo je ozljede koje mijenjaju život u Pojasu Gaze; jedno od četiri je dijete, a pet tisuća je podvrgnuto amputacijama.
I za razliku od Ukrajine, u Pojasu praktički više nije moguće pružiti bilo kakvu terapiju, a kamoli protetiku, onima koji izgube ud.
