Ispravljanje propusta vezanih uz inkluzivni dodatak bit će samo jedan od “vrućih krumpira” novoga ministra rada Alena Ružića, koji će morati pokrenuti nove izmjene Zakona o radu (ZOR), a to nikad ne prolazi bez ozbiljnih trvenja. Glavninu posla ovoga je puta odradila Europska komisija, tako da Plenkovićeva vlada mora preuzeti već gotova rješenja iz europske Direktive o transparentnosti plaća i eventualno ići korak ispred drugih. Ta direktiva predstavlja jednu od najznačajnijih reformi radnog prava u novije vrijeme, posebno za tranzicijske zemlje, jer dokida tajnost plaća i općenito donosi nova pravila u odnosu prema zaposlenima, piše Ljubica Gatarić za Express.
Njezino preuzimanje u domaće zakonodavstvo otvara neka važna pitanja: što je usporediva plaća, treba li u plaću uračunati i bonuse, može li firma novozaposlenog radnika platiti bitno više/manje od postojećih zaposlenika?
Direktiva propisuje da najkasnije od 7. lipnja ove godine tvrtke moraju navesti konkretan iznos plaće ili realan raspon unutar kojeg će se ta plaća kretati uz svaki natječaj za posao. Još važnije, nitko tko radi na istom ili sličnom poslu ne može biti slabije plaćen zato što je drugog spola, roda ili etničke pripadnosti.
Direktiva, zavedena pod brojem 2023/970, doživljava se kao velika pobjeda sindikata jer se njome pokušava stvoriti radno okruženje u kojem plaća nije pitanje sreće ili šutnje, nego transparentnijih i razumljivih kriterija. U vrijeme kad se donosila 2023. godine, fokus je bio na ravnopravnosti spolova i političkoj odluci da se više nego prepolovi razlika od približno 12 posto između muških i ženskih plaća, koja se ne može opravdati poslovnim obvezama. No transparentnost se odnosi na širi spektar radnih prava.
Socijalni partneri već neko vrijeme pripremaju prijedlog promjena koje, prema poslodavcima, ne bi trebale ići iznad minimuma koji spominje direktiva, dok sindikati navijaju da se u domaće zakonodavstvo prenese najbolja europska praksa, kakva, primjerice, postoji u Švedskoj ili Francuskoj. Nove bi izmjene ZOR-a ministar Ružić morao pokrenuti svaki dan kako bi Hrvatska ulovila zadane rokove.
Sve će europske tvrtke morati smanjiti razliku između muških i ženskih plaća za sličan posao na svega pet posto, a to je ozbiljan zalogaj za mnoge. U prosjeku žene u EU zarađuju 12 posto manje od muškaraca, no u Hrvatskoj je ta razlika niža i kreće se oko sedam posto, što je gotovo nadomak željenog omjera od pet posto. U Latviji žene zarađuju 19 posto manje od muškaraca, u Austriji, Češkoj i Mađarskoj oko 18 posto, u Njemačkoj oko 17 posto. U nekim zemljama se takva razlika objašnjava i činjenicom da žene zbog brige o djeci rade kraće. Slovenija je na prihvatljivoj granici od pet posto, dok je u Belgiji razlika marginalna, ispod jedan posto.
Direktivom se izričito ne ukida tajnost plaća, ali se ukida praksa prema kojoj radnik ne smije govoriti o svojoj plaći niti pitati za primanja drugih. Za hrvatske bi poslodavce to mogao biti najosjetljiviji dio implementacije, jer direktiva ne razlikuje zaposlenike prema tome kad su počeli raditi - plaće mogu uspoređivati svi koji obavljaju isti ili jednakovrijedan rad. U praksi su česte situacije u kojima novi ljudi koji dolaze u tvrtke dobivaju osjetno veću plaću za sličan rad, ali ima i suprotnih slučajeva u kojima novozaposleni imaju nižu plaću. Tko god smatra da je zakinut u odnosu na druge moći će tražiti pojašnjenje i korekciju. Kako će se to točno riješiti u našem Zakonu o radu tek treba vidjeti, no otvaranje te teme ne bi smjelo završiti rečenicom: “Ako ti se ne sviđa, idi drugdje”.
Direktiva nalaže poslodavcu da poduzme korektivne mjere pokaže li se da postoji razlika u plaćama koja se ne može opravdati objektivnim kriterijima, poput staža, odgovornosti, razine kvalifikacije ili tržišnih uvjeta. Države članice moraju također predvidjeti pravne mehanizme za pokretanje postupka pred sudom, sindikatom ili agencijom za ravnopravnost. U takvim slučajevima teret dokazivanja više nije na radniku, nego na poslodavcu, a to je još jedna od važnih promjena u korist zaposlenika.
Kazne i sankcije ne izriču se odmah, već poslodavci prvo dobivaju rok za izjednačavanje plaća i nalog za isplatu retroaktivne financijske naknade. Ipak, djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne moraju biti sastavni dio zakonodavstva: od novčanih kazni do javne objave imena prekršitelja ili ograničavanja pristupa javnim natječajima.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
